Romska zajednica u BiH: Romi na tržištu rada

 

 

Akcionim planom BiH za zapošljavanje Roma je bilo predviđeno da se tokom osmogodišnjeg perioda izdvoji 170 miliona KM ili 21 milion KM godišnje. No, tokom protekle četiri godine izdvojeno je ukupno 2,7 miliona KM, što je u prosjeku 681 hiljada KM godišnje odnosno 3 % od planiranog. 

 

Jedan od stubova ovog programa za zapošljavanje Roma čini princip sufinansiranja poslodavaca koji upošljavaju Rome koji se nalaze na evidenciji nezaposlenih. Ukoliko zaposle pripadnika/cu romske zajednice na godinu dana dobiju 5.000 KM; za dvije godine rada dobiju 8.000 KM a za tri poslodavac dobija 12.000 KM.  Međutim, program nije uspio. Zašto? 

 

Nedžad Jusić, predsjednik Udruženja Euro-Rom napominje da ni para nije data za dokvalifikaciju ili obrazovanje Roma, pa nije onda ni čudo da njihovi projekti doživljavaju fijasko. 

 

''Većina Roma ima svega do četiri razreda osnovne škole. Rijetko ko ima završenu srednju školu, tek dolaze generacije koje upisuju i fakultete. Kada već imamo programe za zapošljavanje i pokretnje vlastitog biznisa za Rome, bila bi nam potrebna i mjera dokvalifikacije tj. prekvalifikacije Roma. Ali od tih (oko) 700.000 koje Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH godišnje izdvaja za zapošljavanje, kada bi se jedan dio uzeo za dokvalifikciju onda ne bi ostalo ništa za programe zapošljavanja. Međutim, dugoročno gledano, bilo bi bolje da napravimo kvalifikovanih 500 ljudi koji će se kasnije moći sami zaposliti. Sada uglavnom rade godinu, dvije, onoliko dugo koliko traje program sufinansiranja i budu otpušteni po završetku istog'', kaže Boris Pupić, član Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH. 

 

Na dodatan problem upozoravaju iz Udruženja Euro Rom. '' S obzirom da su sa zaposlenjem skinuti i sa liste Zavoda za zapošljavanje, nakon što dobiju otkaz postanu socijalni slučajevi, gube pravo i na zdravstveno osiguranje''. Jedan od rijetkih primjera je firma ''Bingo'' koja je zaposlila 20-ak Roma koji su ostali tamo i nakon isteka programa sufinansiranja. 

 

Ipak, većina Roma se odlučila na program samozapošljavanja, te su tako za pokretanje vlastitog biznisa dobijali po osobi 12.000 KM u trajanju od dvije godine. ''Na žalost, nisu svi shvatili da je to i obaveza na 24 mjeseca, pa je 90% tih poslova propalo, svi su ostali bez zdravstvene zaštite, i uzimali su kredite, pa su sada prezaduženi'', kaže Pupić, dodajući da je većina njih otvarala pržionice kafe, za koje su aparate nabavljali u Njemačkoj po cijeni i od 5.000 KM.

 

Udruženja su insistirala kod entitetskih zavoda da se kao dio dokumentacije mora podnijeti i biznis plan, upravo kako bi se izbjegle ovakve situacije. ''Trebale bi se organizirati radionice na kojima bi aplikanti naučili kako napraviti biznis plan i da bar njih 50-ak prođe kroz njih. Tako bi saznali kako trebaju voditi biznis, šta su sve dužni plaćati, kakve su im obaveze, ali to niko nije htio preuzeti. Kad bi se bar 5 % sredstava uložilo u edukaciju bilo bi bolje'', tvrdi Pupić.

 

Ova inicijativa nije prošla, ali je uvojen prijedlog da se smanje sredstva za samozapošljavanje, te se umjesto 12.000 KM, koliko se dobijalo na period od 2 godine za pokretanje vlastitog biznisa, danas dobija 8.000 KM. 

 

''Problem svih ovih programa je u tome što traju dok ima para, a jako mali broj ljudi ostaje zaposlen. Bilo je i primjera malverzacije, da se građani prijavljuju kao Romi, a da to nisu. Samo dvije osobe iz entitetskih zavoda za zapošljavanje bila su zadužena da provjere ove informacije. Sada je to promijenjeno tako što u formularu za prijavljivanje postoji rubrika ''nacionalnost'' u koju javnost nema uvid, te se može naglasiti da li je neko Rom/kinja ili ne'', navodi Pupić. 

 

 

 

U implementaciju aktivnosti vezanih za zapošljavanje Roma direktno su uključeni entitetski Zavodi za zapošljavanje i zavod Brčko Distrikta. Tu su i nadležna ministarstva, vlade, opštinske službe za zapošljavanje, agencije za razvoj, nevladine organizacije, resursni centri, itd.  

 

Sistem funkcioniše tako da se sredstva za samozapošljavanje i zapošljavanje dodjeljuju preko pomenutih zavoda za zapošljavanje, koji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice imaju potpisan memorandum o sporazumijevanju. Novac se isplaćuje u vidu grantova, odnosno prema potraživanju iz samog zavoda. Neutrošena sredstva iz jedne budžetske godine mogu se prenositi u narednu godinu. 

 

Nakon što su primili novac od ministarstva, zavodi raspisuju javni poziv za  programe (samo)zapošljavanja, prema utvrđenim kriterijumima. Odluku o prihvatanju predloženih programa donose Upravni odbori zavoda, u kojima je uvijek i predstavnik romske zajednice.  

 

 

Prema nacrtu Revidiranog akcionog plana za zapošljavanje Roma tokom narednih godina za zapošljavanje je potrebno izdvojiti oko 11,4 miliona KM – šest puta manje od prvobitno planiranog iznosa. Godišnje bi se izdvajalo 3,8 miliona godišnje, od čega bi se iz državnih budžeta izdvajalo 850.000 KM, a ostatak novca bi trebalo da se nađe preko nižih nivoa vlasti i donacija, odnosno nevladinih organizacija.  

 

Zapošljavanje Roma bi se pokušalo realizirati kroz zadrugarstvo, udruživanje Roma, otvaranje romskih zanatskih cenatara, prikupljanje sekundarnih sirovina kroz otvorene zadruge, podsticanje poljoprivrede i drugih oblika koji do sada nisu primjenjivani. Predviđeno je da se do 2020. godine uposli 5.000 Roma, odnosno po jedan član iz isto toliko najugroženijih porodica. 

 

Međutim, jedna od najvećih prepreka – pored novca – jesu i predrasude prema Romima koje često prerastaju u otvorenu diskriminaciju, posebno kada je zapošljavanje u pitanju. 

 

''Jedan oglas je tražio 8 čistačica, i kada se prijavilo 8 Romkinja, odmah im je rečeno: ''A, ne možete vi''. Na žalost, ima malo pokrenutih slučajeva, ljudi ne vjeruju da će dobiti slučaj, posebno zbog toga što su Romi'', navodi primjer Indira Bajramović, predsjednica udruženja žena Romkinja Bolja budućnost.

 

Također, jedna od predviđenih strategija za zapošljavanje, predviđena u akcionom planu, je i upošljavanje Roma u javnom sektoru, gdje se navodi da bi se uposlilo 62 medijatora/medijatorica romske nacionalnosti u općinama i zdravstvenim ustanovama. No, ovo je neostvarljiv plan, s obzirom na to da državne institucije imaju zabranu zapošljavanja u narednom periodu, kako navodi Boris Pupić.

 

 

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje samo u prvih sedam mjeseci 2013. godine mjere za zapošljavanje Roma u Hrvatskoj koristila je 621 osoba, u programe javnih radova uključeno je 596 osoba, a u program obrazovanja, odnosno kvalifikacija uključeno je 15 Roma. U 2012. Mjerama za zapošljavanje Roma obuhvaćeno je 664 Roma iz evidencije nezposlenih, što je u poređenju sa 2011.  godinom povećanje od 18 %. 

 

U Srbiji pored programa subvencija za zapošljavanje Roma postoji i program lokalnih koordinatora u opštinama, zdravstvenih medijatora i asistenata u obrazovanju. Na ovaj način, veliki broj mladih i obrazovanih Roma je uposleno u javnom sektoru. Veliki broj njih je steklo status stalno zaposlenih. U 2012. godini je u predškolskim i školskim ustanovama u Srbiji  bilo zaposleno 178 Roma kao asistenti pedagozi. Na nivou lokalne samouprave bilo je angažirano 50 Roma. U lokalnim zdravstvenim centrima širom Srbije zaposleno je 75 medijatorica iz romske zajednice.