Antifašistički pokret u BiH: Nove snage protiv apatije

 

Međusobno se poznaju godinama i dugo sarađuju. Saradnja također postoji i sa anti-fašističkim inicijativama sa prostora bivše Jugoslavije. U septembru ove godine zajednički su izdali muzičku kompilaciju ''Zajednička Borba'' te organizovali njenu promociju po cijeloj regiji. Kompilacija predstavlja 23 numere bendova koji kroz svoju muziku izražavaju anti-fašističke svjetonazore.  

 

9. novembar, Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma obilježiće i Anti-fa akcije u bh. gradovima. Organizovaće se niz uličnih akcija kako bi se građani i građanke BiH još jednom upozorili/e na svu pogubnost fašističkih ideja i prakse, njihove rehabilitacije i istorijskog revizionizma.

 

Anti-fa aktivista Bojan iz Prijedora najavljuje okupljanje na glavnom gradskom trgu.  ''Skup će biti registrovan, a očekujemo da bude nekih dobacivanja, komentara... Imamo problema sa određenim osobama koje plaćaju tinejdžerima da dijele kojekakve letke. Nas nema puno, ali rastemo.''  Bojanova motivacija da se pridruži anti-fa pokretu je prije svega nezadovoljstvo i želja da mladi ljudi odrastaju u drugačijem okruženju. ‘’Ja mislim da se nijedna država ne bori protiv fašizma da bi ga uništila. Kad buržoazija gubi vlast ona uzdiže fašizam kako bi održala vlast’’, napominje on.

 

Inače, Antifa Prijedor je nedavno u saradnji sa lokalnom organizacijom Kvart postavila baner na mjestu gdje je ubijena Mira Cikota, partizanka i borkinja NOB-a 26. avgusta 1942. ''Mira je samo jedna od mnogih žena koje su dale život i hrabro se borile protiv fašizma, a danas je simbol pomalo zaboravljene prošlosti, i mi kao antifašisti se sjećamo Mire'', napominju organizatori/ce akcije.   

Za Minela, anti-fa aktivistu iz Sarajeva, ‘’fašizam jeste vojno pobijeđen 1945. ali ne i idejno’’.  ''U slučaju BiH, mislim da je najveći motiv upravo to što živite u jednoj fašističkoj državi. Svuda se ističu nacionalni ponos, fašistička simbolika, građanima/građankama se kroz medije plasiraju i spektakulariziraju strah od drugih i drugačijih, a školstvo i mediji su konstituisani po etno-nacionalnim principima i segregaciji. Tako da vidite da nacionalizam/fašizam predstavlja državnu, oficijelnu ideologiju, a gdje god postoji fašistička prijetnja, neophodno je da se organizuju anti-fa grupe. Podijeljeni gradovi, ulice koje nose imena po ratnim zločincima, kao i veličanje istih, kršenja osnovnih ljudskih prava, kršenja radničkih prava, kršenja prava LGBT populacije, istorijski revizionizam samo su dodatna motivacija za borbu protiv kapitalizma, i njegovog psa čuvara, fašizma.''

 

Koliko zapravo njihov rad ima utjecaja na javnost, na sredinu u kojoj žive i djeluju?  Mehmed, aktivista Anti-fa Bihaća smatra da je njihovi najveći uspjeh to što su otvorili prostor u tom gradu za razmjenu anti-fašističkih ideja i stavova. ''Sa našim tekstovima, sa našim objavama, sa našim koncertima ljudi se više nisu osjećali usamljenim u našem gradu, skontali su da ima neko isti kao i oni i da se ne mora  više biti u kući i ćutati’’, kaže. 

 

Minel najveći uspjeh njihovih aktivnosti vidi upravo na lokalnom nivou. ''Na makronivou ne, očigledno, jer su nacionalizam i fašizam duboko ukorijenjeni da se smatraju nečim normalnim i prirodnim, a antifašistički pokret u BiH još uvijek nije dovoljno omasovljen i osnažen. Na mikronivou da, i uspjeh je kad vidite da razni ljudi, naročito mladi pokušavaju da se politički obrazuju, i djeluju zajedno. Akcije solidarnosti, obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru,  krečenje fašističkih grafita i simbola u više gradova od strane mladih ljudi, organizovanje raznih predavanja, koncerata i festivala, potpisivanje peticija i slanje raznih apela nadležnim institucijama i vlastima, čišćenje spomenika, obilježavanje bitnih datuma, su neke od njih, i ako možda za širu javnost neprimjetne i/ili nebitne, za nas i za cjelokupni antifašistički pokret simbolički značajne.’’