Deinstitucionalizacija osoba s invaliditetom u BiH: Kvalitetniji način života

Pružanje doprinosa procesu deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim poteškoćama u BiH, kroz stvaranje njihove nezavisnosti i socio-ekonomske uključenosti osnovni je cilj projekta "Podrška osoba s intelektualnim poteškoćama u BiH", rečeno je na konferenciji održanoj u srijedu u Sarajevu, koji su implementirali Caritas Bosne i Hercegovine, Savez Sumero i Zavod Bakovići.

Tokom rada na dvanaestomjesečnom projektu, kako su objasnili, nastojali su poboljšati vještine osoba s invaliditetom u upravljanju u njihovim domaćinstvima, poboljšati njihovu interakciju u zajednicama u kojima žive, te promovisati model “stanovanje u zajednici uz podršku”.

“Ključne teme koje smo obrađivali bile su stanovanje u lokalnoj zajednici uz podršku, deinstitucionalizacija i kvalitet života osoba s intelektualnim poteškoćama”, rekao je projekt menadžer Caritasa u BiH Zlatko Malić.

Tokom projekta je, kako je objasnio, rađena procjena potreba osoba s invaliditetom u oko 45 kuća i stanova, održani su treninzi upravljanja mjestima stavovanja za oko 50 korisnika, a provedene su i aktivnosti poput unaprjeđenja asistencije za oko 100 osoba s intelektualnim poteškoćama, stručno osposobljavanje i upoznavanje korisnika. Osim toga, nabavkom novog namještaja, nastojali su poboljšati uslove u kućama i stanovima, a za preko 200 korisnika su održane brojne radionice u Sarajevu, Kiseljaku, Zenici, Fojnici i Jajcu.

Kada je riječ o deinstitucionalizaciju i provođenju modela stanovanja u zajednici uz podršku javnih institucija, na konferenciji je rečeno da uprkos tome što su u BiH uvedeni određeni zakoni i strategije na osnovu kojih bi javne institucije trebale pružati veću podršku, još uvijek nije urađeno puno toga, te da je proces deinstitucionalizacije u BiH veoma spor. Ipak, predstavljeni su pozitivni primjeri među kojima su Centar za socijalni rad Zenica i Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba Bakovići.

Rukovoditeljica odjela za stanovanje u zajednici Zavoda u Bakovićima Marlena Bešlić je istakla da je ova ustanova u kojoj je trenutno smješteno 337 korisnika od kojih samo 60 živi samostalno u zajednici, uz različite vidove podrške, sa procesom deinstitucionalizacije krenula i “prije uvođenja zakonskih okvira”.

“Stanovanje uz podršku je vid usluge koji je daleko humaniji i pristupačniji jer ima individualni pristup osobi sa intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama”, kazala je Bešlić i dodala da se korisnicima Zavoda, između ostalog, pruža pomoć u obavljanju kućanskih poslova, održavanja higijene, korištenje usluga javnog prevoza, odlaska u kina, vjerske objekte i slično, ali da je velika mana ove ustanove što “korisnici još uvijek nemaju mogućnost zaposlenja”.

Upravo je sistemsko prepoznavanje modela stanovanja u zajednici uz podršku jedna od preporuka navedenih organizacija za unaprjeđenje procesa desinstitucionalizacije u BiH. Osim toga, ovaj model treba biti zakonski regulisan i finansiran od nadležnih institucija, a njegovu provedbu potrebno je prepustiti licenciranim organizacijama i ustanovama za pružanje socijalnih usluga, javnog i nevladinog sektora.

Za uspješnu zakonsku regulaciju, kako je rečeno na konferenciji, potreban je veći angažman izvšne i zakonodavne vlasti, ali i nevladinog sektora u procesu zagovaranja, te uvrštavanje posebnih budžetskih stavki kojim bi državne institucije pokrile troškove za usluge modela stanovanja u lokalnoj zajednici.

Neke od preporuka uključuju i usvajanje sveobuhvatnih strategija deinstitucionalizacije s jasnim rokovima i preciznim mjerama za efikasnu deinstitucionalizaciju na području cijele BiH, dok bi postojeći zavodi za socijalne usluge trebali razvijati i jačati model stanovanja u lokalnoj zajednici koji će pružiti maksimalnu slobodu, autonomiju i poštivanje ljudskih prava svakom pojedincu.

Centri za socijalni rad, općinska tijela za socijalnu djelatnost, nevladine organizacije i drugi, trebaju promovisati model stanovanja uz podršku kao najbolji model deinstitucionalizacije jer, kako su objasnili organizatori, takav model i sama usluga trebaju biti općepoznati i prihvaćeni u javnosti.

Uz sve navedeno, u svim procesima definisanja zakona, pravila, strategija, akcionih planova i slično, je potrebno uključiti osobe s invaliditetom i njihove organizacije kako bi model bio u skladu s potrebama krajnjih korisnika ove usluge, a za sve aktere koji su uključeni u proces deinstitucionalizacije i pružanje usluga podrške u modelu stanovanja u lokalnoj zajednici potrebno je osigurati adekvatnu obuku u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom.

Konferencija “Razvoj i perspektiva procesa deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom u BiH” je održana u sklopu projekta „Podrška osobama s intelektualnim poteškoćama u Bosni i Hercegovini“ čije provođenje je podržala i nevladina organizacija specijalizirana za rad sa osobama s invaliditetom S-Nodi iz Italije.