SOC: Neophodna odlučnija borba za prava žena

Neodgovoran odnos institucija prema finansiranju sigurnih kuća u FBiH nastavio se i u 2016. godini kada je utvrđen sporni Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH. Sam nacrt je predviđao da sigurne kuće u Federaciji BiH ubuduće budu osnivane po Zakonu o ustanovama BiH, te da se iz budžeta Federacije BiH izdvaja 70 posto, a iz budžeta kantona 30 posto novca za troškove sigurnih kuća, ali samo za smještaj žrtava nasilja u sigurnu kuću, ne i za ostale troškove. Organizacije civilnog društva koje vode sigurne kuće, ocijenile su ovaj nacrt nepovoljim po opstanak sigurnih kuća u Federaciji BiH, te je zahvaljujući pritiscima civilnog društva, ali i neoglašavanju kantona povodom nacrta zakona, isti zastao na procesu javne rasprave. 

 

Nikakve konkretne mjere nisu poduzete ni da se ukloni nejednakost porodilja u oblasti porodiljskog/roditeljskog odsustva u Federaciji BiH. U ovisnosti od mjesta prebivališta porodilja tj. kantona u kojem žive, sektora rada u kojem su zaposlene i vremena provedenom na radu prije uzimana porodiljskog odsustva, ovisi mogućnost ostvarivanja prava na porodiljnu naknadu. Iako je Klub parlamentarki Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH u saradnji s organizacijama civilnog društva uputio Inicijativu za rješenje ovog problema, koja je usvojena na Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, te, iako je Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH izradilo i dva prijedloga za rješenje ovog problema, ovo je još uvijek jedno od gorućih pitanja. 

 

Prošlogodišnje neusvajanje predloženih izmjena Zakona o vijeću ministara BiH i Izbornog zakona BiH koje bi osigurale da u Vijeću ministara sjedi 40 posto ministrica, uz uslov da, ukoliko bi taj postotak bio manji, Vijeće ministara ne bi bilo konstituirano, te kroz 50 posto kvotu i naizmjenična redanja kandidata i kandidatkinja na izbornim listama, koji bi zasigurno povećali prosječno učešće žena u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti od sadašnjih 20 posto, pokazuje da nedostaje političke volje za obezbjeđivanje stvarne ravnopravnosti žena u političkom životu. To pokazuju i rezultati lokalnih izbora, sa samo [est izabranih načelnica (od ukupno 131 načelnička mjesta), što savršeno ilustruje poziciju žena u političkom životu. 

 

U 2016. godini, ipak, poduzeti su koraci za unaprjeđenje ljudskih prava žena koji bi se trebali realizirati tokom 2017. godine, te je tako utvrđivanjem Nacrta Krivičnog zakona Republike Srpske od Vlade RS-a, napravljen osnov da se ovaj zakon u određenoj mjeri usklađuje s odredbama Istanbulske (CAHVIO) konvencije. Do određenih pomaka došlo je i u novom Zakonu o radu Federacije BiH i to kroz uvođenje instituta roditeljskog odsustva tj. mogućnosti da otac koristi porodiljsko odsustvo. Ovim pravom se otac djeteta može koristiti nakon prva 42 dana od rođenja djeteta, kada porođajno odsustvo mora koristiti majka djeteta, nakon tog perioda, roditelji se mogu dogovoriti koje od njih će uzeti porođajno odsustvo. 

 

U 2017. godini neophodno je izvršiti analizu provedbe GAP-a BiH do 2017. godine, te na osnovu nalaza iste, informacija sa terena i učešća organizacija civilnog društva, početi s izradom novog Gender akcionog plana BiH. U narednom periodu potrebno je uložiti napore za donošenje javnih politika za ravnopravnost spolova na nivou kantona Federacije BiH, ali i za formiranje institucionalnih mehnizama za njihovu provedbu. Opštine i gradovi u BiH treba da izrade, a nakom toga počnu sa provedbom višegodišnjih lokalnih gender akcionih planova uz saradnju da civilnim društvom, te o rezultatima njihove provedbe treba da izvještavaju entitetske gender centre i Agenciju za ravnopravnost spolova BiH. 

 

Također, po uzoru na Republiku Srpsku, neophodno je pristupiti izmjenama krivičnih zakona Federacije BiH i Brčko ditrikta BiH, kako bi se uskladili s odredbama Istanbulske konvencije i kako bismo imali/e osnov adekvatnije borbe protiv rodno zasnovanih krivičnih djela.