Nepismenost u BiH

 

„Prema popisu iz 1991. godine stopa nepismenosti iznosila je 9,9%, a prema Anketi o potrošnji domacinstava 2011. godine, stopa nepismenosti u BiH iznosila je 2,9%“, rekla je Mirsada Adembegović iz službe za odnose s javnošću Agencije za statistiku BiH.

 

Mladi koji žive na selu u BiH često nemaju priliku da se školuju ili da nastave školovanje. Postoji više uzroka za takvu situaciju koja je direktno povezana s nepismenošću.

 

 

Ne postoje precizni podaci o tome koliko djece ne uspije završiti osnovnu školu u BiH, kao ni koliko ih ne upiše srednju školu. Općepoznato je da manju šansu za obrazovanje imaju mladi u ruralnim sredinima za razliku od svojih vršnjaka koji žive u urbanim područjima.

 

''Faktori zbog kojih djeca napuštaju i ne završavaju školu u ruralnim sredinama, a koji su nama (iskustvo FOD BiH) poznati, su: siromaštvo (djeca iz socijalno i ekonomski depriviranih porodica), udaljenost škole od kuće (kada djeci nije obezbjeđen organizovani prevoz), i rjeđe, nepostojanje svijesti o važnosti škole. Ovo posljednje se najčešće odnosi na tradicionalne ruralne sredine u kojima se uloga škole marginalizuje“, kazala je Dženana Trbić, koordinatorica obrazovnog programa Fonda otvorenog društva BiH.

 

E. M. živi u selu Jelaške koje je udaljeno 35 kilometara od Olova. Pohađa deveti razred područne škole u Carevoj ćupriji koja pripada OŠ „Hasan Kikić“ iz Soluna pored Olova. Odličan je učenik, a najdraži predmeti su mu matematika, fizika i vjeronauka. Na kompjuteru zna raditi u wordu, excelu i power pointu.

 

„Želio bih upisati medresu jer me vjeronauka od početka školovanja posebno zanimala. Moja kuća je udaljena oko 5 kilimetara od škole, ali imam autobuski prijevoz. U slobodno vrijeme pomažem roditeljima, jer je moj babo teško obolio“, kaže E.M.

 

Nastavak školovanja ovog dječaka je upitan budući da se njegova porodica nalazi u teškom materijalnom stanju. Nihad M., otac ovog marljivog đaka, kaže da mu je vrlo bitno da njegov sin nastavi školovanje jer je odličan učenik. Njegova supruga i on su nezaposleni, a porodicu izdržava novcem kojeg dobija od nekadašnjeg poslodavca. Ima još jednog mlađeg sina koji uskoro treba poći u školu, a to je dodatni izazov.

 

„Vjerujete da svom sinu ove godine nisam mogao nabaviti knjige, dobio sam ih od škole. Moj status je ni na nebu, ni na zemlji. Moja dijagnoza je karcinom želuca, od posljedica toga odstranjen mi je kompletan želudac“, kazao je Nihad M.

 

Najbliža srednja škola je u Olovu koje je udaljeno 35 kilometara od sela ove porodice.

 

„Naš položaj je takav ovdje, da bi se dijete moglo dalje školovati zbog udaljenosti mora živjeti odvojeno, mora imati neki stan. S obzirom na smještaj i ostale troškove meni bi najmanje trebalo 300-350 KM. Toliko iznosi moje trenutno primanje koje mi ne može biti ni za moje lijekove i preglede, a i to je primanje bez kojeg mogu sutra ostati. Teško mi je da to kažem, ali ja svom sinu ne mogu obezbijediti dalje školovanje“, pojasnio je Nihad.

 

V.A. iz susjednog sela Ćuništa u sličnoj je situaciji. Također je odlična učenica čija porodica zbog siromaštva nema novca da joj omogući dalje školovanje. Pohađa deveti razred OŠ „Hasan Kikić“ u Solunu. Uprkos svemu tome V.A. je kandidatkinja za učenika generacije i pobjednica na općinskom takmičenju iz matematike i fizike. Njeno selo udaljeno je 16 kilometara od Olova.  Ona kaže da bi najviše željala da upiše medicinsku školu kako bi kasnije postala doktorica.

 

Roditelji V.A. nerade već godinama, žive od stočarstva i poljoprivrede. 

 

„Najvažnije mi je da moja kćerka nastavi školovanje, ali ne vidim nikakve mogućnosti za to. Mi nemamo nikakvih primanja osim doplatka koji prima kćerka, a koji iznosi 12 KM. Imamo kravu i neke ovce, na taj način preživljavamo. Sutra da krene u Olovo u srednju školu ja njoj nemam dati 120 KM za mjesečnu kartu, a da ne računam ostale troškove“, objašnjava ogorčeni Hurem V., otac V.A. 

 

Huremova kćerka suočava se sa sudbinom svoga oca koji također nije mogao nastaviti školovanje. Završio je samo četiri razreda, njegova porodica nije imala novca da ga nastavi školovati. 

 

„Bilo nas je petero, živjeli smo bez ikakvih primanja, potpuno ista situacija kao i sada“, kazao je Hurem V.

 

Slučaj ovih porodica jasan je primjer kako su mnogi mladi ljudi na selima, zbog neimaštine i drugih okolnosti, prinuđeni da prekinu školovanje po završetku osnovnog obrazovanja. Međutim, u današnjem dobu taj nivo educiranosti ih ne čini potpuno pismenim.

 

 

 

Postoje dvije definicije ovog termina, jedna je statistička, a druga funkcionalna. Agencija za statistiku BiH definira pismenost na osnovu pitanja: „Zna li osoba pročitati i napisati kratak tekst?“ Na prošlogodišnjem Popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH ovo je bilo jedno od pitanja uvrštenih na popisnicu. 

 

„Pismene su one osobe koje mogu sa razumijevanjem i pročitati i napisati kratku, jednostavnu izjavu o svom svakodnevnom životu. Popisom iz prošle godine prikupljani su i odgovori o tome koje aktivnosti osoba zna obavljati na računaru“, pojasnila je Adembegović iz Agencije.

 

Međutim pojam „pismenosti“ u 21. vijeku podrazumijeva mnogo više od prostog poznavanja brojki i slova. Tako u novije vrijeme stručnjaci za obrazovanje sve više govore o „funkcionalnoj pismenosti“.

 

„Funkcionalna pismenost kao koncept podrazumijeva znanja, vještine i vrijednosti koje pojedincu omogućavaju da participira u savremenom društvu, od obavljanja građanskih dužnosti, do rješavanja različitih problema na poslu, u porodici, i društvenom životu uopšte“, istakla je Trbić. 

 

Ona je uz to dodala kako funkcionalna pismenost označava sposobnost tumačenja konteksta u kojem je predstavljen neki podatak, shvatanje i dovođenje stvari u određenu vezu, te korištenje novog naučenog znanja u različitim situacijama. Tako ona podrazumijeva medijsku, društvenu, vizuelnu i informatičku pismenost.

 

Ukoliko uzmemo u obzir gorenavedeno, mnoga djeca iz ruralnih sredina zbog neimaštine i drugih faktora ostaju „funkcionalno nepismena“ iako znaju čitati i pisati. Osnovno obrazovanje danas nije dovoljno osobi da bi participirala u raznim društvenim procesima. Ono je temelj za mnoga šira i važnija znanja koja se u nastavku školovanja stiču, a koja medijski, vizuelno i informatički opismenjuju osobu.