Osvijetlimo OBRAZovanje: Potpuna inkluzija nije moguća sve dok postoje segregacija i integracija u bh. društvu

U organizaciji My Right-BiH i Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke jučer je u Sarajevu održana konferencija ''Osvijetlimo OBRAZovanje“ na kojoj se govorilo o inkluzivnom obrazovanju u kontekstu ostvarenja cilja 4. Programa održivog razvoja u BiH.

Na samom početku konferencije govorilo se o postojećim vidovima podrške za inkluzivno obrazovanje, kao i o potrebama koje bi, u tom smislu, mogle pomoći da se ono unaprijedi i poboljša. Osim toga, istaknuto je da je djeci sa invaliditetom, kao i njihovim porodicama, neophodna kontinuirana, sistemska podrška, a ne da, kako to obično biva, roditelji preuzimaju ulogu sistema.

Svoje iskustvo je tokom konferencije podijelila Amna Alispahić članica Odbora za zagovaranje za član 24 Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koja je, između ostalog, objasnila značenje integracije koja, kako je rekla, podrazumijeva da “je dijete fizički uvedeno u redovni razred, ali da sve ono što sistem treba obezbijediti, sva ona podrška, sva ona razumna prilagodba, pada na teret djeteta, porodice tog djeteta i tu se priča završava”.

Alispashić je istakla da je tokom njenog školovanja koje je uključivalo osnovnu i srednju školu, i fakultet, teret bio na njenoj mami koja je po 12 sati dnevno sjedila, čitala i snimala potrebnu literaturu kako bi ona kasnije mogla da uči.

“Integracija je slučaj u kojem vaši roditelji imaju isto znanja koliko i vi, samo nemaju diplomu”, rekla je Alispahić ističući da inkluzija nije potpuna sve dok postoji segregacija, kao i škole koje se “hvale da provode inkluziju”, dok se istovremeno, u tim školama, djeca sa invaliditom odvajaju od djece bez invaliditeta.

“Nije važno o kakvom djetetu se radi, niko ne smije ostati izostavljen, a to se tako često dešava u našem društvu”, kaže Alispahić.

Na konferenciji se, između ostalog, govorilo i o indikatorima za praćenje procesa za kvalitetnije inkluzivno obrazovanje.

“Mnoga djeca u BiH nailaze na prepreke zbog čega ne mogu dobiti kvalitetno obrazovanje”, rekla je Amira Borovac inspektorica za obrazovanje Ministarstva za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport, Bosansko-podrinjskog kantona Goražda ističući da je u dokumentu o indikatorima navedeno šta sve ministarstva trebaju i moraju uraditi kako bi “uklonili te prepreke i kako bi inkluzivno obrazovanje zaživjelo u pravom smislu te riječi”.

Tokom konferencije je istaknuta važnost rada nevladinih organizacija koje se bave pravima osoba s invaliditetom koji donosiocima odluka na svim nivoima u BiH može pomoći u procesu poboljšanja inkluzivnog obrazovanja.

Regionalna koordinatorica MyRight za Evropu Binasa Goralija istakla je da je veoma “važno da o kvalitetnom inkluzivnom obrazovanju, na jednom mjestu, komuniciraju i razmjenjuju iskustva svi nivoi vlasti, međunarodne organizacije, nevladin sektor, ali i same osobe s invaliditetom kao najpozvanije da pričaju o inkluziji''.

Kvalitetnije inkluzivno obazovanje u redovnom nastavnom procesu, kako je rečeno na konferenciji, zavisi od bolje saradnje vladinog i nevladinog sektora, kao i uspostavljanja obavezne i kontinuirane edukaciju nastavnika za inkluzivno obrazovanje, reformiranja nastavnih planova i programa na nastavničkim studijima s ciljem priprema budućih nastavnika za rad u inkluzivnom odjeljenjima kroz uključivanje više sadržaja i prakse iz pedagoških, psiholoških i metodičkih disciplina.

Neki od zaključaka konferencije kažu i da je neophodno prilagoditi nastavni proces koji će odgovarati individualnim sposobnostima svakog djeteta, obezbijediti inkluzivno i fokusirano bužetiranje kojim će biti osigurana prava osoba s invaliditetom.

Osim toga, zaključeno je i da je potrebno uspostaviti integrisan i efikasan sistem identifikacije, detekcije i intervencije djeteta sa invaliditetom, uspostaviti novi princip procjene djeteta u kojem je fokus stavljen na dijete, njegovu porodicu i okolinu kroz prizmu njegovih sposobnosti, potreba i interesa, uključiti obaveznu i razumnu prilagodbu u zakone o obrazovanju na svim nivoima u BiH i primjenjivati postojeće akcione planove u kantonima u kojim to do sada nije učinjeno.

U programe formalnog obrazovanja potrebno je, između ostalog, integrisati sadržaje koji se odnose adaptivnih i prenosivih vještina i kompetencija sa ciljem jačanja zapošljivosti osoba s invaliditetom, kreirati tranzicijske programe u posljednjem razredu u godini školovanja u svrhu nastavka školovanja ili/i uključivanja na tržište rada, povezivanje ustanova formalnog obrazovanja sa organizacijama civilnog društva s ciljem kreiranja programa osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije u skladu sa specifičnim obrazovnim potrebama i potrebama tržišta rada, kao i isticanje mogućnosti obavljanja prakse, pripravničkog staža, volontiranja, te poticanje na zapošljavanje osoba s invaliditetom suzbijajući stereotipe i predrasude.

Neki od govornika konferenciji bili su Nafisa Baboo stručnjakinja za inkluzivno obrazovanje iz organizacije Light for the World, Tatjana Dragić službenica za obrazovanje iz OSCE-a u BiH, Amna Alispahić članica Odbora za zagovaranje za član 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Ankica Gudeljević ministrica civilnih poslova BiH, prof. dr. Sevdija Kujović, predsjednica Udruženja Život s Down sindromom FBiH, Alma Kudra voditeljica programa tranzicije i koordinatorica projekata u Udruženju DUGA, Maida Agić službenica programa MyRight, Fikret Zuko direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo, Ajla Huseinović članica Odbora mladih osoba s invaliditetom Kantona Sarajevo i drugi.

Konferencija je održana i uz podršku predstavnika Odbora za zagovaranje za inkluzivno obrazovanje u skladu sa članom 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom iz koalicija organizacija osoba s invaliditetom iz programa MyRighta.