Kako cijele porodice u BiH ostaju bez zdravstvenog osiguranja

Niko iz porodice Rahmanović iz tuzlanskog naselja Krojčica, koja broji više od 30 članova, nema zdravstveno osiguranje. Nekoliko je razloga tome – od njihove socijalne isključenosti do neprilagođenog zakona o zdravstvenom osiguranju, koji ne prepoznaje specifične životne okolnosti svih građana BiH. 

 

Tako djeca do šest godina nemaju zdravstveno osiguranje jer ih njihovi roditelji nisu prijavili nadležnim službama, djeca osnovnoškolskog uzrasta ne ostvaruju to pravo jer ne idu u školu, mladi od 15 godina i odrasli jer nisu zaposleni ili nisu prijavljeni na biro za zapošljavanje na vrijeme – u roku od 30 do 90 dana od završetka škole odnosno prestanka radnog odnosa.

 

Ukoliko bi se usvojile izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju predložene Zastupničkom domu federalnog parlamenta, djeci do 15 godina omogućio bi se pristup liječenju i u slučaju da ne idu u školu, a rokovi za prijavu na biro za zapošljavanje radi ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje ne bi više postojali.

 

Najstariji član porodice, 57-godišnji Šahman Rahmanović, u razgovoru za Diskriminacija.ba objašnjava da su mu potrebni brojni liječnički pregledi i odgovarajuća terapija jer ima povrijeđenu ruku, srčane probleme i boluje od šizofrenije, ali im ne može pristupiti bez ovjerene zdravstvene knjižice.

 

 

"Samo imam prednost u hitnoj, a da idem doktorima glavnim – ne mogu. Samo u hitnu. Hitna ako da injekciju, dođem kući i oni pošalju koliko sam dužan…", objašnjava Rahmanović i dodaje kako je do sada, zbog hitnih intervencija članovima njegove porodice, nagomilan dug od približno 2000 maraka. Primjer takve intervencije, prisjeća se Rahmanović, bio je kada je njegov sin hospitalizovan zbog upale slijepog crijeva.

 

"Njega su prihvatili kad sam ja počeo gore buniti se, galamiti. Prihvatili su ga, došlo mi je od njega 900 i nešto maraka što je bio u bolnici negdje oko 11-12 dana", kaže Rahmanović.

 

Kada je bol podnošljiva, članovi porodice Rahmanović ostaju kod kuće.

 

 

Porodica Šahmana Rahmanovića jedna je od brojnih bh. porodica za koje posjeta doktoru znači jedino odlazak u hitnu službu, a to se često desi kada je problem postao već ozbiljan. Za detaljnije konsultacije sa liječnicima specijalistima nemaju priliku. 

 

Prema važećem zakonu, od rođenja do šeste godine, djeca imaju pravo na besplatno liječenje. Međutim, u porodici Rahmanović su i najmlađa djeca bez zdravstvenog osiguranja jer njihovi roditelji nisu podnijeli zahtjev Centru za socijalni rad preko kojeg bi im to pravo bilo omogućeno. Dio razloga za takav nemar roditelja krije se u činjenici da su često i oni sami mladi i neobrazovani, i ne znaju šta učiniti kako bi ostvarili svoja i prava svoje djece. Za njih se obrazovanje obično završavalo u četvrtom ili petom razredu osnovne škole.

 

 

Kada i pokušaju potražiti pomoć, često nailaze na javne službenike koji im ne objasne u potpunosti njihova prava, a prikupljanje brojne dokumentacije, do koje je ponekad svima teško doći, obeshrabruje ih da pokrenu proces pribavljanja zdravstvenog osiguranja.

 

"Gdje god dođeš, samo te guraju, od vrata do vrata", kaže kratko Šahman Rahmanović prisjećajući se iskustava iz svoje porodice, koja broji i njegovih 28 unuka i 5 praunuka.

 

Tuzlansko udruženje Zemlja djece u BiH, koje se, između ostalog, zalaže za zaštitu marginalizovanih skupina djece, radi na edukaciji članova porodice Rahmanović kako bi barem najmlađa djeca dobila zdravstveno osiguranje.

 

"Ljudi su toliko puta vraćeni iz nadležnih ustanova za bilo koji oblik prava da su tražili, da više i ne idu u nadležne ustanove jer su toliko razočarani da i prava koja imaju pretpostavljaju da ih neće moći ostvariti. Samim time se više i ne trude. U takve ljude se uvukao jedan vid pravne melanholije", pojašnjava Adnan Drndić, socijalni radnik iz Udruženja Zemlja djece u BiH. 

 

 

Zbog neprecizno definisanih zakonskih odredbi, djeca u uzrastu od šest do 15 godina, čiji roditelji nemaju zdravstveno osiguranje i koja ne idu u školu, u praksi ostaju bez prava na liječenje. 

 

Desetine osnovnoškolaca iz Tuzlanskog kantona koje roditelji ne šalju u školu, među kojima su i djeca iz porodice Rahmanović, nemaju zdravstveno osiguranje. Na taj način su djeca kojima je već oduzeto jedno pravo – na obrazovanje, lišena i drugog – na liječenje. 

 

"Ovakav stav je prisutan gotovo kod svih kantonalnih nadležnih ministarstava i vlada, dok je u Tuzlanskom kantonu, pozivajući se na odredbu ovog zakona, krajem 2015. godine iz ovog prava de iure isključeno 46 djece navedene starosne dobi i statusa", obrazložila je Alma Kratina, zastupnica u Zastupničkom domu parlamentu FBiH, koja je inicirala zakonske promjene.

 

Krajem januara, izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH su vraćene iz forme prijedloga u nacrt, provedena je javna rasprava, i upravo se neka od predloženih novih rješenja odnose na djecu školskog uzrasta. 

 

"Ovom zakonskom izmjenom se predviđa da se ukine propust u zakonu koji postoji na način da djeca koja su u dobi od šest do 15 godina, a ne pohađaju redovnu školu, budu obuhvaćena bar osnovnim paketom zdravstvenog osiguranja", objašnjava Kratina.

 

Donedavno su Šahmanova bolesna supruga i njihov 14-godišnji sin bili jedini članovi porodice koji su ostvarili pravo na zdravstveno osiguranje. Međutim, nakon što je posljednjom redovnom revizijom utvrđeno da je supruga sposobna za rad, ona je izgubila to pravo, a samim time i dječak koji ne ide u školu.

 

 

Bez zdravstvenog osiguranja odlazak u bolnicu stresan je i skup, pogotovo onima koji nemaju dovoljno novca za život. Rahmanovići žive od sakupljanja kartona i flaša što im mjesečno donosi nešto više od stotinu maraka, tvrdi Šahman, a doktorima idu jedino kada im je zdravstveno stanje izrazito loše.

 

Naprimjer, u slučaju trudnoće ginekološki pregledi ne obavljaju se redovno, a bolnica je opcija samo za porod. 

 

"Prihvate te k’o najgoreg, htjeli ne htjeli moraju da te prihvate u tim stvarima, u porođaju. I onda kad ti obave sve, onda moraš doći dole na šalter, trebaš imat' zdravstvenu. Ako nemaš zdravstvenu, daj ličnu kartu. Nisi čestito ni kod kuće doš'o, ni odmorio, depeša dođe za plaćanje ili se preda na sud", priča Rahmanović opisujući slučajeve iz svoje porodice. 

 

Kakav je tretman neosiguranih trudnica u zdravstvenom sistemu Bosne i Hercegovine, prikazan je i u priči o Senadi Alimanović iz okoline Lukavca, koja je 2011. godine, zbog toga što nije imala ovjerenu zdravstvenu knjižicu, deset dana nosila mrtvu bebu u stomaku. 

 

Za odrasle osobe, odnosno starije od 15 godina, zakon predviđa zdravstveno osiguranje onda kada nastave školovanje nakon osnovne škole, zaposleni su, ili se prijave na biro za nezaposlene – u roku od 30 odnosno 90 dana od završetka školovanja ili radnog odnosa. Takvi zakonski rokovi ne postoje u zakonima o zdravstvenom osiguranju Republike Srpske i Brčko distrikta, što nezaposlene osobe u Federaciji BiH dovodi u diskriminirajući položaj, smatra Kratina.

 

"Propuštanje roka za prijavu na evidenciju nezaposlenih ima za posljedicu da nezaposlena lica ostaju isključena iz prava na zdravstveno osiguranje sve dok ne pronađu zaposlenje ili postanu nesposobni za rad, što u praksi najčešće za mnoge znači trajni gubitak ovog prava", obrazlaže Kratina u svom prijedlogu za izmjene zakona, i dodaje za Diskriminacija.ba da bi se postojeći rok trebao izbrisati iz zakona.

 

"Time bi ukinuli mogućnost da socijalno ugrožene kategorije, koje su najviše time pogođene, budu u toj situaciji u kojoj se nalaze, a to je da, vrlo često, ostaju zauvijek bez zdravstvenog osiguranja", pojašnjava Kratina.

 

Da bi nezaposlena odrasla osoba mogla dokazati da je nesposobna za rad zbog zdravstvenih problema i na taj način dobiti zdravstveno osiguranje putem centara za socijalni rad, potrebno je prikupiti brojnu dokumentaciju, određenu federalnim i kantonalnim zakonima o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.

 

"Ukoliko želite kao odrasla osoba da ostvarite pravo na stalnu novčanu pomoć a time i pravo na zdravstveno osiguranje, ne možete, jer vam traže medicinsku dokumentaciju koju vi ne možete priložiti jer nemate zdravstvenu knjižicu da se pregledate", pojašnjava Drndić.

 

Kada se za nekoga jednom utvrdi da je zbog zdravstvenih problema nesposoban za rad, Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u Tuzli redovno nastavlja vršiti reviziju sposobnosti te osobe, pojašnjava Hasiba Alibegović, šefica Službe socijalne zaštite pri tuzlanskom Centru za socijalni rad. Jedino socijalno ugrožene osobe starije od 65 godina, ne prolaze kroz tu komisijsku kontrolu, jer se već zbog starosti smatraju nesposobnima za rad i privređivanje.

 

Postojeći sistem zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja na području Federacije BiH nije održiv i, vrlo često, opstaje u uslovima improvizacije i požrtvovanosti medicinskih radnika, smatra Kratina. 

 

Dugo najavljivane sistemske reforme zdravstvenog i sistema socijalne zaštite trenutno su na čekanju i zahtijevaju donošenje seta novih zakona, što će iziskivati mnogo vremena. To je vrijeme koje porodice u BiH, poput Rahmanovića, nemaju.

 

"U čekanju suštinskih reformi ne smijemo dozvoliti da budu ugroženi životi", zaključuje Kratina.