Policija i krivična djela počinjena iz mržnje, kako postupati?

Zločini iz mržnje su sva krivična djela koja su počinjena zbog toga što je počinitelj osjećao netrpeljivost prema žrtvi zbog neke njene zaštićene karakteristike, odnosno u slučaju LGBT populacije, zbog pripadnosti žrtve upravo toj manjinskoj grupi. Zakonska osnova za procesuiranje ovih zločina u BiH postoji, ali postoje i snažni stereotipi i predrasude o pripadnicima LGBT populacije. 

 

 

Snažne predrasude mogu u ekstremnim slučajevima rezultirati diskriminacijom, kršenjem i oduzimanjem ljudskih prava ili davanjem neopravdanog prioriteta drugim grupama. Također, predrasude vrlo često mogu biti uzrok i motiv krivičnih djela.

 

Da bi pripadnici policije razumjeli kada se ovakva vrsta diskriminacije javlja, nužno je da poznaju i različite seksualne orijentacije poput homoseksualnosti, biseksualnosti i heteroseksualnosti, te karakteristike svake od ovih grupa. Pored toga, moraju biti svjesni predrasuda koje se gaje prema pripadnicima LGBT populacije. 

 

Iskustva pokazuju kako se eskaliranje zločina iz mržnje može desiti veoma brzo. U priručniku "Jednaka zaštita za različitost" se navodi slučaj teme na forumu portala Klix.ba. U roku od jednog dana, na temi pod nazivom "LGBT populacija traži svoja prava" određeni broj korisnika je postavljao slike LGBT aktivista u BiH, imena i podatke članove LGBT udruženja te adrese na kojima se ova udruženja nalaze. Agresivni komentari ostalih posjetilaca kao i stvaranje atmosfere linča moglo je ugroziti LGBT populaciju, ali ni nakon prijave nadležnoj policijskoj stanici, nije izvršena adekvatna istraga. 

 

Dramatičniji primjer je svakako i napad na Festival Merlinku 2014. godine kada je usljed nesankcionisanog govora mržnje, neadekvatne zakonske regulative i nedovoljne reakcije policijskih službenika došlo do napada na učesnike ovog festivala.

 

Ovi primjeri pokazuju da je opasnost od zločina iz mržnje prema LGBT populaciji stvarna, te da policija mora igrati svoju ulogu mnogo odlučnije. Neka od najčešćih krivičnih djela usmjerenih protiv LGBT osoba uključuju povredu ravnopravnosti čovjeka i građana/ke, protivpravno lišavanje slobode, nedozvoljeno korištenje ličnih podataka, nezakonito uskraćivanje identifikacionih dokumenata, mučenje i svaki drugi oblik surovog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, ubistvo, lake/teške tjelesne povrede, narušavanje nepovredivosti doma, sprečavanje ili ometanje javnog okupljanja kao i nasilje u porodici. 

 

 

U slučaju dešavanja nekog od navedenih krivičnih djela, policijski službenik je dužan da postupa sa LGBT osobama s poštovanjem i bez diskriminacije. Vršenje diskriminacije pri izvršavanju dužnosti po bilo kojem osnovu smatra se težom povredom službene dužnosti i zabranjeno je zakonima o policijskim službenicima BiH, oba entiteta i Brčko distrikta. Da bi policajac prepoznao da li je krivično djelo izvršeno zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta osobe, potrebno je da, između ostaog, provjeri da li žrtva krivičnog djela smatra da je djelo motivisano homofobijom, bifobijom, transfobijom ili mržnjom zasnovanom na rodnom identitetu ili seksualnoj orijentaciji i zašto, te niz drugih pitanja. 

 

Osobama za koje se ustanovi da su bile žrte krivičnog djela treba obezbijediti zaštitu privatnosti i osigurati odnos povjerenja koji će se održati tokom cijelog postupka u okviru kojeg policijsko osoblje treba obavještavati LGBT osobu o preduzetim mjerama i napretku u rješavanju nasilja. 

 

Policija mora biti u stanju prepoznati krivična djela motivisana predrasudom, a prilikom saslušavanja počinilaca, nužno je istražiti motiv. Prikupljanje podataka o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje ključno je sredstvo za primjenu zakona. 

 

Značajan problem u vezi sa istraživanjem i dokazivanjem krivičnih djela počinjenih iz mržnje/predrasude predstavlja i uobičajeni format istrage u kojem se u pravilu ne ispituje motiv počinjenja nekog djela. Ispitivanje zašto se nešto desilo, iako ne predstavlja uobičajenu praksu policijskih službenika, od krucijalnog  je značaja u istragama krivičnih djela počinjenih iz mržnje, ističu autori studije "Istraživanje krivičnih djela počinjenih iz mržnje: Priručnik za policiju". 

 

Upravo zbog toga je potrebno voditi gotovo dvije istovremene i povezane istrage, i to jednu koja se odnosi na samo krivično djelo i drugu kojom se istražuje mržnja/predrasuda kao motiv. Posljedično, prikupljanje dokaza također treba biti dvosmjerno. Neophodno je osigurati valjane dokaze za samo krivično djelo te za mržnju/predrasudu kao motiv. 

 

Navedene informacije su djelić procesa koji policijski službenici moraju savladati da bi bili u stanju prepoznati i pravilno istražiti zločine počinjene iz mržnje. Samo uz njihov kvalitetan rad će tužioci i advokati imati dovoljno dokaza da sudske procese privedu kraju, a odgovorne za krivična djela sankcioniraju.