Starost u BiH: Siromaštvo i usamljenost
„Preživjeti u Bosni je oblik umjetnosti“, kaže 65-godišnji Zeničanin Mirsad Šišić kojem upravo umjetnost pomaže u preživljavanju.
Nekadašnji elektroničar i mehaničar u zeničkoj Željezari i Arcelor Mittalu, Mirsad je u penziju otišao prije sedam godina, otkad kućni budžet pokušava dopuniti zaradom od časova slikanja i prodajom svojih slika.
„Ne zaradim puno. Uspijem prodati petnaestak slika i održati dvije - tri umjetničke škole godišnje. Ali bolje išta nego ništa“, dodaje Mirsad.
Penzije, koje se u prosjeku kreću između 320 i 360 konvertibilnih maraka, iznose oko 42 posto prosječne plate u BiH. I dok su i prosječna mjesečna primanja u BiH među najnižima u Evropi, penzije su toliko niske da „većina starijih osoba nije u mogućnosti da zadovolji svoje osnovne potrebe“, navodi se u Nacrtu Strategije za unpaređenje položaja starijih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine za period 2018. - 2027. godine.
Mirsad časove slikanja daje učenicima i učenicama osnovnih škola u Zenici: „Volim raditi s djecom, to me inspiriše da se bolje potrudim oko slike nego kad sam sam“, kaže on. „A djeca su zahvalna, kad vidim da oni zatrepere i taj sjaj u očima zbog slikanja – to baš volim“.
Jedna od zeničkih penzionerki koja s Mirsadom pravi „bolJi svijet“ je 62-godišnja Meliha Bičo Družić. Slikanjem se počela baviti prije 14 godina, a u penziji je zadnjih osam. Meliha, zajedno s Mirsadom, volontira u udruženju „Naš most“, gdje se brine o izloženim slikama i ostalim umjetninama.
Sa penzijom od 326 konvertibilnih maraka, Meliha ima daleko od dovoljnog da pokrije sve mjesečne troškove. „Svaki mjesec vas prestrave kada kažu da možda iduća penzija neće biti isplaćena zbog nedostatka novca, tako da iz mjeseca u mjesec strahujete šta će biti sutra. Ta neizvjesnost je prilično teška.“
I Meliha i Mirsad i ostalih tridesetak članova i članica likovne grupe udruženja „Naš most“ kažu da bi penzionerske dane puno teže provodili da im nije umjetnosti i galerije u kojoj stvaraju.
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, oko 14 posto stanovništva u BiH starije je od 65 godina. Između 2000. i 2015. godine, u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regiona zabilježeno je povećanje broja osoba starijih od 60 godina. UN procjenjuje da će u Bosni i Hercegovini 2060. godine učešće osoba u dobi od 65 godina i starijih od 65 u ukupnoj populaciji biti iznad 30 posto.
Međutim, bez obzira na trend starenja stanovništva, osobe starije dobi su u Bosni i Hercegovini i dalje jedna od najzapostavljenijih društvenih grupa.
Specijalni izvještaj o stanju ljudskih prava starih osoba u BiH Institucije Ombudsmana za ljudska prava u BiH objelodanio je niz problema s kojim se susreću stare osobe: „Nepostojanje dovoljnog broja ustanova za starije osobe, posebno klubova, ustanova za dnevne boravke i domova (javnih i privatnih), a u postojećim su visoke cijene u odnosu na dohodak korisnika, i kao takve one nisu pristupačne, pa je neophodna pomoć u pokrivanju troškova korištenja usluga ustanova“.
Centri za zdravo starenje koji služe za ohrabrivanje socijalizacije i društvene uključenosti osoba starije životne dobi postoje samo u nekoliko većih gradova u BiH. Zenica nije jedan od njih.
„Na nivou zajednica postoji veoma mali broj inicijativa koje zainteresirane starije osobe uključuju u aktivnosti unaprjeđenja života. Iz ovog razloga, raznovrsne sposobnosti, vještine i znanja starijih osoba ostaju neiskorištene, dok one, usljed isključenosti, postaju podložne mentalnim bolestima (prvenstveno depresiji) koje imaju značajan negativan učinak na kvalitet života starijih osoba,“ navodi se u nacrtu FBiH Strategije za stare osobe.
Zato se, objašnjava Mirsad, u galeriji udruženja „Naš most“ povremeno održavaju druženja, umjetničke radionice i likovne kolonije, te ona služi kao neformalni zenički centar za zdravo starenje. Kroz radionice stare osobe koje se nikad ranije nisu slikale niti se bavile kreativnim radom, razvijaju nove interese i upoznaju nove prijatelje, što pomaže očuvanju mentalnog zdravlja.
Istraživanje Caritasa Biskupske konferencije BiH "Pričali smo sa siromasima" iz 2010. godine pokazalo je da je većina starih osoba u BiH izložena nekoj vrsti siromaštva i socijalne isključenosti. Istraživanje je napravljeno na uzorku od 1.200 korisnika Caritasovih programa, od kojih se više od 47 posto izjasnilo kao "stare osobe u potrebi".
Prema Caritas-ovim nalazima, najveći problemi s kojima se susreću stare osobe su narušeno zdravlje, nedovoljna primanja i usamljenost. Organizacija „Osmijeh“ iz Gračanice provela je 2012. istraživanje o položaju osoba treće životne dobi u BiH u okviru kojeg je 23,6 posto ispitanika izjavilo da žive potpuno sami, od čega se većina njih osjeća usamljenim.
