Dočekati starost u BiH

Milica Maričić iz Zenice ima 90 godina. Zadnje tri, umjesto u svom stanu, živi u Penzionerskom domu u zeničkom naselju Babina Rijeka. 

 

"Nisam više mogla sama", kaže Milica, koja je nakon suprugove smrti odlučila život u svom stanu zamijeniti trajnim boravkom u domu za stare osobe.  

 

Njena docimerka, sedamdesetogodišnja Almasa Topić u Domu je dva mjeseca. Ovog ljeta, poslije pada u kupatilu svog stana u kojem je nepomična ležala sve dok je nakon tri dana nisu našle komšije, shvatila je da se mora osloniti na nečiju pomoć. "Nije k'o kod svoje kuće, ali ne žalim se", kaže Almasa. 

 

Almasa i Milica samo su dvije od velikog broja starih osoba u BiH koje "stare dane" provode u domovima za stara lica širom BiH. Potrebe za smještaj starih i iznemoglih u ustanove specijalizovane za brigu o starim i iznemoglim sve su veće, ali postojeći domovi nemaju dovoljno mjesta ili nude previsoke cijene smještaja, dok stare osobe i njihove porodice i dalje često imaju predrasude prema ovoj vrsti smještaja. 

 

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, oko 14 posto stanovništva u BiH starije je od 65 godina. 

 

"Bosna i Hercegovina je država starih osoba", kaže ombudsmanka za ljudska prava BiH, Jasminka Džumhur, u intervjuu za naš portal. Stare osobe često su žrtve kršenja ljudskih prava, pa je Institucija ombudsmena za ljudska prava, s obzirom na to da je primila veliki broj prijava za diskriminaciju, 2010. godine objavila Specijalni izvještaj o stanju ljudskih prava starih osoba u BiH (pogledati dodatak). Izvještaj je iznio niz problema s kojim se susreću stare osobe i njihove porodice, pogotovo u oblasti institucionalnih usluga za stara lica.

 

"Nepostojanje dovoljnog broja ustanova za starije osobe, posebno klubova, ustanova za dnevne boravke i domova (javnih i privatnih), a u postojećim su visoke cijene u odnosu na dohodak korisnika, i kao takve one nisu pristupačne, pa je neophodna pomoć u pokrivanju troškova korištenja usluga ustanova", navodi se u izvještaju. 

 

Zbog nerazvijenih i nedostupnih programa podrške, stare osobe u BiH se često osjećaju gurnutim sa strane i izolovanim od društva. Istraživanje Caritasa Biskupske konferencije BiH "Pričali smo sa siromasima" (pogledati dodatak) iz 2010. godine pokazalo je da je većina starih osoba u BiH izložena nekoj vrsti siromaštva i socijalne isključenosti. Istraživanje je napravljeno na uzorku od 1.200 korisnika Caritasovih programa, od kojih se više od 47 posto izjasnilo kao "stare osobe u potrebi". Prema nalazima ovog istraživanja, najveći problemi s kojima se susreću stare osobe su narušeno zdravlje, nedovoljna primanja i usamljenost.

 

Ipak, i pored samoće na koju su osuđeni stari koji su sami ili odvojeni od svojih bližnjih, veliki broj starih osoba nerado razmišlja o životu u domovima za stare. 

 

"Kad nekog smjestiš u dom, k'o da si ga osudio na vješanje", kaže Emil Brnić, direktor Penzionerskog doma Zeničko-dobojskog kantona u razgovoru za naš portal. Stare osobe koje žive  u domovima se često osjećaju odbačenima, iako ih porodice često posjećuju, a većina dnevnih aktivnosti podstiče socijalizaciju između korisnika. 

 

Brnić navodi da je puna cijena smještaja u domu kojim upravlja 30 konvertibilnih maraka po danu, dok ugrožene kategorije mogu ostvariti popuste. U tu cijenu ulazi smještaj, hrana, njega i zdravstvene usluge. Iako u zeničkom Penzionerskom domu sva mjesta trenutno nisu popunjena, generalno su potrebe za smještajem u domovima za stare daleko veće od kapaciteta. Skoro svi domovi imaju liste čekanja. Međutim, Džumhur navodi da je pitanje licenciranja domova za stare osobe jedan od velikih izazova.

 

"Posebno zabrinjava činjenica da veliki broj ustanova nije licenciran, što znači da bi se one trebale podvrgnuti licenciranju, te biti dostupne inspekciji ili drugom mehanizmu koji naročito osigurava da kvalitet njege koja se pruža bude odgovarajući, da su ispunjeni zahtjevi koji se odnose na kvalificiranost osoblja, njihovu obuku i nivo plaća kod obaveznog smještaja u institucije, davanja socijalnih i kulturnih povlastica i korištenja fizičkih ograničenja", naveli su ombudsmeni u izvještaju iz 2010. godine. 

 

Sistem kućne njege u BiH, s druge strane, nedovoljno je razvijen. Ombudsmeni navode da nema usluga pomoći u kući i dnevne njege kao zakonskog prava iz socijalnog osiguranja, kao ni pomoći porodicama koje brinu o dementnim i na drugi način ovisnim starim osobama.

 

Zakonska neuređenost ove oblasti još i više produbljuje problem zbrinjavanja starih osoba. Stare osobe ili njihove porodice kao kućne njegovatelje najčešće angažuju žene bez zaposlenja, koje nemaju iskustva u radu sa starim licima. Ova vrsta pomoći, iako donekle korisna, često, u stvari, produbljuje samoću i stimuliše nesamostalnost starih osoba, stav je stručnjaka. 

 

S rastom potreba, raste i broj posredničkih agencija za njegu starih osoba u kućama. Agencije tvrde da je njihovo stručno osoblje osposobljeno za rad sa starima, ali su u javnosti u toku zadnjih nekoliko godina više puta odjeknuli navodi o neprofesionalnom ponašanju njihovog osoblja, pa čak i zlostavljanju starih lica, što je, u nekim slučajevima, završilo i krivičnim prijavama. 

 

Stručnjaci smatraju da je dobar, a neiskorišten mehanizam podrške starim licima u BiH – hraniteljstvo. Prema nezvaničnim podacima, u Federaciji BiH trenutno samo 80 odraslih osoba je smješteno u hraniteljske, uglavnom srodničke porodice. U Republici Srpskoj 18 lica je smješteno u 13 hraniteljskih porodica. Daleko veći broj osoba kojima je potrebna tuđa njega smješten je u staračke domove.

 

Institucija ombudsmena za ljudska prava ove godine planira provesti novo istraživanje o položaju starih osoba u BiH, u nadi da će njihove preporuke prema odgovornim vladinim tijelima biti provedene. 

 

Ali za sistemske promjene su potrebni pouzdani podaci. "Neophodna je jedinstvena baza podataka", zaključuje Džumhur.