LGBTI osobe i azil: Procedura dobijanja azila u Nizozemskoj

Za većinu LGBTI osoba koje žive u zemljama u kojima su njihova prava ograničena, ne postoje, ili su zakonske odredbe usmjerene na kažnjavanje življenja LGBTI identiteta, Nizozemska je zemlja snova i nade da će se prelaskom njenih granica uspjeti osloboditi okova straha za vlastiti život. Međutim, dobijanje azila na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta nije jednostavan proces. Duboko ukorijenjena stereotipna mišljenja o LGBTI osobama koje napuštaju svoju zemlju i utočište traže u granicama Nizozemske, još uvijek su jedna od najvećih prepreka koje svaka LGBTI osoba mora preći na putu do dobijanja azila.

 

Sabine Jansen, istraživačica u COC Netherlands, nizozemskoj LGBTI organizaciji, u intervjuu za European Council on Refugees and Exiles (ECRE), osvrnula se na rezultate svog posljednjeg istraživanja pod nazivom "Pride or Shame? Assessing LGBTI asylum applications in the Netherlands after the judgments XYZ and ABC", koji su vezani za trenutno stanje kada je u pitanju procesuiranje zahtjeva LGBTI osoba za azil u Nizozemskoj. Kako je navela, utvrđeno je da je jedan od najvećih problema očekivanje da LGBTI osobe koje dolaze iz zemalja koje su neprijateljski orijentirane prema LGBTI osobama, uvijek prolaze kroz proces osvještavanja i proces samoprihvatanja. Od njih se očekuje da svoj identitet shvataju vrlo ozbiljno, da su prošli kroz fazu borbe sa prihvaćanjem svog identiteta, da uvijek osjećaju krivnju i samooptuživanje. Podaci do kojih je došla, pokazuju da je, u posljednjih nekoliko godina, veliki broj zahtjeva za azil od strane LGBTI osoba odbijeno zbog nepovjerenja u njihovu seksualnu orijentaciju. Procijenjeno je da je broj takvih slučajeva oko 85% od ukupnog broja odbijenih zahtjeva za azil od strane LGBTI osoba.

 

Istraživanje je također pokazalo da tražitelji azila koji se srame svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta imaju veću šansu prepoznavanja i prihvaćanja u Nizozemskoj, te stoga i veću šansu da dobiju status izbjeglice, nego osobe koje tvrde da su ponosni na ono što oni jesu. "Srž politike je stereotipno mišljenje, koje ljudima koji prihvataju svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet stvaraju probleme, jer postoji velika mogućnost da im neće povjerovati i da će biti vraćeni u svoju zemlju porijekla, zajedno sa svim opasnostima koje ovo u sebi nosi", navodi se u ovom istraživanju.

 

Donošenje odluke o napuštanju zemlje porijekla uvijek je zamotano u nadu o boljem životu pod nebom neke druge države. Upravo zbog toga, temeljita priprema i informisanje o tome ko je nadležan za provođenje postupka traženja azila, kako se provodi, koliko traje, koja prava ima osoba u toku ovog procesa, koje su mogućnosti za dobijanje azila za osobu koja dolazi iz zemlje koja je na listi sigurnih zemalja porijekla, su samo neke od informacija koje osobi mogu pomoći da svoju nadu pretvori u stvarnost.

 

 

Za sve osobe koje donesu odluku o traženju azila u Nizozemskoj, prije zvaničnog podnošenja zahtjeva, važno je znati da je Ministarstvo za migracije osnovno državno tijelo zaduženo za sva pitanja vezana za azil, čiji je ured dio Ministarstva sigurnosti i pravde, koje je odgovorno za sljedeće agencije, koje se bave različitim aspektima azila:

 

Služba za imigraciju i naturalizaciju (NID)

Centralna agencija za prijem tražitelja/ica

Služba za vraćanje i odlazak

Ministarstvo vanjskih poslova

 

Kako je navedeno u izvještaju Asylum Procedures – Report on Policies and Practices in IGC Participating States – 2015, koji je objavila Međuvladina konferencija za pitanja migracija i azila (IGC), svaka osoba koja želi da pređe granicu Nizozemske, mora ispunjavati sljedeće uslove:

 

Posjedovati važeći pasoš ili dozvolu za ulazak

Posjedovati važeću vizu ili boravišnu dozvolu

Opravdanu svrhu i uslove planiranog boravka, te predočiti dovoljna sredstva za život za planirani period boravka

Da nije na listi osoba kojima je zabranjen ulazak u neku od zemalja Evropske unije

Da nije prijetnja za javnu sigurnost, unutrašnju sigurnost, javno zdravstvo ili međunarodne odnose sa zemljama članicama Evropske unije.

 

U slučaju da osoba ne ispunjava ove uslove, neće joj biti dozvoljen ulazak u Nizozemsku, osim ako se utvrdi da je potrebno odstupiti od tog principa iz humanitarnih razloga, iz nacionalnih interesa ili međunarodnih obaveza.

 

 

Zahtjev za azil u Nizozemskoj moguće je podnijeti na aerodromu Schiphol u Amsterdamu, kao i unutar granica države u uredima Službe za imigraciju i naturalizaciju (IND centri) u Apel-u. Nakon identifikacije i registracije, tražitelji azila se premještaju u prihvatne centre, koji su obično u blizini ureda za podnošenje zahtjeva koji će procesuirati zahtjev.

 

Tražitelji azila koji dolaze u Nizozemsku avionom, mogu se prijaviti u Kraljevsku nizozemsku vojnu policiju (Royal Netherlands Marechaussee) na aerodromu Schiphol. U pravilu, njima se odbija ulaz u Nizozemsku, a za vrijeme trajanja procedure obrade zahtjeva za azil, podnosioci zahtjeva ostaju u prihvatnim centrima.

 

Nizozemsko vijeće za izbjeglice upoznat će tražitelje/ice azila sa njihovim pravima kao i sa onim što mogu očekivati u toku procedure traženja azila.

 

Tražiteljima azila se daje najmanje šest dana za odmor i pripremu. U ovom periodu, imaju pravo na:

 

Informacije o proceduri dobijanja azila;

Pravnu pomoć;

Medicinski pregled koji mogu koristiti u toku procedure traženja azila.

 

Nakon završetka perioda za odmor i pripremu, slijedi osmodnevni radni proces u kojem se poduzimaju svi potrebni proceduralni koraci u cilju donošenja odluke o zahtjevu za azil, a koji se obično odvija na sljedeći način:

 

Prvi dan: Prvi intervju vezan za identitet, nacionalnost i rutu putovanja;

 

Drugi dan: Tražitelj/ica azila razgovara o prvom intervjuu i priprema se za drugi sa svojim/om pravnim/om savjetnikom/com;

 

Treći dan: Drugi intervju – dubinski intervju o razlozima podnošenja aplikacije;

 

Četvrti dan: Tražitelj/ica azila razgovara o drugom intervjuu sa svojim/om pravnim/om savjetnikom/com;

 

Peti dan: IND odobrava azil ili obavještava tražitelja/icu azila o svojoj namjeri da odbije zahtjev. Ako IND odobri zaštitu, procedura se ovdje završava. Ako je namjera da se odbije zahtjev za azil, procedura se nastavlja. U ovoj fazi, IND može također odlučiti da je potrebna dodatna istraga i preusmjeriti aplikaciju na proširenu proceduru traženja azila.

 

Šesti dan: Tražitelj/ica azila i njegov/njen pravni/a savjetnik/ca rade na nacrtu odgovora na namjeru IND-a da odbije zahtjev za azil;

 

Sedmi i osmi dan: IND će a) donijeti odluku da odbije zahtjev za azil, b) donijeti odluku o dodjeli međunarodne zaštite, ili c) odlučiti da je potrebna dodatna istraga i preusmjeriti zahtjev na proširenu proceduru traženja azila.

 

Za vrijeme proširene procedure moguće je održavanje dodatnih intervjua u kojima aplikanti/ce mogu dodavati elemente, ispravljati izjave ili priložiti dodatne dokumente koji potkrepljuju njihovu tvrdnju. Tražitelj/ica azila ima četiri sedmice da preda ispravke i dodatke, a nakon saopštene odluke koja se namjerava donijeti, ima dodatne četiri sedmice za predavanje svog mišljenja o toj odluci.

 

 

Na odluke Službe za imigraciju i naturalizaciju (IND), tražitelji azila imaju pravo žalbe. Nadležno tijelo za žalbe je Okružni sud, a za dodatne žalbe, Državno vijeće. U slučajevima opće (generalne) procedure traženja azila, žalbe se mogu podnijeti u roku od jedne sedmice od dana donošenja odluke, dok se u slučajevima proširene procedure žalbe mogu podnijeti u roku od četiri sedmice od dana donošenja odluke.

 

 

U novembru 2015. godine, nizozemska Vlada je donijela odluku da zemlje Zapadnog Balkana, uključujući i BiH, budu stavljene na listu sigurnih zemalja porijekla. Zahtjevi za azil podneseni od strane ljudi koji dolaze iz ovih zemalja rješavaju se brže i obično su odbijeni. Cijeli postupak se obično završi unutar jedne sedmice, a osoba kojoj je odbijen zahtjev za azil, jer dolazi iz zemlje koja je na listi sigurnih zemalja porijekla mora odmah napustiti Nizozemsku, a ulazak u Evropsku uniju im se zabranjuje na dvije godine. Pored toga, ove osobe nemaju pravo na dodatne usluge tokom svog kratkog boravka u Nizozemskoj, uključujući novčanu pomoć za hranu, kurseve ili radionice.

 

Dakle, LGBTI osobe, građani/ke BiH, koje odluče tražiti azil u Nizozemskoj na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, imaju vrlo malo šanse da će njihov zahtjev biti odobren, i da će navedeni razlozi biti prepoznati kao valjan dokaz o ugroženosti njihovog života. S obzirom na to da im neće biti odobreno vrijeme za odmor i pripremu, te da će intervju biti održan odmah, obično bez advokata, argumenti i dokazi koji opravdavaju strah od povratka u BiH, moraju biti mnogo jači od pretpostavke da im je sigurnost zagarantovana samo zato što dolaze iz zemlje koja se obavezala da će štiti ljudska prava svih svojih građana/ki.