Ljiljana Zurovac: Zaustaviti govor mržnje

Vijeće za štampu i onlajn medije u BiH, ovih dana privelo je kraju akciju “Stop! Govor mržnje“, pokrenutu netom prije početka predizborne kampanje nedavno završenih opštih izbora u BiH. Kampanja je bila usmjerena prema suzbijanju jezika mržnje na internetskim portalima, a o rezultatima kampanje i problemima govora mržnje za Diskriminacija.ba, razgovarali smo sa Ljiljanom Zurovac, izvršnom direktoricom Vijeća. 

 

 

LJ.Z.: Nakon nekoliko godina slanja poruke “niste nevidljivi” anonimnim komentatorima na WEB portalima, mi smo u Vijeću za štampu odlučili ovaj put biti mnogo konkretniji i  u vremenu prije izbora reći vrlo direktno – stop govoru mržnje! Htjeli smo da damo ljudima indiciju da govor mržnje nije sloboda govora, da je to krivično djelo i da podliježe krivičnim zakonima u BiH. Jako puno ljudi uopće nije svjesno toga, nije svjesno da može odgovarati zbog širenja govora mržnje, diskriminacijskog ili huškačkog govora. Upravo zbog toga i imamo u komentarima na web portalima tako puno takvih vrlo ružnih sadržaja. To nisu samo uvredljivi sadržaji, uvreda, psovka, nepristojan govor, već je pozivanje na klanje, na mržnju, na ponovni rat, na agresivni postupak prema određenoj osobi ili grupacijama. To je nešto vrlo konkretno i opasno i ono jeste krivični čin i kriminalni akt. 

Upravo sada završavamo finalnu analizu kampanje i bit će vrlo brzo dostupna javnosti. Ono što smo mi zaključili je da, pored pojedinaca, postoje organizirane grupacije koje imaju “radno vrijeme” u toku dana i idu s portala na portal postavljajući sadržajno potpuno iste komentare sa porukama ili pozivima na mržnju, na diskriminaciju prema drugim nacionalnostima, prema LGBT osobama ili čak prema ženama, i zbilja je nevjerovatno da imamo toliko mizoginije u našem društvu.

 

 

LJ.Z.: Ova kampanja “STOP! GOVOR MRŽNJE!“ se odvijala dva i po mjeseca. Pratili smo tridesetak WEB portala i komentara ispod tekstova na tim portalima. Napominjem da se u kampanji nismo bavili sadržajima  koji se tiču novinarskih tekstova, već isključivo komentarima ispod tih tekstova. Broj komentara  sa govorom mržnje zavisio je od broja posjetilaca na određenim portalima. Međutim, moram reći da, moguće i zbog toga što je sa različitih strana dolazilo upozorenje o kažnjivosti govora mržnje, mnogi portali su napravili ili bolju selekciju tih komentara ili potpuno zaustavili komentiranje u tom predizbornom periodu. Također, većina portala su napravili selektivan pristup postavljaju komentara, znači, morao si se ulogirati preko facebook-a ili neke od drugih društvenih mreža, ostaviti svoje podatke kod registracije, nije se moglo slobodno pristupiti kao što je to bilo do sada u većini slučajeva. No, i pored toga veliki je broj vrlo ružnih komentara. 

 

 

 

LJ.Z.: Komentara i reakcija na ovu kampanju bilo je različitih. Bilo je vrlo pozitivnih reakcija u smislu da su se, na naš komentar “ovo nije sloboda govora, ovo je govor mržnje.. prijavite govor mržnje” itd, ljudi izvinili i kazali kako nisu bili svjesni da su napisali govor mržnje i gdje su rekli da će obrisati svoj post. Također je bilo reagiranja da su komentatori jedan drugome znali napisati – “..bolje ti je izbriši ovo što si napisao, jesi li vidio što je Vijeće za štampu postavilo da je ovakav komentar govor mržnje i da možeš krivično odgovarati prema zakonu..”. Isto tako je bilo i komentara poput – “…vi ste stare komunjare,  zabranjujete nam slobodu govora…” ili “ovo je novi poredak, mi imamo pravo reći što mislimo..”.

 

U biti, ljudi moraju znati da demokracija ne znači apsolutno pravo da kažeš svakome ono što misliš vrijeđajući ga i ugrožavajući njegovu slobodu. Apsolutna sloboda ne postoji. Apsolutna sloboda ni u slobodi govora ne postoji. Ona završava tamo gdje počinješ ugrožavati tom svojom slobodom slobodu drugoga. Ako ti pozivaš na klanje, prebijanje ili mržnju prema određenoj osobi ili određenoj grupaciji, ti time zloupotrebljavaš datu slobodu govora, ugrožavajući drugoga i stavljajući ga u poziciju manjeg, nebitnog i izloženog diskriminaciji, često i sa fizičkim posljedicama. 

 

 

LJ.Z.: Nažalost, kazni još uvijek nema u odnosu na to koliko se mržnje i poziva na mržnju pojavljuje i u javnom prostoru i na intrenetu. Krajnje je vrijeme da se dijelovi krivičnih zakona u BiH koji se odnose na diskriminacijski govor na osnovu vjerske, nacionalne i svake druge pripadnosti, počnu konačno primjenjivati. Mi nemamo nijedne validne presude zbog govora mržnje ili zločina iz mržnje. Mi nemamo validne presude niti otvorenog sudskog slučaja zbog govora mržnje. Građani moraju biti svjesni da huškačka retorika vodi obavezno ka onome što je fizička manifestacija mržnje. Isto tako i izvršni organi, ali, bojim se da niti policija, niti tužiteljstvo, još uvijek nisu svjesni opasnosti koju za sobom povlači huškačka retorika. Bez obzira što smo prošli i predratno stanje i rat, i u ovom poslijeratnom periodu se nastavlja ta huškačka retorika i čini da normalan način života u ovoj zemlji još uvijek ne može biti uspostavljen. Bez obzira koliko je organizacija civilnog društva počelo vrlo glasno govoriti protiv govora mržnje još uvijek nemamo adekvatnu praktičnu aktivnost na terenu od policije i tužilaštava, koja bi  bila upozorenje da govor mržnje jeste krivično djelo kako je i to definirano zakonima u BiH.  Ne znam šta treba da se dogodi da bi se zakoni konačno počeli primjenjivati, i Krivični zakoni i Zakon o zabrani diskriminacije u BiH. 

 

 

LJ.Z.:Ono što smo mi željeli postići ovom kampanjom je i da pripomognemo urednicima u ukazivanju onoga što je govor mržnje ili neprimjeren sadržaj na njihovim portalima, da skinu te komentare, da banuju posjetitelje koji postavljaju takve komentare, ali isto tako i da ih potaknemo na razmišljanje da WEB portali sa takvim sadržajima ne mogu biti profitabilni, u smislu da nije više pitanje broja klikova koje će imati ako hoće privući oglašivače, već da moraju paziti i na kvalitet sadržaja koje pružaju na svome WEB portalu. Bez obzira što urednik nije odgovoran za komentar posjetitelja sa sadržajem govora mržnje, u času kada je on postavljen, on je odgovoran u smislu da li će ga zadržati ili ne na svome portalu. Ako neko širi fašističke poruke mržnje na određenom portalu, bilo da se radi o novinarskom sadržaju ili komentaru ispod novinarskog teksta, to oglašivačima ne može biti svejedno. Znači vlasnici moraju misliti na svoj biznis i moraju početi obraćati pažnju na ono što je kompletan sadržaj na njihovim portalima. S druge strane, ako građani žele koristiti svoje demokratsko pravo na slobodu izražavanja, moraju to svoje pravo koristiti u demokratskom duhu, poštujući prava i slobodu drugih.

 

 

LJ.Z.: Nije problem doći do onih koji se kriju ispod pseudonima. Policijske agencije, čak i kod nas neke od njih imaju softvere po kojima se lako otkriva IP adresa. Mnogi će reći –“.. a ja sam ulogovan negdje u kafiću i ko me može otkriti..”, no može se itekako osoba identificirati, jer otkrivanje IP adrese je samo jedan od mnogih načina identifikacije osobe koja postavlja komentar. Zato je slogan koji mi imamo “Niste nevidljivi” zbilja takav – korisnici interneta nisu nevidljivi i moraju biti svjesni da je utvrđivanje ideniteta moguće. Nažalost, problem je kod nas što ima puno ljude koje je baš briga da li će se punim imenom i prezimenom potpisati pod ono što napiše, jer vjeruje da je izričaj mržnje koju ispoljava sasvim u redu.  To je ono što je tragedija ovog društva i što nas spriječava da idemo naprijed. 

Problem redakcija WEB portala jeste da su to redakcije sa malim brojem uposlenika, i da se nema novaca uposliti nekoliko ljudi koji će 24 sata dnevno selektirati komentare anonimnih posjetitelja. Međutim, taj se problem mora rješavati, na svaki način. Može se rješavati selekcijom određenih riječi automatski postavljanjem posebnog softvera za takve stvari ili na neki drugi način. U svakom slučaju ne može ostati kako je bilo.  

 

 

LJ.Z.: Vijeće daje svoj doprinos upravo ukazivanjem na tu problematiku kampanjama koje radimo i davanjem mogućnosti građanima da šalju svoje žalbe i reagiranja. Ta Koalicija je spontano nastala od nekoliko medijskih i drugih nevladinih i organizacija civilnog društva. Namjera nam je da učinimo javnost svjesnom opasnosti od širenja govora mržnje. Mi smo već napravili nekoliko prijedloga prema Vladi RS i Vladi FBiH za unapređenje krivičnih zakona i preciziranja članova zakona koji se odnose na kažnjivost diskriminacijskog govora. Želimo i da se precizira ono što je zločin iz mržnje. Isto tako, animiramo i policijske agencije i tužilaštva da vrijednije rade svoj posao.  

 

 

LJ.Z.: Svaka pozitivna akcija je dobrodošla. Samim tim što se sve više govori o tome da je govor mržnje krivično djelo i da ne predstavlja slobodu govora, to dolazi do svijesti ljudi. Mislim da educirati građane i informirati ih o tome šta jeste sloboda govora, a šta je krivično djelo zloupotrebe slobode govora širenjem govora mržnje, šta su posljedice govora mržnje, također, jako važno. Posebno treba govoriti o tome kakve su posljedice i za onog ko širi govor mržnje, i za cjelokupno društvo. 

Treba svako od nas da postavi pitanje - da li stvarno želimo društvo koje će živjeti u mržnji i stajati u mjestu dok se cijeli svijet oko nas razvija i ide naprijed ili ne? Čim malo maknete odavde, već u prvom susjedstvu, vidite koliko je sve otišlo ispred nas u raznim pravcima, koliko se razvija dok mi ostajemo u nekoj žabokrečini mržnje i diskriminacije i fraza koje se vrte unaokolo već više od 20 godina. Upravo zato je jako važno ono što civilne organizacije pokušavaju da rade i što rade, a to je da daju građanima u BiH jasnu informaciju da slobodu govora koju imamo trebamo zadržati na način da je koristimo kako valja. Da iskažemo svoje misli, svoju kritiku, da vodimo konstruktivan dijalog, da imamo za i protiv, ali da to ne zloupotrebljavamo širenjem govora mržnje, diskriminacijskog govora, huškanjem na druge i drugačije, jer ćemo na taj način dovesti sebe do toga da sami sebi oduzmemo tu slobodu govora i da ostanemo tamo gdje nikako ne želimo ostati.