Nova jagma za Afriku
Svjetski pokret za razvoj (World Development Movement) načinio je seriju infografika koje prikazuju paralele između europskog kolonijalizma i uzurpacija u režiji multinacionalnih korporacija na afričkom kontinentu. Predstavljamo članak objavljen u dijelovima na portalu This is Africa, u kojem se ispituju dinamike koje stoje iza ove savremene igre prijestolja.
Ova jagma neodoljivo podsjeća na kolonijalnu okupaciju afričkog kontinenta iz devetnaestog stoljeća, kada su samo Etiopija i Liberija umakle europskoj kontroli. Danas, kao i onda, nagrada je pristup bogatim afričkim zalihama prirodnih resursa i obilje radne snage koja može proizvodima hraniti nezajažljivi apetit zapadnih tržišta.
Svjetski pokret za razvoj, britanska organizacija za zagovaranje globalne pravde, načinila je niz interaktivnih infografika koje pokazuju koliko su upečatljive te paralele. Prva grafika daje usporedbu između afričkih carstava kolonijalnih sila poput Britanije, Francuske, Belgije i Portugala, i korporacijskih carstava koju podržava inicijativa pod nazivom Nova alijansa za prehranu i sigurnu opskrbu hranom (New Alliance for Food Security and Nutrition).
Novu alijansu za sigurno snabdijevanje hranom i prehranu pokrenula je 2012. godine skupina G8, i ona sada prisiljava vlade afričkih zemalja na reforme zakona o zemlji, sjemenima i trgovini u korist multinacionalnih kompanija, a često nauštrb malih farmera koji trenutno hrane najmanje 70 procenata afričkog stanovništva. U međuvremenu, alijansa je proširena na druge bogate zemlje-donatore, uključujući Belgiju, Španjolsku i Južnu Koreju. Trenutno je obuhvaćeno deset afričkih zemalja: Benin, Burkina Faso, Obala Bjelokosti, Gana, Malavi, Mozambik, Nigerija, Senegal i Tanzanija – plus Etiopija, koja nije uspjela izbjeći novi proces korporativne kolonizacije.
Obodrene reformama koje provode afričke vlade, globalne kompanije prave velike planove širenja. Najviše će se okoristiti multinacionalne korporacije koje proizvode sjemena i agrohemijske proizvode, kao što su Monsanto, Sygenta i Yara, najveći proizvođač gnojiva na svijetu.
Reforme koje provode afričke članice Nove alijanse ograničiti će farmerima mogućnost da uzgajaju i razmjenjuju sjemena prilagođena njihovom okruženju, i natjerati ih da kupuju sjemena od komercijalnih proizvođača. Nemaju sve te firme sjedišta u prekomorskim zemljama, no tri najjača igrača (Monsanto, Syngenta i DuPont) već kontroliraju preko polovine svjetskog tržišta sjemena, a njihova praksa kupovanja malih konkurentskih firmi je dokumentirana. Između 1996. i 2008., najveći proizvođači sjemena kupili su ili investirali u preko 200 firmi.
U Africi žive milioni farmera, od kojih većina koriste sjemena koja su sami uzgojili i sačuvali, ili kupili od drugih lokalnih farmera a ne od komercijalnih proizvođača, tako da nije nikakvo iznenađenje što firme poput Monsanta i Syngente vide prilike za rast. No, u praksi, novi zakoni koje zahtijeva Nova alijansa neće samo natjerati farmere da kupuju od tih firmi, već će korporacijama omogućiti da spriječe farmere u reprodukciju sjemena varijeteta koje su uzgojili, čak i kad su ti varijeteti rezultat stoljeća stručnog uzgoja, što će u suštini omogućiti privatizaciju afričkog sjemenskog naslijeđa.
Isto tako, nastojanja na povećanju obima prodaje vještačkih gnojiva i pesticida najvjerovatnije će ići u korist multinacionalnih korporacija a nauštrb farmera kojima bi trebala pomoći. Korištenje vještačkih gnojiva farmere naročito izlaže riziku od zapadanja u dugove, jer ona degradiraju tlo i na taj način nameću potrebu kontinuirane upotrebe kako bi se održala proizvodnja. Procjenjuje se da je 250.000 indijskih farmera počinilo samoubistvo od 1995. naovamo zbog dugova u koje su zapali kupujući agrohemijske proizvode.
Pored toga, Program ujedinjenih nacija za okoliš (UN Environment Programme – UNEP) procjenjuje da štete od trovanja pesticidima u supsaharskoj Africi danas premašuju ukupni iznos međunarodne razvojne pomoći koja se upućuje u region za osnovne zdravstvene usluge (u šta ne spada tretiranje HIV-a/AIDS-a).
Osim što promiče prodaju uvoznih gnojiva i pesticida, Yara, ogromni proizvođač gnojiva, namjerava izgraditi ogromno proizvodno postrojenje u supsaharskoj Africi, što će zahtijevati ogromne količine energije – usprkos činjenici da 70 procenata stanovništva u regiji još uvijek nema struju.
Pobjednici i gubitnici
Ovakav razvoj događaja po svoj prilici neće donijeti ništa dobro većini farmera na kontinentu, no neće svi biti na gubitku. Korist će uglavnom završiti u rukama onih koji ionako najbolje stoje – većih, bogatijih farmera i firmi, te samih multinacionalnih korporacija.
No, sveukupno uzevši, pristup koji zastupaju Nova alijansa i slični programi će vjerovatno zakinuti zemlje koje okupljaju. Mnoge kompanije koje sudjeluju u Novoj alijansi i sličnim projektima, uključujući SABMiller i Vodafone, su poznate po izbjegavanju poreza. Čak i ako njihovo djelovanje dovede do pojačane privredne aktivnosti, korist će se vjerovatno sliti u džepove njihovih bogatih dioničara sa zapada, a ne u proračune afričkih zemalja u kojima djeluju. U isto vrijeme, njihove ekonomije obima će lokalnim poduzećima otežati, ako ne i onemogućiti, konkuriranje na tržištu.
Dobra je vijest što Afrikanci taj korporativni kolonijalizam nisu dočekali ležeći, kao što se nisu izležavali ni za vrijeme borbe za nezavisnost. Prošle godine, preko stotinu udruženja farmera i organizacija civilnog društva izdalo je saopćenje u kojem prokazuju aranžmane poput Nove alijanse kao: “novi val kolonijalizma”.
Putem Alijanse za suverenitet nad proizvodnjom hrane u Africi (Alliance for Food Sovereignity in Africa – AFSA), mnoga od tih udruženja se bore protiv korporativnog modela poljoprivrede koji se trenutno promovira, i pokazuju da su alternative i održive i poželjne. Poput boraca protiv europske kolonizacije, farmeri zahtijevaju suverenitet. Ovaj put u pitanju je suverenitet nad proizvidnjom hrane – politike koje osnažuju a ne miniraju male proizvođače hrane koji prehranjuju većinu stanovništva koristeći manji dio raspoložive zemlje, vode i energije.
www.thisisafrica.me; prijevod sa engelskog jezika Mirzah Purić. Originalni tekst na engleskom jeziku i sa infografikama možete pogledati ovdje.
