Svakodnevnica ispunjena nasiljem

Posljednji slučaj u nizu desio se u Tuzli. Krajem 2013.godine, snimak napravljen ispred Hemijske škole u Tuzli, u kojem tri srednjoškolke brutalno tuku kolegicu, izazvao je šok i nevjericu javnosti. Dok su tri djevojke tukle i zlostavljale četvrtu, skupina učenika iz istog odjeljenja je to sve posmatrala i snimala mobilnim telefonima.

„Ne bih voljela da se ikome desi to što se meni desilo. Oni su moje dijete maltene iznijeli iz škole, tukli, šišali i radili od nje šta su htjeli. To je naselje koje ne bih poželjela nikome“, poručuje majka pretučene djevojke Amela Gavranović.

Iako očajan zbog torture kroz koju prolazi njegova kćerka, otac, Hamid kaže da ga boli što niko u tom trenutku nije stao u zaštitu njegove kćerke. „ Izvele su je sa trećeg sprata i provele kroz cijelu školu izvan kruga škole i pretukli je, a da niko nije reagovao. Sutra će nečije drugo dijete nastradati, možda još i gore“, tvrdi Hamid.

Tuzlanski slučaj zatvoren je nedavno presudom Općinskog suda kojim je jedinu punoljetnu djevojku, Selvinu Šabuljić, osudio na tri mjeseca zatvora. Sudija Općinskog suda Tuzla Enes Halilović, izrekao je manju kaznu od zakonom predviđene, budući da je Šabuljić izuzetno mlada osoba. Ona je priznala počinjenje krivičnog djela nasilničko ponašanje.

Druge dvije djevojke poslate su na prevaspitanje u Disciplinski centar.

Ova priča bila je i okidač koji je potaknuo i drugu djecu da progovore o ovom problemu. Za portal diskriminacija.ba, Hazim Hanić iz Lukavca ispričao je dio torture kroz koju je prošao njegov sin.

„Moj sin je proživio jednu vrstu nasilničke torture. Bilo je iznuđivanja novca, davljenja, udaranja nogama, raznoraznim predmetima, udaranja glavom od zid. Tada nije bio punoljetan“.  Danas, gotovo godinu dana nakon što se slučaj razotkrio, a dvojica nasilnika izbačena iz škole, dječak još uvijek osjeća posljedice. Hazim kaže kako njegov sin „posjećuje psihologa u Domu zdravlja Lukavac jer ima posljedica i strahova.“

Situacija nije drugačija ni u ostalim dijelovima zemlje. Iz Ureda komesara MUP-a Kantona Sarajevo kažu da je u odnosu prvo tromjesečje prošle godine, broj registriranih slučajeva ove godine manji.

„Na području Kantona Sarajevo u protekla tri mjeseaca 2014.godine registrovana su 3 krivična djela, dok je u prva tri mjeseca 2013.godine, registrovano ukupno 16 krivičnih djela“, rekli su u MUP-u KS.

Amela Penava, predsjednica Vijeća roditelja Kantona Sarajevo smatra da je nasilje među mladima sve češće. „Do porasta dolazi svakodnevno jer nema primjenjivog zakonskog sistema, gdje će svaka karika imati svoju odgovornost. Najodgovornija karika su roditelji, koji moraju imati vrijeme i biti dio odgojnog procesa svog djeteta i potražiti pomoć odgovarajućih službi.“

U državi u kojoj se roditelji moraju snažno boriti kako bi obezbijedili sigurnu egzistenciju za djecu, malo vremena ostaje za odgoj. Pri tome, najveći problem nastaje  u društvenoj zajednici, koja nema sluha za žrtve nasilja.

„Javljaju nam se mladi koji trpe nasilje u školi, ali koji ne nalaze podršku roditelja u rješavanju ovih problema, jer njihovi roditelji savjetuju da je na nasilje najbolje odgovoriti nasiljem“, objašnjava Feđa Mehmedović iz Asocijacije XY.

Žrtve su najčešće tiha, mirna, pasivna, nesigurna djeca, ona koja imaju nisko samopouzdanje i djeca koja su anksiozna, objašnjava Nada Uletilović iz udruženja Zdravo da ste. „U ovu rizičnu skupinu spadaju i nadarena, ljubazna djeca, djeca nižeg socijalno-ekonomskog statusa, djeca sa poteškoćama u razvoju, djeca razvedenih roditelja, te djeca žrtve porodičnog nasilja.“

Istraživanja pokazuju da djeca koja vrše nasilje vrlo često dolaze iz porodica u kojima se primjenjuje fizičko kažnjavanje, pa su djeca usvojila fizičko nasilje kao način rješavanja problema.

Neizostavan je i utjecaj medija, društvenih mreža i interneta koji su od malih nogu dostupni današnjoj djeci, dodaje Feđa Mehmedović.

„Društvene mreže su poseban problem jer npr. mlada osoba koja ima otvoren profil na Facebook-u, u slučaju da trpi cyber nasilje putem svog profila, taj vid nasilja je vidljiv među  svim Facebook „prijateljima“ te osobe, što „pojačava“ stepen izloženosti nasilju i često se radi o nasilju koje se ponavlja svaki put kada neko pogleda  ili ostavi dodatni komentar na nasilan komentar/video/sliku i sl. postavljen na profil žrtve“, tvrdi Mehmedović.

Najveći broj nasilja događa se u školskim dvorištima, a prema provedenim istraživanjima većina nastavnika - ali i djece - ne zna kome bi se obratili ukoliko do nasilja dođe.  Istraživanje Asocijacije XY iz 2012. godine, provedeno među 260 učenika prvih razreda srednjih škola u Sarajevu  pokazalo je da je 35% mladića u posljednjih pola godine vršilo emocionalno nasilje prema drugom mladiću, 47% njih je vršilo fizičko nasilje, a 30% mladića je u tom periodu sudjelovalo u grupnim tučama.

Preporuke ombudsmena kreću se ka tome da se zakonima uredi ova oblast, ali da se prije svega na prvo mjesto stavi najbolji interes djeteta. Zatvaranje djece u maloljetničke zatvore, nije odgovor na ovaj problem.