Imigracija ubija

Kad je prije dva mjeseca stariji bračni par opljačkan i ubijen u njihovom domu u Palagini na Siciliji, talijanski mediji su odmah objavili navode da je ubica tamnoputi imigrant iz Afrike, iako istraga još uvijek nije bila ni započeta. 

 

“Od kojeg je to rata on pobjegao”, upitao je talijansku javnost Matteo Salvini, lider desničarske stranke “Sjeverna liga” tražeći doživotni zatvor za osumnjičenog, osamnaestogodišnjeg imigranta iz Obale Slonovače koji je živio u izbjegličkom centru „Cara Mineo“ na Siciliji. Istovremeno, kćerka ubijenog bračnog para okrivila je za njihovu smrt talijansku vladu koja je „imigrantima dozvolila da dođu i rade šta žele, pa čak i da pljačkaju i ubijaju“.  

 

Ovaj slučaj jedan je od brojnih koji je u posljednje vrijeme izazvao lavinu ksenofobnih reakcija potpirujući vatru netrpeljivosti prema izbjeglicama i imigrantima koja u Italiji bukti već godinama. 

 

Usljed brojnih ratnih sukoba i rastućeg siromaštva u zemljama Afrike i Azije, imigracija u Italiju tokom posljednjih decenija naglo je porasla. Spašavajući živote i nadajući se boljem životu u Evropi, veliki broj izbjeglica i imigranata doselilo je u državu koja je polako zapadala u krizu. 

 

Istovremeno sa povećanom stopom useljavanja, talijanska ekonomija počela je propadati pa je posla i novca bilo sve manje, što su desničarske partije iskoristile za surove anti-imigracijske kampanje optužujući doseljenike za probleme u zemlji. 

 

Ali, iako često prva stanica, Italija većini useljenika iz afričkih i azijskih zemalja nije željena destinacija. U skladu sa Dablinskim sporazumom koji propisuje imigracijske politike na nivou Evropske unije (EU), useljenici iz zemalja izvan EU se moraju registrovati, a time i tražiti azil, u zemlji u koju su prvu ušli. 

 

Prema podacima Evropske statističke agencije Eurostat, u Italiji je u toku prve polovine 2014. godine podneseno ukupno 25.200 zahtjeva za dobijanje azila, od kojih je skoro polovina izdato građanima Malija, Nigerije i Gambije, podaci su Zavoda za statistiku Italije. Zbog propisa Dablinskog sporazuma, useljenici koji azil zatraže u nekoj drugoj zemlji rizikuju da budu deportovani, pa su useljenici često prisiljeni boraviti u Italiji u kojoj teško mogu naći posao i ostvariti prava. 

 

Žele li ostvariti svoja prava na zapošljavanje, obrazovanje ili zdravstvene usluge, veliki broj onih koji se trajno nastane u Italiji doživljavaju neugodnosti i postanu žrtve diskriminacije, za što je kriva narastajuća ksenofobija koju radikalne političke struje često potpiruju putem medija. 

 

Istraživanje Univerziteta Sapienza iz Rima otkrilo je da od ukupno 5.684 emitovana televizijska priloga o imigrantima na talijanskim TV stanicama tokom prve polovine 2008. godine samo njih 26 nisu tretirali pitanja kriminala ili sigurnosti građana. Televizija je glavni izvor informacija za preko 80 posto talijanskog stanovništva. 

 

Prvi ikad izabrani tamnoputi poslanik u donjem domu talijanskog parlamenta Jean-Léonard Touadi smatra da je ksenofobija u Italiji rezultat njegovanja višedecenijske kulture netrpeljivosti prema strancima koja je započela rastom ekonomske krize i jačanjem desničarskih struja koje su u svojim kampanjama za sve probleme u Italiji krivile imigrante: „Sada svi vide jasnu poveznicu između imigranata i kriminala, a društveni problemi se brkaju sa problemima narušavanja javnog reda.“ 

 

Touadi, koji je porijeklom iz Konga, u Italiji je u toku novinarske i političke karijere doživio brojne neprijatnosti baš kao i njegova sunarodnjakinja Cecile Kyenge, koja je na poziciju ministrice za integraciju imenovana 2013. godine i od tada je na meti desničarskih ksenofobnih napadača. 

 

Iako je državljanka Italije, brojni politički protivnici su kao glavni argument protiv Kyenge koristili to što je porijeklom iz Afrike. Poslanik „Sjeverne lige“ u jednom televizijskom govoru rekao je da ga političarka podsjeća na orangutana te da njen dolazak na mjesto ministrice samo podstiče druge „ilegalne imigrante“ da dođu i Italiju. 

 

I dok su se politika i mediji udružili u borbu protiv izbjeglica i imigranata, nekad kosmopolitska Italija postala je dominantno ksenofobna zemlja u kojem se društvo dijeli na „Talijane“ i „ostale“.  „Imigracija ubija“, samo je jedna od brojnih ksenofobnih parola desničara koje su koristili u anti-imigracijskim kampanjama implicirajući da su useljenici opasni po Talijane. 

 

Pod izlikom sprečavanja opasnosti, načelnici šest primorskih gradova u provinciji Savona na sjeverozapadu Italije ovog ljeta odlučili su iskoristiti zakonske mogućnosti da zabrane ulazak u svoje općine useljenicima koji ne predoče ljekarska uvjerenja da su zdravi navodeći da domicilno stanovništvo žele zaštititi od širenja tuberkuloze. Ova vijest je u brojnim medijima prenesena u pozitivnom svjetlu i u javnosti dočekana s odobravanjem. 

 

S druge strane, borci za zaštitu ljudskih prava su ovako brutalnu zloupotrebu zakona koji lokalnim zajednicama ostavlja slobodu kreiranja vlastitih imigrantskih politika nazvali rasističkom, dok je aktivista humanitarne organizacije „Sant’Egidio” Andrea Chiappori ovaj potez ocijenio nesuvislim. 

 

„Ispravan postupak bio bi uspostaviti sistem u kojem će se izbjeglice osjećati dobrodošlima i omogućiti zdravstvene usluge koje mogu zaštititi i nas i njih“, kazao je.