Racionalizacija i inkluzija

Različite interpretacije najavljenih mjera racionalizacije otvorili su i prostor za strah da će se dosadašnji, neefikasan način realizovanja inkluzivne nastave, dodatno pogoršati. U prvom redu zbog spajanja odjeljenja i većeg broja učenika u jednom. Ministar obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo. Elvir Kazazović za www.diskriminacija.ba kaže kako će broj učenika/ca biti optimalan.

 

''Spajanja odjeljenja nema. Potpisali smo sporazum sa Sindikatom i u odjeljenima će bit 24 ili 25 učenika. Od Skupštine ćemo tražiti da se izjasne povodom škola koje imaju manji broj odjeljenja propisanih zakonom - da li mogu da egzistiraju samostalno ili će biti područne'', kaže ministar Kazazović koji je za narednu sedmicu najavio detaljnu prezentaciju analize dosadašnjih ušteda.

 

Poboljšanje inkluzivne nastave, najavljuje ministar, biće prioritet. ''S obzirom da su djeca bila zapostavljena u postojećem provođenju inkluzije, sve što uspijemo uštediti, tj. napraviti suficit, prioritet će biti ulaganje u rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju'', navodi Kazazović.

 

Uz budući suficit i pretpostavljamo dobru volju, trebaće mnogo truda da se postojeća praksa koriguje, a ona je na primjeru inkluzije, potvruđuju to naši sagovornici/e, bila mrtvo slovo na papiru.

 

''Otkako je inkluzivna nastava zakucala na vrata osnovnih škola, mnogo se o njoj priča, često se spominje kada se nešto želi unaprijediti u obrazovanju i koristi se kao izgovor za stajanje u mjestu u svim drugim obrazovnim aspektima. Inkluzivna nastava je dobro zamišljena, ali je praktično propala. Osim pojedinačnih primjera škola i pojedinačnih nastavnika (prije svih - učitelja). Inkluzija je samo mrtvo slovo na papiru. Nema sistemskog rješenja. O stvarnom stanju inkluzije i odnosa resornog ministarstva i pedagoškog zavoda prema đacima koji pohađaju nastavu po individulanim i prilagođenim nastavnim planovima i programima govori i podatak da svi đaci na eksternoj maturi rade isti test iako je spektar pojedinačnih mogućnosti i sposobnosti uveliko različit'', kaže profesor Namir Ibrahimović.

 

U postojećem obrazovnom sistemu, mimo racionalizacije, tretman djece sa poteškoćama u razvoju podrazumijevao je ponekad i sugestiju rukovodilaca škole da djeca ulaze u školske objekte kroz požarni ulaz. Ovo je samo dio iskustava koja se mogu čuti od roditelja djece sa poteškoćama u razvoju. I ombudsmeni/ke su redovno skretali/e pažnju na veliki broj pritužbi povodom diskriminacije  djece sa poteškoćama u razvoju. Zakon o zabrani diskriminacije usvojen je 2009. godine, ali njegova primjena u praksi nerijetko izostaje.

 

Podsjetimo, još 2011. godine je, nakon višegodišnjeg sudskog procesa, donesena prva presuda na osnovu odredbi Zakona o zabrani diskriminacije. Presuda je donesena na Kantonalnom sudu u Mostaru. Riječ je o dječaku E.B. koji je bio žrtva diskriminacije učenika/ca i nastavnika/ca u osnovnoj školi, ali presuda do  danas nije provedena.

 

Primarno, u ukupnoj društvenoj integraciji djece sa poteškoćama u razvoju, trebalo bi biti  omogućavanje njihovog povratka u sistem redovnog školovanja. Stavovi povodom racionalizacije i provedbe inkluzije unutar nje su podijeljeni.

 

''O djeci sa poteškoćama u razvoju svi vode računa na papiru i jeziku, a u praksi imamo izuzetno velike probleme. Prije četiri godine uspjeli smo da u Zakon o osnovnom obrazovanju i odgoju proguramo asistente u nastavi, ali u praksi ih nemamo, jer se nadležni pravdaju kako nema novca za tu namjenu. Ono što je sigurno, Sindikat neće pristati da u odjeljenjima bude 40 učenika/ca, naprotiv i sadašnji broj od maksimalnih 32 je velik'', kaže Saudin Sivro, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH.

 

Ovaj sindikat je podržao mjere Vlade Kantona Sarajevo dok Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo nije konsultovan povodom mjera racionalizacije i ne slaže sa sa njima.

 

''Trenutno je započeti plan racionalizacije koji su osmislili Kazazović i Sivro, a kad je riječ o inkluziji, i  ranije je taj segment odgoja i obrazovanja djece sa posebnim obrazovnim potrebama uglavnom bio na papiru jer nikad nije dobila zasluženu pažnju. Planiranom racionalizacijom ta djeca bi bila dovedena u još težu situaciju'', kaže Ibrahim Dedić, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo. 

 

I u Vijeću roditelja Kantona Sarajevo smatraju da broj učenika/ca u odjeljenju ne smije prelaziti 24.

 

''Suština je da dijete sa poteškoćama u razvoju postigne napredak, a ne samo da bude pasivni posmatrač/ica nastave. Ovaj sistem je zakazao na svim poljima. Izgovor je da nema novca u budžetu, pravilnom raspodjelom budžetskih sredstava omogućilo bi se da višak obrazovnog kadra bude angažovan u radu sa djecom sa posebnim potrebama u obrazovanju'', navodi Amela Penava, predsjednica Vijeća roditelja Kantona Sarajevo.