Interspolne osobe - Operacije u ranom djetinjstvu odražavaju se na cjelokupan život

Anderson je interspolna osoba i aktivistkinja u Međunarodnoj organizaciji interspolnih osoba Europe (Organisation Intersex International – OII), osnovanoj 10. decembra 2012. godine a registrovanoj u Berlinu u jesen 2015. godine. Fokus organizacije je na zaustavljanju patologizacije interspolnih osoba i medicinskih intervencija na osnovu društvenih normi i estetike, podizanje svijesti o realnosti života interspolnih osoba, te stvaranje sigurnijeg svijeta za mlade ljude. 

 

Interspolne osobe su osobe koje su rođene sa hromozomskim, hormonskim ili genitalnim karakteristikama koje ne odgovaraju zadatim standardima, zbog svoje seksualne ili reproduktivne anatomije. Najnevidljivija su grupa unutar LGBTI zajednice i veoma je važno početi javno govoriti o njihovim problemima i potrebama.

 

 

K.A.: Kada govorimo o LGBTI aktivizmu možemo ga uporediti sa životnim ciklusom. U tom smislu LGB (dobro, bar LG) je u odrasloj dobi. T u svojim tinejdžerskim godinama, a I je tek u razvitku. Globalno gledano, aktivizam za prava interspolnih osoba je počeo u kasnim '90-im godinama kada su se interspolne osobe počele pronalaziti putem interneta i razgovarati. U Evropi je aktivan u dosta država, međutim to nije bilo tako sve do 2012. godine kada je OII-Europe počela da radi na zajedničkim strategijama borbe, podižući aktivizam na veći nivo. OII-Europe je uspjela da podigne glas o pravima interspolnih osoba na evropskom nivou, a u zadnjIh nekoliko godina radimo na podizanju svijesti i u evropskim institucijama, nacionalnim vladama i generalno u društvu. Nekoliko država već ima različite zakonske zaštite interspolnih osoba. Najbitnija zaštita je pravo na tjelesnu autonomiju i fizički integritet, a ova prava trenutno postoje samo u jednoj evropskoj državi, Malti.

 

 

K.A.: Operacije na genitalijama djece skoro pa uvijek nisu neophodne, a čak ako su i potrebne onda su to vrlo mali zahvati, koji prođu vrlo dobro. Naprimjer, to su zahvati kada se dijete rodi sa začepljenom uretrom. U slučaju interspolnog djeteta, za razliku od neinterspolnog djeteta, oni će, takođe, biti izloženi dodatnim estetskim operacijama, najčešće u isto vrijeme. Za novorođenče ove operacije su jako bolne i a budući da bebe ne mogu to nikome reći, taj bol je dodatno teži. Bol koji osjećamo u djetinjstvu je nedovoljno istražen, ali istraživanja pokazuju da operacije u ranom djetinjstvu imaju snažnu povezanost sa razvojem fibromijalgije, sindromom hroničnog umora i drugih pitanja.

 

Operacije dovode do više komplikacija, operacije na genitalijama uvijek ostavljaju ožiljake. Tkivo ožiljaka se rasteže kako dijete raste i često to tkivo postaje slabo i puca, što dodatno dovodi do više operacija kako bi se ispravila šteta nanesena prvom operacijom. Često operisano područje postaje vrlo bolno za osobu, a mnoge interspolne osobe koje su bile podvrgnute ovakvim zahvatima ne mogu raditi određene radnje, kao što je jahanje konja ili vožnja bicikla. Bol je prejak da bi se uopće mogao podnijeti.

 

Za one interspolne osobe koje su bile izložene odstranjivanju polnih žlijezda (gonada), potreba za hormonskom terapijom je doživotna. Ukoliko se terapija ne sprovodi dobro može doći do neželjenih efekata opasnih po zdravlje osobe, a mnogo interspolnih osoba još u ranoj mladosti pati, naprimjer, od osteoporoze ili "krhkih kostiju" („Brittle bones“). Imamo podatke da se ovo dešava i kod zaista mladih osoba koje imaju 18 godina.

 

Odbor Ujedinjenih nacija o pravima djeteta i Komitet Ujedinjenih nacija protiv mučenja su izdali preporuke za više zemalja da prestanu s okrutnim degradiranjem i nehumanim postupanjem koje vode do povreda ljudskih prava bespomoćne djece.

 

 

K.A.: Na Islandu ne postoji pravna zaštita na osnovu spolnih karakteristika, iako je potrebna kako bi se osigurala pravna zaštita interspolnih osoba. No, to me ne čudi jer jedina zaštita koja postoji je jednakost i antidiskriminacijska zaštita koja pokriva zaštitu na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Međutim, društveno prihvatanje nadilazi naše zakone, i danas većina ljudi ne bi vjerovali da bi neko mogao nekog otpustiti samo zbog toga ko je. Malta je država koja za sada nudi najbolju zaštitu za interspolne osobe! Uz zaštitu protiv diskriminacije, govor mržnje, zločin iz mržnje i zaštitu od medicinskih intervencija na društvenoj osnovi, Malta je definitivno vodeća država kojom su zaštićena prava interspolnih osoba.

 

 

K.A.: Veoma je važno da interspolne osobe istupe i  da ispričaju priče o njihovim životima, međutim princip tajnosti kojim nas uče kroz odrastanje i obučenost da nikada ne govorimo o svojoj realnosti, dovelo je do situacije da interspolne osobe govore samo u zatvorenim i sigurnim prostorima, tamo gdje ih mogu čuti ljudi s istim ili sličnim iskustivma. Da bi interspolne osobe progovorile o proživljenom iskustvu, te da bi ta iskustva dovela do promjena dosadašnjih praksi, potrebno je da im pokažemo, putem zakonodavstva, kroz javne nastupe i društvene promjene da je sigurno za njih da izađu i da se njihov glas čuje.

 

Čak i za mene, govoriti o mom  ličnom iskustvu zna biti teško. Često se osjećam paralisano prije nego što mogu početi govoriti o situacijama iz mog života. To su ostaci obuke o tajnosti koje sam dobijala kao tinejdžerka. Međutim, često je ključno da se dijele lične priče jer one mogu pomoći u razumijevanju s čim se suočavaju interspolne osobe u svakodnevnom životu.

 

 

K.A.: Društvo treba iskoračiti, dići glas i kristalno jasno reći da više nismo društvo koje morati sakatiti genitalije djece da bi bila uklopljena u društveno nametnute norme. Ovakva praksa potiče iz 1950-ih godina, gdje je bio određen način kako žena i muškarac trebaju da izgledaju, i svako ko se nije uklapao u ove društveno izgrađene kalupe suočavao se sa diskriminacijom, isključenosti i čak nasiljem. Dok se u međuvremenu društvo naglo promijenilo od tog perioda, nasljeđe tajnosti dovelo je do toga da su se ove vrijednosti nastavile na životima interspolnih osoba.