Lamija i Marina: Želimo ohrabriti čitateljke (a zašto ne i čitatelje) da feminizam prigrle
Moram priznati da sam se čitajući priručnik, njegov prvi dio, blog glavne junakinje Likice, vratila u svoj period osnovne škole, peti ili šesti razred, i da sam se sjetila svih onih, za mene tada novih, neugodnih, neshvaćenih momenata koje sam proživljavala. Doduše, tada bez interneta i mogućnosti guglanja svega onoga što mi se dešava. Poželjela sam da mi je ovaj priručnik bio pri ruci.
U priručniku se na jednostavan i realan način feminizam približava djevojčicama, ali i dječacima, kroz različite životne situacije. Kao, na primjer, kada Likica prvi put dobije menstruaciju, ili kada se prvi put zaljubi. Pisan je jezikom koji se često koristi u online prostoru, naročito u krugovima djevojčica i dječaka, uzrasta 11 do 15 godina, kako bi im i na taj način sam priručnik bio čitljiviji i zanimljiviji. Povodom izlaska priručnika razgovarala sam s autoricama Lamijom i Marinom.
D.: Otkud je došla ideja za pisanjem jednog ovakvog priručnika?
L i M: Potkraj maja 2016. dobili smo zanimljiv poziv od ekipe koja radi Književne susrete Hasan Kikić u Gradačcu da redakcija Školegijuma u sklopu susreta napravi neki program za učenice i učenike, te nastavnice i nastavnike osnovnih škola. U dogovoru sa kolegom Nenadom Veličkovićem, ja sam se odlučila za jedno sasvim eksperimentalno predavanje radno nazvano Feminizam za početnice. U sat i pol razgovora sa mahom djevojčicama uzrasta od šestog do devetog razreda, otvorile su se mnoge teme koje se tiču njihovih odrastanja i svakodnevice, a koje im nisu jasne, logične, zabrinjavaju ih ili ljute. Nakon što su napokon povjerovale da se o tabu temama kao što su menstruacija, razvod, rodne uloge može pričati i pred tom strašnom zelenom pločom pred kojima se o tome obično šuti, djevojčice su počele stidljivo pitati, a mi shvatili da će nam za odgovore trebati mnogo više od školskog blok-časa. To mnogo više, kojih sedam mjeseci kasnije, dobilo je formu, predgovor, pogovor, pojmovnik i ime: postalo je Furam feminizam.
D.: U priručniku čitamo o životu Likice, glavne junakinje, koja kroz svakodnevne životne situacije pruža mnoštvo informacija o feminizmu. Koji su to sadržaji koje nudi ovaj priručnik?
L i M: Likica je imaginarna trinaestogodišnja djevojčica. Ona vodi fiktivni blog u kojem se obraća svojim vršnjakinjama. Njena "priča" počinje jednog ponedjeljka u prvom polugodištu, sasvim posebnog ponedjeljka – onog kad dobije svoju prvu menstruaciju, a završava na zimskom raspustu, na prvom koncertu sa dečkom i najboljim drugom na kojeg ih je, sve skupa, povela Likicina kul sestra, ona koja je uči feminizmu. Iako ovo sve nalikuje na sasvim literarni zaplet, zapravo nismo pisale književno djelo, već smo se poslužile književnim trikom. Koristeći se žargonom i jezikom kojeg koriste naše potencijalne čitateljke, računale smo da će ono o čemu Likica piše tako lakše i brže usvojiti. Furam feminizam je, dakle, didaktičko sredstvo, priručnik za djevojčice (a njegov podnaslov kaže: a što ne i dječake!), sačinjen od Likicinog bloga, dnevničkih zapisa u kojima se, kroz različite životne situacije govori o menstruaciji, zaljubljivanju, prijateljstvu, razvodu roditelja, odabiru grudnjaka, depilaciji, ali i ženama u nauci i sportu, emotivnom i reproduktivnom radu, razlici između spola i roda, rodnim ulogama, feminističkoj lingvistici... Svi ti pojmovi, objašnjeni jezikom prijemčivom uzrastu, obrađeni su i u pojmovniku koji čini drugi, obimom manji, ali jednako važan, dio priručnika.
Furam feminizam je priručnik za sve uzraste? Ili ne? Koja je primarna publika i šta ste željele postići pisanjem ovog priručnika?
L i M: Namijenjen je, primarno, kako smo i gore navele, djevojčicama viših razreda osnovne škole: od 12 do 14-15 godina. No, to svakako nije naša jedina ciljna grupa. kako smo i u pogovoru navele, vidimo školsku biblioteku, zbornicu i učionicu kao idealno mjesto gdje će ovaj priručnik čitati, listati i propitkivati. Ciljamo i na nastavnice i nastavnike koji će ga koristiti na časovima odjeljenske zajednice. Ukratko, vjerujemo da je knjiga dobar početak za razgovore o temama koje se bespotrebno tabuiziraju, kako u učionici, tako i za porodičnim ručkom. Sve potencijalne učesnice tih i takvih razgovora, bez obzira na uzrast, naše su idealne čitateljke.
D.: Šta vam je bilo bitno u građenju Likice?
L i M: Najbitnije nam je bilo da uspijemo postići ravnotežu između toga da je Likica vjerodostojna glavna junakinja, da zvuči i da se ponaša kao trinaestogodišnja djevojčica, i toga da je ona, kao i njen blog, ustvari didaktičko sredstvo, koje služi da se djevojčice i dječake uvede u osnove feminizma. Najveći izazov je bio kako uklopiti priču o feminizmu (a ne samo o seksizmu i iskustvu odrastanja unutar patrijarhata) u priču o Likicinoj svakodnevnici, a da to ne djeluje neprirodno ili nategnuto. Također nam je bilo jako bitno da Likica evoluira tokom pisanja bloga, i da kroz osvještavanje toga da je zbog patrijarhata neprivilegovana u nekim aspektima svoga života, isto tako osvijesti da je unutar kapitalizma zbog socio-ekonomske pozicije njenih roditelja privilegovana. Dakle, bilo nam je jako bitno da Likica osvijesti da feminizam ne treba da se bavi samo rodnim privilegijama, već cijelim spektrom privilegija i opresija koje su proizvod današnjeg društveno-političkog sistema.
D.: Jezik u priručniku igra veliku ulogu, i kao što i sama Likica često propituje, zašto ženu koja je doktorica ne bismo oslovljavali/e sa doktorica, a ne doktor, i slično. Jezik je rodno osjetljiv, a stil pisanja je malim slovima, u formi bloga?
L i M: Prvi dio priručnika, odnosno Likicin blog, je pisan žargonski, jezikom koji se dosta koristi online. Način na koji koristi interpunkciju, mala i velika slova, znakove - sve služi tome da tekst bude čitljiviji publici koja dosta svog vremena provodi online i da im tako priručnik učini zanimljivijim, i da im njegov sadržaj približi. Feminizam postaje nešto što može biti njihovo zato što je o njemu pisano jezikom koji im je prirodan. Sa druge strane, pojmovnik je pisan formalnije, više školski, ali je i dalje prilagođen uzrastu. Ideja iza ovoga je bila da se ipak napravi razlika između Likicinog feminizma, koji je tek na početku svog rasta i razvoja, i koji je prilično ličan, i osnova teoretskog feminizma. Želimo ohrabriti čitateljke (a zašto ne i čitatelje) da feminizam prigrle, ali i da istražuju šta to njima znači, koliko su ustaljeni okviri feminizma inkluzivni, koliko su njima korisni, a koliko ih oni moraju modifikovati, proširiti i nadograditi, (jer u suštini to je ono što Likica kroz svoj blog radi). Tako da je priručnik uvod u feminizam, ali i pokušaj da se odmah na početku svog feminističkog obrazovanja djevojčice i dječaci ohrabre da feminizam ne posmatraju kao još jednu dogmu koja se stavlja pred njih, već kao alat kroz koji mogu dekonstruisati sve ostale dogme sa kojima se susreću i bolje upoznati sami sebe i svoje okruženje.
D.: Svjesne smo da jedan ovakav (divan, feministički) priručnik neće uskoro ući u škole. Kako djevojčice, ali i dječaci, i svi ostali mogu doći do njega?
L i M: Priručnik se može, uz magazin Školegijum, kupiti na trafikama u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj i Srbiji trenutno nema distributera, ali je nekoliko brojeva ipak uspjelo naći put preko granice.
D.: I za kraj, da li već ima reakcija, djevojčica, ali i dječaka?
L i M: Za sada smo uglavnom dobile reakcije mama, tetki i sestri, i nekoliko reakcija djevojčica. Nadamo se da ćemo sa djevojčicama i dječacima moći više pričati o priručniku, ali i feminizmu van priručnika, tokom promocija koje su planirane za februar i mart.
