Aliđun: Romski praznik zdravlja, radosti i djece
![](https://diskriminacija.ba/sites/default/files/styles/headline_520x330/public/alidjun.png?itok=oP48Xi_s)
U jednom dijelu Bosne i Hercegovine, 2. avgusta se obilježava Sveti Ilija. Romska zajednica tog dana obelježava Aliđun, ili ''Ciganski Kurban-bajram''. Nekada je ovaj praznik bio dan pun veselja, bogate trpeze, muzike i dan kada se ostaje kući. Danas je drugačije. Za Romkinje i Rome koje smo posjetili u Visokom, Aliđun je bio još jedan radni dan.
Pješačka zona u Visokom je prekrivena tezgama sa raznom robom - posuđe, alat, obuća, odjeća, igračke... Na vrhu ulice, nedaleko od dijela gdje se prodaje povrće, štandovi na zemlji. Prostirka, i na njoj poredane šerpe, kompleti gedora i još nekog alata. Među prodavačicama i Razija Huseinović. Pored nje je sjedila snaha u poodmakloj trudnoći.
"Slavi se Aliđun... Slavi, ali ne kao ranije. Sada se nema para. Mi nikada nismo radili na ovaj praznik, a vidi sada, izašli da zaradimo djeci za hljeba", govori Razija.
"Tako su naši stari slavili i tako su njihovi stari slavili... Uvijek je bilo da se rano ustane, da se okupi porodica i da se čitav dan obilaze komšije, familija i stari... Ko je bio u mogućnosti, klao je kurban i dijelio onima koji nisu imali. Zato mi ovaj dan zovemo i Ciganski Bajram. Sve je to za zdravlje djece i za sreću”, prisjeća se Razija.
![](https://diskriminacija.ba/sites/default/files/1a_1.jpg)
Dok razgovaramo sa Razijom, sa druge strane ulice dolazi Mejra. Bila je raspoložena za priču, ali bez slikanja. Sve vrijeme zapitkuje zbog čega zapisujemo ono što govore ona i Razija.
"Svako ko je imao nakit... Zlato ko je imao... Za Aliđun bi se okitio i pokazivao svoje bogatstvo. Ja sam bila mala, sjećam se kako je to bilo... Tako je bilo i do prije neke godine, a sada naša omladina polako zaboravlja, jer se ne slavi kao nekada...", kaže Mejra.
"Ovaj praznik je i zbog muške djece. Da imamo mušku djecu i da nam budu zdrava. Treba sve poštovati, mi sve Božije poštujemo i slavimo. Slavimo i bajrame, ali ovo je naš Bajram. Tako su naši stari radili."
Čini se da nema razlike između Đurđevdana (Herdelezi) i Aliđuna. Oba praznika se obilježavaju igrom, veseljem, bogatom trpezom i klanjem kurbana. Ipak, naglašava Mejra, nije to isto. "Domaćin koji zakolje kurban, pola ostavi sebi, a pola podijeli onima koji nemaju. Za Đurđevdan je drugačije", kaže ona.
![](https://diskriminacija.ba/sites/default/files/3_10.jpg)
Iako ovi praznici nisu izvorno romski, zajednica ih je prihvatila i obilježavaju se na specifičan način – baš kao i Kali Sara, Vasilica i Bibija, koja se obilježavaju u svim romskim zajednicama.
Tradicija proslave Aliđuna među Romima i Romkinjama na ovim prostorima živi i dalje, uprkos svim teškoćama. To je dio njihovog identiteta.
Ono što Mejru i Raziju čini se najviše boli je što moraju raditi na ovaj praznik. Jednostavno, na taj način krše tradiciju, ali su svjesne da tako mora. Tog dana se u Visokom okupi najviše ljudi i tada mogu najviše prodati i zaraditi. Razijina snaha treba uskoro da se porodi. Uz osmijeh, Razija kaže da čekaju unuka.
"I on će da slavi Aliđun... Sa svojom porodicom, ako Bog da bolje nego mi", kaže.
![](https://diskriminacija.ba/sites/default/files/6_4.jpg)