Seksizam u post-Berlusconijevo doba

U ovoj većinski katoličkoj  zemlji u čije se sekularno uređenje vrlo često upliće Vatikan promjene koje su bile očekivane dolaskom nove vlasti sporo se realizuju pa se usvojeni pro-ženski zakoni i dalje nedovoljno primjenjuju. Italija je jedna od zemalja Evropske unije koja prema Evropskom indeksu za rodnu jednakost kotira ispod prosjeka u odnosu na gotovo sve kriterije. 

 

Jedna Talijanka iz Bolonje nemalo se iznenadila kad je ovog proljeća poslije redovnog mjesečnog shoppinga došla kući i pročitala natpis na etiketi jakne koju je upravo kupila svom sinu. Osim uobičajenih uputa o održavanju da jaknu treba prati u hladnoj vodi i peglati „na hladno“, na etiketi je pisalo još i: „Ili daj mami, to je njen posao“.

 

 

 

 

Nakon reakcija koje su uslijedile kad je fotografija etikete objavljena na društvenim mrežama, službenica za ravnopravnost u skupštini pokrajine Emilia Romagna Federica Mazzoni uputila je prijavu protiv kompanije Shoeshine Institutu za samoregulaciju oglašivača Italije. Kompanija, koja je jedan od vodećih proizvođač odjeće za mlade u Italiji, od optužbi za seksizam odbranila se riječima da je sporna marketinška poruka bila samo benigna šala.  

 

Iako je princip ravnopravosti temelj talijanskog ustava, žene u Italiji žrtve su višedecenijske diskriminacije. Stručnjaci smatraju da su za to najviše krivi tradicionalni obrazovni sistem i jak uticaj crkve na kreiranje javnog mnijenja,  te medijska predodžba o ženama kao majkama i domaćicama ili seksualnim objektima, što je pogotovo u doba vladavine bivšeg talijanskog premijera bila dominirajuća percepcija u javnom prostoru. 

 

Berlusconi nije izmislio seksizam ali ga je značajno podržao, ocjene su brojnih talijanskih feministkinja. „Žene su najljepši božiji dar muškarcima“, jedna je od seksističkih izjava bivšeg premijera koji je na vodeću poziciju Ministarstva jednakih mogućnosti postavio bivšu toples zvijezdu, a predstavnici protivničke partije u TV debati rekao da je više lijepa nego što je pametna. 

 

Ali i nakon njegovog odlaska s vlasti 2011. godine, situacija se nije drastično promijenila. 

 

Italija značajno zaostaje za osiguravanjem ženskih prava u odnosu na sve druge razvijene evropske zemlje, pokazalo je međunarodno istraživanje Organizacije za ekonomsko planiranje i razvoj (OECD) Evropski indeks za rodnu jednakost za 2014. godinu. Jedini pokazatelj koji Italiju izdiže iznad evropskog prosjeka jeste zdravlje žena, zahvaljujući dugovječnosti Talijanki koje u prosjeku žive 85 godina. 

 

Italija je potpisala Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije protiv žena (CEDAW) 1985. godine. Zakonski okvir o jednakim mogućnostima žena i muškaraca koji propisuje rodnu jednakost i stimuliše zapošljavanje žena usvojen je 2006., a strožije mjere za počinitelje nasilja u porodici, seksualnog nasilja donesene su 2013. godine. Zakonski okvir koji formalno štiti žene usvojen je uglavnom zbog obaveza Italije da uskladi svoje zakone sa onima Evropske unije ali se rijetko primjenjuje. 

 

Seksualno uznemiravanje u talijanskom pravnom sistemu definisano je kao „neželjeno fizičko, verbalno ili neverbalno ponašanje koje ima za cilj narušavanje ličnog integriteta osobe na radnom mjestu“ ali zakon ne propisuje kazne za počinioce, niti se seksualnim uznemiravanjem smatra isto ponašanje izvan radnog mjesta. 

 

Čak 55 posto žena starosti između 14 i 59 godina izjavilo je da su bile žrtve seksualnog uznemiravanja, izvijestio je prošle godine Zavod za statistiku Italije. U okviru iste ankete, preko 20 posto žena koje su bile žrtve seksualnog uznemiravanja na poslu odgovorilo je da nije prijavilo slučaj zbog nepovjerenja u rad policije, a 15 posto iz straha od javne osude ako prijave slučaj. 

 

U poslovnom okruženju, Talijanke teže nalaze posao i manje su plaćene za iste poslove od muškaraca jer oni u prosjeku zarađuju 23 posto veće plate od žena sa istim ili čak i većim obrazovnim kvalifikacijama. 

 

Smatrajući da je patrijarhalno ustrojeni obrazovni sistem koji djecu uči podijeljenim društvenim ulogama žena i muškaraca jedan od razloga za nepovoljan položaj žena u talijanskom društvu, nekoliko različitih inicijativa je u posljednje vrijeme pokušalo uticati na promjene u kreiranju stavova djece i mladih. Jedna od njih, vježba pamćenja pod nazivom „Igra poštovanja“ namijenjena djeci uzrasta između tri i šest godina u predškolskih ustanovama u Trstu izazvala je buru reakcija širom Italije.  

 

Cilj igre je da propita promišljanja djece o rodnim ulogama kroz prikazivanje slika na kojima su muškarci kuhari a žene vodoinstalaterke. Neke političarke su igru ocijenile opasnom jer djecu može zbuniti u njihovom seksualnom opredijeljenju. 

 

Predstavnica partije „Sjeverna liga“ Barbara Zilli založila se za hitno ukidanje programa objašnjavajući da je legitimno i razumljivo da škole ne podržavaju diskriminaciju, ali da to nužno ne znači da djeci treba nametati društveni model koji se zalaže za ukidanje prirodnih razlika između dva spola. Sandra Savino iz partije „Forza Italia“ navela je da igra ne smije imati pedagošku funkciju. „Jedino mjesto na kojem se trebaju propitivati razlike između spolova jeste porodica“, rekla je predstavnica Berlusonijeve partije. 

 

I pored svega, neki pozitivni koraci u borbi protiv seksizma ipak su napravljeni u posljednje vrijeme. 

 

Prije dvije godine, nacionalni javni RTV servis RAI odlučio je prekinuti emitovanje izbora za „Miss Italije“, omiljenog šou programa velikog broja Talijana. Iako se ovo u Italiji desilo čak 28 godina nakon što je britanski BBC odlučio prekinuti prenos programa „Miss Velike Britanije“ smatrajući ga uvredljivim za žene, talijanske feministkinje ga smatraju značajnim iskorakom iz tradicionalnog poimanja uloge žene u društvu. 

 

„To nije šou program koji vrednuje talenat tih djevojaka. Ljepota je sjajna stvar ali ne smije biti jedini uslov koji će jednoj ženi omogućiti da ostvari svoje ambicije“, objasnila je svoju odluku direktorica RAI-a Anna Maria Tarantola.