Od predrasude do nasilja: Zemlja gdje opstaju oni najjači

Najčešći motivi zbog kojih su počinjena krivična djela iz mržnje su etnička, nacionalna, politička, rasna ili religijska pripadnost, jezik, invaliditet, rodni identitet, spol, seksualna orijentacija, društveni status itd. U najčešće mete napada spadaju manjine poput Roma, povratničkih zajednica i LGBT osoba. Mete napada često su vjerski i sakralni objekti, dakle imovina vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. 

 

 

Bosna i Hercegovina je država koja u svom zakonodavstvu djelimično posjeduje odredbe kojima se kažnjavaju krivična djela počinjenja iz mržnje. Pa, iako zakoni postoje, broj krivičnih djela ove vrste se ne smanjuje, naprotiv ona su sve brojnija. Poseban problem kod ovih djela predstavlja strah koji se širi unutar one grupe prema kojoj je nasilje učinjeno, što ima višestruke posljedice. 

 

"Ova djela dešavaju se posvuda, nijedno društvo nije otporno na posljedice predrasuda i netrpeljivosti. Pojedina krivična djela počinjena iz mržnje nose sjeme mogućih sukoba, s obzirom na to da mogu eskalirati, kako u broju, tako i u stepenu nasilja", navodi se u priručniku “Razumijevanje krivičnih djela počinjenih iz mržnje” u izdanju Ureda OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR).

 

U Godišnjem izvještaju o pojavama diskriminacije u BiH za 2012. godinu u Odjelu za eliminaciju svih oblika diskriminacije Institucije ombudsmena zaprimljeno je 257 žalbi, od kojih je uspješno riješeno 126. U “Vodiču za procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje u Bosni i Hercegovini” navodi se da poseban problem predstavlja i to što će se počinitelj bilo kojeg krivičnog djela u našoj zemlji, ukoliko je u potpunosti ili djelimično bio motiviran predrasudom ili mržnjom, teže kazniti nego u slučaju kada je djelo počinio iz nekog drugog motiva. “OSCE” i Centar za društvena istraživanja “Analitika” u 2014. godini zabilježili su 163 incidenta (krivičnih djela) počinjena iz mržnje. 

 

"Bh. društvo je bremenito predrasudama i diskriminacijom. Ne smijemo ovdje zaboraviti spomenuti i stereotipe koji su uvijek povezani s predrasudama, a svemu tome doprinosi i patrijarhalni model koji je još uvijek dominantan u našem društvu. Sve to pridonosi tome da su predrasude duboko ukorijene, a kasnije mogu dovesti i do nasilja prema određenim grupama", kaže za Diskriminacija.ba Vildana Džekman, aktivistkinja i feministkinja Fondacije "Cure".

 

"Nažalost, naše društvo je vrlo usporeno društvo, da ne kažem zadrto, i vrlo tradicionalno kad je u pitanju napredak, novi život, odnosno generalno kad su u pitanju promjene u društvu. Predrasude koje su motiv za krivična djela počinjena iz mržnje su samo dokaz da bosanskohercegovački narodi ne žele promjene, ne žele shvatiti da moramo ići naprijed, a ne unazad kao što činimo već godinama. Svi smo na neki način osjetili diskriminaciju na svojoj koži, pa ipak narod koliko god da je diskriminiran toliko je i diskriminirao. Hoću da kažem da nema dovoljno razumijevanja, da su predrasude tu i da se ne mijenjaju, a kao što znate predrasude i stereotipi su psihološki problem našeg naroda, za koje nemamo jasno objašnjenje. Ljudi, inače, zauzimaju stav o nečemu, a da pritom uopće ne znaju zašto to rade. Problem je jasno vidljiv i treba mijenjati ponašanja i proširiti vidike", mišljenja je Meliha Hadžihasanović, magistrica komunikologije koja prati oblast ljudskih prava i socijalne pravde u društvu. Hadžihasanović dodaje da živimo u zemlji zakona koji se ne poštivaju i gdje opstaju oni najjači. Zbog toga su krivična djela počinjena iz mržnje sve češća i to se mora što prije rješavati.

 

 

"BiH nikad nije imala ženu članicu Predsjedništva, nije imala predsjednicu Vijeća ministara BiH, niti je imala predsjednicu na čelu ijedne relevantne stranke. Politika je bila i ostala muška stvar”, stoji u knjizi “Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini (1995-2015)", autorica Arijane Aganović, Edite Miftari i Marine Veličković.

 

Žene, tvrde autorice, ne samo da su bile ignorirane na početku rata, za vrijeme sklapanja i ugovaranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, već su one i dan-danas vrlo često u potpunosti isključene iz političkog života i procesa donošenja odluka.

 

"Samo kada su u pitanju žene, pojava diskriminacije i segregacije je ogromna. Iako je donesen Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, žene su zbog predrasuda, posebno diskriminirane u političkoj sferi gdje se ne dopušta ženama mogućnost napretka do većih rukovodećih pozicija. U svemu ovom su nejednaka i radna prava gdje žene nisu isto plaćene kao muškarci, a obavljaju isti posao. Također, postavlja se pitanje da li žena vrijedi isto npr. u Sarajevu i Zenici jer su i zakoni potpuno drukčiji. Žene su zanemarene i u Ustavu BiH kao najvišem pravnom aktu jedne države, a sve to dovodi do njihove nevidljivosti u društvu i jednu vrstu zatvorenosti. Tu su, također, i žene sa sela koje na neki način doživljaju dvostruku diskriminaciju i nasilje, jer su im onemogućene čak i informacije", tvrdi Vildana Džekman iz Fondacije "Cure", navodeći da još uvijek nemamo dovoljno razvijenu strategiju za borbu protiv krivičnih djela počinjenih iz mržnje, a za to postoji više razloga.

 

"Koliko mi je poznato ne postoji čak ni besplatna pravna zaštita kada je u pitanju diskriminacija prema ženama. Mnoge od njih zbog toga ne prijavljuju i ne vode sudske postupke protiv odgovornih. Malo je i pozitivnih primjera gdje je neko dokazao pred sudom diskriminaciju", napominje Džekman. 

 

 

Primjer predrasude i diskriminacije kojem je nedavno svjedočila Meliha Hadžihasanović možda najbolje govori o tome koliko je potrebno da se ubrza edukacija različitih državnih službenika. Naime, na graničnoj kontroli između Republike Hrvatske i Slovenije, kako priča Hadžihasanović svjedočila je diskriminaciji prema jednoj ženi samo zbog toga što je nosila maramu. 

 

"Granična policija bila je vrlo neprofesionalna i imala je predrasudu prema običnoj marami. Imala sam priliku porazgovarati s tom gospođom koja dolazi iz manjeg mjesta pokraj Donjeg Vakufa i ta žena je tradicionalno vaspitana i živjela je cijeli život u tradicionalnoj, patrijarhalnoj porodici. Njena šamija, kako ona to kaže, je kao 'kapa' koja je čuva od najveće balkanske bolesti, a to je promaja", kaže Hadžihasanović objašnjavajući da su, između ostalog i mediji učinili da ljudi imaju predrasude prema nacionalnim manjinama, odnosno prema onima koji su drugačiji. Mediji često plasiraju samo ono što je skandalozno i bombastično, a upravo su oni ti koji usmjeravaju i profiliraju cijeli svijet.

 

"Uposlenici sudova i policije morali bi proći nekoliko neophodnih edukacija kada su u pitanju krivična djela počinjena iz mržnje, posebno kada se to odnosi na pripadnike marginaliziranih grupa. Oni moraju znati kako se ponašati u takvim situacijama i kako trebaju primjenjivati zakone. Također, u svemu mora postojati i određena doza senzibiliteta prema žrtvama određenih napada, napominje Vildana Džekman, aktivistkinja i feministkinja Fondacije "Cure". 

 

"Obrazovanje je ključ uspjeha. Trebamo proširiti vidike, prihvatiti sebe i početi od sebe – to je najbolji način da se uvidi da smo svi različiti, ali da svi težimo ka jednom, a to je harmoniji, lijepom životu i pravdi. Naravno, moramo početi od novih generacija, a istovremeno obrazovati sebe i druge. Ovo je globalan problem i moramo na vrijeme reagirati", zaključuje Hadžihasanović.