Sloboda okupljanja i LGBT zajednica: slučaj Hrvatska

Povijest Povorki ponosa u Republici Hrvatskoj počela se pisati 29. lipnja 2002. godine kada je održan prvi „Gay pride: Iskorak kontra predrasuda“, do prve splitske Povorke čekali/e smo sve do 2011. godine, a prva osječka održana je 6. rujna ove godine. Organiziranje prve Povorke u Zagrebu zasigurno je bilo sasvim drugačije iskustvo, no što je to bio slučaj i sa jednim sljedećim gradom. 

 

 

Daniel nastavlja objašnjavati kako je administrativno i tehnički prema Zakonu o javnom okupljanju potrebno prijaviti javno okupljanje najkasnije pet dana prije planiranog održavanja okupljanja. Službeno Povorka ponosa je javno okupljanje sa ciljem izražavanja sociopolitičkih uvjerenja i ciljeva. ''Dozvolu za javno okupljanje od policije tražimo zadnju, nakon što smo dobile sve ostale relevantne dozvole Grada Zagreba,'' dodaje. ''Osim od policije, dozvole tražimo (od Grada Zagreba) za postavljanje pozornice na Zrinjevcu nakon Povorke. U tom zahtjevu moramo kratko obrazložiti o čemu se radi - navodimo da planiramo održati koncert i javni skup kojem prethodi prosvjedna šetnja centrom grada te da ćemo se mi pobrinuti za razglas, info štand i štand sa besplatnom hranom i pićem.Baš kao i policija i Grad je već sada upoznat sa procedurom, a kako bi osigurali dozvolu na vrijeme, zahtjev za postavljanjem pozornice šaljemo u veljači ili ožujku.''

 

''U tom razdoblju šaljemo i zahtjev za postavljanjem zastava duginih boja na glavnom gradskom trgu, kako bi si osigurali mjesto u razdoblju prije Povorke ponosa. Doduše'', sa smješkom prepričava Daniel, ''ove godine dijelili smo ograničeni broj mjesta za zastave sa udrugom navijača Uvijek vjerni koji su nas zamolili da im ustupimo dva mjesta kako bi proslavili za sebe važan dan. Budući da je tema ovogodišnje Povorke bila solidarnost te da su nam iz udruge Uvijek vjerni zauzvrat obećali pustiti spot na Trgu bana Jelačića u trenutku prolaska Povorke, nakon kraće rasprave, to se i dogodilo.''

 

''Od gradskog ureda za prostorno uređenje potrebna nam je dozvola za privremeno zaustavljanje prometa, gdje moramo navesti rutu kretanja Povorke. Gradski ured tu dozvolu šalje policiji, tako da kada smo prikupile sve dozvole, policija je već upoznata sa događanjima'', kaže Daniel. ''Do 2013. godine svaki put prije Povorke prethodio je sastanak sa policijom, gdje bi prošli zajedno kroz program, rutu povorke, možebitne sigurnosne rizike i sve ostale relevantne detalje; u počecima se radilo i o više sastanaka. Ove godine, međutim, nismo se ni sastajali sa policijom; obavili smo jedan razgovor preko telefona, gdje smo zaključili da ne očekujemo veće probleme, oni su manje više upoznati sa procedurom, vidjeli su da imamo sve potrebne dozvole i ako nešto bude trebalo, već ćemo se čuti. Njihova zabrinutost zbog prisutnosti većeg broja pripadnika navijačkih skupina prestala je u trenutku kada su shvatili da prostor za zastave dijelimo sa udrugom Uvijek vjerni te da smo u stalnom kontaktu'', naglasio je on.  ''To je vidljivo i po broju Policije na povorci zadnjih godina, a njih je svake godine sve manje. Oko dobivanja dozvola do sada nije bilo neugodnosti; u počecima institucije su bile malo opreznije što se tiče sigurnosnih rizika i bilo je prisutno više ispitivanja o tome što se događa i što će se događati i što očekujemo, ali zadnjih par godina Povorka ponosa to nije slučaj. Slobodu okupljanja sve više poštuju kako institucije, tako i građani i građanke'', zaključuje Daniel.

 

Mučnih scena prve splitske Povorke još uvijek se sve sjećamo, ali i da u Splitu situacija polagano ide na bolje, kao i da, nažalost, uvelike ovisi o političkim strukturama koje u datom trenutku upravljaju Gradom, govori nam Tonka iz splitske udruge Rišpet.

 

''Prve godine u Splitu, jasno se pokazalo kako se nama ne priznaje pravo na okupljanje, međutim, koliko su okupljeni i okupljene toga bile svjesne – ne znam'', kaže Tonka. Split je „kuriožast“, svi su tamo bili da onako tocidaški (verbalno i neverbalno nasilnički) poprate vrhunac događaja u njihovu gradu za kojeg su mediji i razne FB stranice počele predigru tjednima ranije. Ali da su svi ti ljudi bili tamo da nam uskrate pravo na okupljanje - to je istina. Pošlo im je to za rukom jer je policija bila nespremna i nesvjesna mogućeg ishoda događaja pa su tako sudionici i sudionice evakuirani s Rive. Da se stvari polagano pomiču s mrtve točke i da takvi antiskupovi ne koriste nikome, a kontrolirati se mogu vrlo lako, Tonka pokazuje daljnim primjerima.

 

Ona nam prepričava kako je izgledalo prikupljanje svih potrebnih dozvola lani i kaže: ''Za prošlu Povorku u policiji smo bili dočekani raširenih ruku šta se tiče osiguranja i dozvole okupljanja. Policija nam je bila spremana pomoći u bilo kojem trenutku nekoliko tjedana prije Povorke. Od Grada smo isto tako dobili sve potrebne dozvole jako brzo, ali naravno da bi sve išlo puno sporije da je gradonačelnik drugačijeg stava. Za razliku od godine prije toga, imali smo potporu od njega. Povorka 2013. nije imala dozvolu za rutu sve do zadnjeg dana i to je bio dan kad je Kerumu istekao mandat, a Baldasar je došao na vlast. Dozvole su, nakon smjene vlasti, izdane u roku od  par sati. Koliku važnost u Splitu ima gradonačelnik, Tonka razjašnjava primjerom iz 2012. pa kaže:sjetimo se da je rutu Split Pridea 2012 kočio Kerum pokušavajući nas preusmjeriti s Rive na Prokurative. Dakle, sa glavne gradske šetnice u puno manji i zatvoreniji prostor. To se, međutim, nije dogodilo''.

 

 

''Proces pribavljanja dozvola za prvu osječku Povorku ponosa bio je neočekivano jednostavan'', kaže Joco. ''Kako zasluge za to ne bismo pripisali samo nama Organizacijskog odbora, moram spomenuti i kako su svi organi od kojih smo trebali izvaditi potvrde bili iznimno susretljivi te spremni pomoći. Neke od papira koje smo trebali pribaviti sami su ponudili da će to učiniti umjesto nas. S obzirom da je ova godina godina prve Osječke Povorke, očekivali smo da će biti malo više problema s vađenjem dozvola. Za iduću Povorku procedura nam je poznata, tako da vjerujemo kako za vađenje dozvola i pregovore nećemo potrošiti ni vremena ni energije'', dodaje Joco.

 

Na pitanje vjeruje li da je dugogodišnja povijest održavanja Povorki  pomogla da u Osijeku prva Povorka prođe bez incidenata, Joco odgovara potvrdno.

 

''Godine održavanja Povorki u RH, nasilnih i nenasilnih, svakako su doprinjele osvješćivanju građana da je potrebna i solidarnost i tolerancija. Proces nabavljanja dozvola i razgovora s policijom i zaštitarskom tvrtkom je išao već ustaljenim redosljedom  jer smo i mi kao organizatori, ali i oni kao druga strana znali što nas čeka. Zanimljiva je činjenica da je Osijek Pride prva Povorka na Balkanu gdje tokom prve održane Povorke nije zabilježen nikakav oblik nasilja, prepričava Joco. Grad je bio pun, ljudi su šetali, sjedali u kafićima, mahali i pozdravljali. Policijska zaštita je bila jako otvorena prema građanima i građankama, tako da su se mogli priključiti Povorci u bilo kojem trenutku, mogli su doći s biciklima, psima.. tokom cijele Povorke, tih 1259 koraka kojih smo napravili svi zajedno, mi nismo čuli niti jednu ružnu riječ od ljudi koji su stajali sa strane. Dobili smo samo pozdrave i mahanja. Čak su djelatnici jednog hotela izašli na terasu u košuljama, svi jednako obučeni, i mahanjem ispratili Povorku. Pokazali smo pozitivan primjer kao grad koji je pokazao da povorka može i mirno proći'', ponosno naglašava Joco.

 

Optimizam za budućnost Joco ne skriva pa dodaje: ''budući da se  se tijekom prve Povorke nismo susreli ni sa kakvim poteškoćama, vjerujemo da u idućim Povorkama koje su pred nama proces može ići samo na još bolje. U narednim godinama očekujemo još veće, još masovnije, još glasnije i šarenije Povorke. Ovim putem vas sve pozivam da sudjelujete u Povorci ponosa u Osijeku 2015.'', zaključuje Joco.