Zatvorske kazne za prosvjetne radnike koji su Slavku Mrševiću onemogućili školovanje

I još jednu, čekajući ishod sudskog postupka protiv uposlenih u Srednjoškolskom centru, koji su Slavku onemogućili školovanje. Prvostepena presuda, kojom je osam profesora Srednjoškolskog centra u Rudom osuđeno na po tri mjeseca zatvora, a bivši pedagog i direktor škole na šest mjeseci zatvorske kazne zbog nesavjesnog postupanja u službi, izrečena je 7. oktobra, nakon pet godina.

Osnovni sud u Višegradu, kako se između ostalog navodi u presudi, proglasio ih je krivim jer su u školskoj 2015/16. godini u Rudom, u Srednjoškolskom centru, u svojstvu službenih lica svjesnim kršenjem zakona i drugih propisa nesavjesno postupali u vršenju službe, iako su bili dužni i mogli biti svjesni da usljed toga može nastupiti teža povreda prava učenika Slavka Mrševića pa je takva povreda i nastupila čime su počinili krivično dijelo "Nesavjestan rad u službi".

Sudski proces počeo je još 2017. godine po tužbi Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, a prvobitnu presudu, kojom su uposleni iz Srednjoškolskog centra Rudo oslobođeni, Okružni sud u Istočnom Sarajevu je poništio i vratio Osnovnom sudu u Višegradu na ponovno odlučivanje.

Slavko Mršević iz Rudog, koji od djetinjstva ima dijagnosticiran Apergerov sindrom, visokofunkcionalni oblik poremećaja autističnog spektra, sa svojim roditeljima još od 2015. godine vodi bitku za nesmetano obrazovanje.

Srednjoškolski školski centar u Rudom mu je, usljed niza birokratskih i pravnih začkoljica, ali i nemara nadležnih, uskratio pravo na inkluzivno školovanje. Problem počinje još u školskoj 2015/2016. godini kada Slavko upisuje smjer za Tehnički i drumski saobraćaj. Da bi mogao upisati srednju školu četvrtog stepena potrebno je bilo mišljenje Prvostepene stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

Prilikom upisa Slavkov otac je uz svjedočanstvo o uspješno završenom osnovnoškolskom obrazovanju priložio mišljenje ove komisije urađeno u martu 2014. kad je Slavko bio 8. razred, kojim se navodi da je ovaj mladić sposoban da se školuje redovnim putem, uz prilagođeni nastavni plan i program primjeren njegovim sposobnostima. Budući da mišljenje Komsiije preporučuje da se prije upisa u srednju školu treba ponoviti procjena, Slavkov otac je desetak dana od početka školske godine zatražio novo mišljenje komisije.

Međutim, budući da je iz tehničkih razloga kasnilo novo mišljenje komisije, rukovodstvo Srednjoškolskog školskog centra ne uzima u obzir mišljenje komisije iz marta 2014. godine i Slavka upisuje u redovan školski program bez nužnih prilagođavanja. Mišljenje komisije u novembru konačno stiže i u njemu se SŠC-u u Rudom i direktoru Branku Papiću nalaže da Slavko Mršević, budući da ima trajni oblik autizma, nastavi školovanje uz maksimalnu podršku psihološkopedagoške službe i nastavnog kadra škole u procesu savladavanja Nastavnog plana i programa i načina provjere stečenih znanja. U praksi, to znači prilagođeni nastavni plan i program, metodu rada i podršku asistenta u nastavi. 

Škola ne prihvata ovo mišljenje komisije, uz objašnjenje: ''Da su roditelji učenika Slavka Mrševića na vrijeme, po završetku osnovne škole, kako je i preporučeno u Nalazu, odveli Slavka na procjenu njegovih potreba pred komisijom, njihova odluka bi morala biti u skladu sa zakonom, a to je da se djeca sa autističnim spektrom mogu školovati jedino u za njih predviđenim zanimanjima. Naime, školovanje djece sa lakom mentalnom retardacijom predviđeno pravilnikom o NPP za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama sa lakom mentalnom retardacijom je u sljedećim zanimanjima: zidar, moler, krojač, konfekcijski šivač, pekar, kuvar, frizer i bravar, o čemu posebne NPP donosi Ministar, na osnovu Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju'.' Ovo pismo potpisuje bivši direktor škole Branko Papić. 

Međutim, Republički pedagoški zavod – Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, u januaru 2016. šalje svoj dopis školi i potvrđuje stav komisije. "S obzirom da ste tek krajem novembra, odnosno pred kraj prvog polugodišta, dobili nalaz i mišljenje prvostepene komisije, a do tada je učenik pratio redovni nastavni plan i program i dobijao ocjene za ostvarene rezultate, mišljenja smo da je moguće da 1. polugodište završite tako, ili da učenik prvo polugodište završi u skladu sa saznanjima iz nalaza prvostepene komisije i zakonskih propisa'', kaže se dodatno u dopisu komisije. 

Uprkos ovim stručnim mišljenjima, direktor Srednjoškolskog školskog centra sa svojim kolegama donosi odluku da se Slavku, iako je u prvom polugodištu bio ocjenjivan, ocjene ne zaključe na kraju polugodišta. U drugom polugodištu stvari postaju još gore - direktor škole i nekolicina profesora Srednjoškolskog školskog centra u Rudom odlučuju da uopšte ne ocjenjuju Slavka, niti se angažuje asistent u nastavi, sa objašnjenjem da je "nemoguće ostvariti komunikaciju dovoljnu za razgovor i ocenjivanje" i kako roditelj nije dostavio mišljenje Komisije na vrijeme prema kojem bi se škola mogla ravnati. Iako su, dakle, Komsija i Republički pedagoški zavod u više navrata potvrdili da Slavko može pohađati redovno školovanje uz nužna prilagođavanja programa, metodologije i pristupa radu sa njim, SŠC u Rudom nije poduzeo ništa da obezbijedi uslove za njegovo nesmetano školovanje. 

Direktor i nekoliko nastavnika oglušili su se na preporuke Stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju, Ombudsmana za djecu RS, Ombudsmana za ljudska prava BiH, Pedagoškog zavoda RS, pa i tadašnjeg rukovodstva Opštine Rudo da se Slavku omogući nastavak školovanja po prilagođenom nastavnom planu, tako da je dječak udaljen sa nastave.

Osuđeni prosvjetni radnici iz Srednjoškolskog centra Rudo imaju pravo žalbe Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu