Osobe sa invaliditetom u BiH: Zapošljavanje i pravo na rad
Znate li znakovni jezik? Vjerovatno ne. Vjerovatno ne znate ni da u BiH postoji Zakon o upotrebi znakovnog jezika, kojim je njegovo korištenje jezika obavezno u svim državnim institucijama. Njegova implementacija nikada nije zaživjela.
Položaj osoba sa invaliditetom u BiH reguliše nekoliko stotina domaćih i međunarodnih propisa. Jednako veliki broj državnih, etitetskih i lokalnih vlasti, domaćih nevladinih organizacija registrovanih na različitim nivoima, kao i međunarodnih oganizacija bave se pitanjima osoba s invaliditetom, njihovim pravima i položajem u društvu.
I pored toga, broj osoba koje žive sa invaliditetom u BiH je još uvijek nemoguće tačno utvrditi. Agencija za statistiku BiH procijenjuje, na osnovu podataka dobivenih od službi za socijalni rad i PiO fondovima u oba entiteta, da više od 270.000 građana ima status invalida. Prema domaćim zakonima, taj status mogu ostvariti one osobe koje su rođene sa urođenim ili stečenim oštećenjem sluha i/ili vida, fizičkim invaliditetom, intelektualnim poteškoćama, autizmom, te mentalnim i duševnim oštećenjima. UN konvencija o pravima osoba sa invaliditetom uključuje i osobe sa dugotrajnim fizičkim, intelektualnim, mentalnim ili osjetilnim oštećenjima.
BiH je ratificirala Konvenciju u martu 2010. godine, te za njeno provođenje zaduženo je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice (koordinirajuću ulogu ima Ministarstvo civilnih poslova). Nadgledanje njihovog rada je na Vijeću za osobe sa invaliditetom, koje je osnovalo Vijeće ministara BiH, a sastavljeno je od predstavnika/ca različitih nivoa vlasti i nevladinih organizacija.
Na žalost, i pored svih konvencija i zakona, svakodnevnica osoba sa invaliditetom je ispunjena preprekama – preprekama u kretanju, preprekama u komunikaciji sa drugima, preprekama u obavljanju sitnih svakodnevnih poslova o kojima drugie i ne razmišljaju. Životne odluke – obrazovanje, posao, samostalan i/ili porodičan život, nisu stvar ličnog izbora, već ovise o tome koliko je zajednica spremna da poštiva zakone i postavi rampu na ulaz u zgradu i lift; uključi lične asistente u nastavu; shvati da nečije fizičke karakteristike nisu razlog za život između četiri zida, i da svaka osoba ima potencijale koji se mogu – i moraju – razviti i iskoristiti.
Serijal ''Lica diskriminacije: osobe sa invaliditetom u BiH'' vam donosi presjek zakona, praksi, problema i pozitivnih primjera kada je riječ o obrazovanju, stanovanju, socijalnim i zdravstvenim pravima osoba sa invaliditetom u BiH. Nadamo se da će poslužiti kao koristan izvor informacija za dalja istraživanja o ovoj temi, ali i kao podsticaj za promišljanje o tome koja je naša odgovornost kao zajednice prema onima kojie su na marginama ovog društva.
Zakoni: idealno neprimjenljivi
Svaki od entiteta – FBiH i RS - ima svoj zakon koji reguliše pitanje ''rehabilitacije, osposobljavanja i zapošljavanja osoba sa invaliditetom''. Zakoni predviđaju i osnivanje fondova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Također, određeni su opći i posebni uslovi za zapošljavanje osoba sa invaliditetom – prvi se odnose na zapošljavanje u institucijama i firmama koje nisu specijalizovane za zapošljavanje osoba sa invaliditetom; druge se odnose na organizacije, firme koje su osnovane radi zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
U odnosu na rad i radne sposobnosti, zakoni definišu da status osobe sa invaliditetom imaju pojedinci sa trajnim ili privremenim tjelesnim, mentalnim ili slušnim oštećenjima, a koji najmanje 12 mjeseci smanjuju njihovu radnu mogućnost. Zakon u RS-u u ovu kategoriju ubraja još i osobe s intelektualnim poteškoćama, što nije slučaj u FBiH. U RS-u osobe mora se dokazati minimum 40% invalidnosti, i 70% tjelesnog oštećenja; dok je u FBiH minimalni invaliditet 60% i 70% kod tjelesnog oštećenja, smanjene radne sposobnosti, lake i umjerene retardacije.
Izmjenama i dopunama ovog zakona u FBiH, poslodavci su dužni da do kraja 2013. godine zaposle najmanje jednu osobu sa invaliditetom na svakih 16 zaposlenih. Ukoliko to ne ispune, dužni su mjesečno na račun Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom uplatiti poseban doprinos za poticaj pri zapošljavanju ove kategorije, a koji iznosi 25 % od prosječne bruto plaće u tom entitetu.
Slično propisuje i zakoni koji se primijenjuje u RS-u, s tim da u slučaju da poslodavac ne zaposli jednu osobu s invaliditetom na svakih 16 zaposlenih, dužan je mjesečno uplatiti u fond u tom entitetu doprinos u visini od 0,2 % od isplaćene bruto plate svih zaposlenih.
Ipak, mnogi poslodavci ne poštuju svoje obaveze.
Prema podacima Fondova iz oba entiteta 1.845 osoba sa invaliditetom je zaposleno na osnovu pogodnosti koje omogućavaju zakoni i sredstva fondova (od čega 1.445 osoba u RS-u i 400 u FBiH). Istovremeno, u Fondovima ističu da je ukupan broj zaposlenih znatno veći i da se donošenjem ovih zakona u oba entiteta praksa zapošljavanja osoba s invaliditetom unaprijedila.
Osobe s invaliditetom zapošljavaju se u različitim sektorima, ali ovisno o kategoriji invalidnosti. Dosadašnja istraživanja pokazuju da poslodavci češće zapošljavaju osobe s manjim stepenom invalidnosti, nego one kod kojih je taj procenat veći (posebno na području RS-a). Također, kako u privatnom tako i javnom sektoru, češće se zapošljavaju osobe koje su ratni vojni invalidi.
U Federalnom fondu objašnjavaju da je diskriminacija nad osobama s invaliditetom prisutna kako u obrazovanju, tako i kasnije prilikom zapošljavanja jer mnogi poslodavci ne iskazuju povjerenje ovoj kategoriji i kada potpuno ispunjavaju sve predviđene uslove.
Ipak, pozitivan primjer zapošljavanja osoba s invaliditetom je u preduzeću “Patriot” d.o.o. iz Bijeljine. Ovo preduzeće bavi se uslužnom djelatnošću i ima zaposlenih 30 osoba s invaliditetom. Određeni broj osoba s invaliditetom zapošljava se, najčešće sezonski, u javnim preduzećima “Rad”, “Park” i “Pokop” u Sarajevu. Lanac DM prodavnica također je prethodnih godina zaposlio nekoliko osoba s intelektualnim poteškoćama u Sarajevu, a odnedavno i sarajevska Općina Novi Grad na poslovima telefonskih operatera dvije osobe oštećenog vida.
Kako bi se unaprijedilo zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Savez SUMERO osnovao je preduzeće “Uspon” koje je uspostavilo i prvi portal za zapošljavanje osoba s invaliditetom. U svom djelovanju, “Uspon” je fokusiran na edukaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, te pomaganje pri apliciranju na poslove. Trenutno broji više od 150 registrovanih klijenata koji aktivno traže zaposljenje.
Na osposobljavanju i zapošljavanju gluhih i gluhonijemih osoba više od 50 godina bavi se i organizacija “Pismolik” iz Sarajeva. “Pismolik” zapošljava osobe i sa 80 i 100 % invaliditeta, te bave se grafičkim uslugama. Pogledajte priču o ovoj jedinstvenoj firmi u BiH.
Edina Nurikić i Armela Subašić: PISMOLIK – 50 godina za samostalan život gluhih i glihonijemih osoba
Jasmin Krluč: Kada država krši sopstvene zakone
