LGBT zajednica u BiH i sloboda okupljanja

U ovom članku koji je dio dosijea o LGBT osobama govorimo o aktivizmu i slobodi okupljanja LGBT zajednice u kontekstu zakona, praksi, problema i pozitivnih i negativnih primjera.
Piše: 
Edina Nurikić, foto: diskriminacija.ba
Podijeli ovaj članak: 
U februaru 2014. desio se najnoviji napad na goste/šće i učesnike/ce skupa koji se tiče LGBT tematike. Riječ je o festivalu queer filma 'Merlinka'. Desetak maskiranih osoba upalo je na debatu koja se organizovala u okviru festivala, fizički povrijedila dvije osobe, demolirala unutrašnjost Kriteriona. Nekoliko dana nakon napada, dvije osobe su privedene, ali nije poznat dalji razvoj događaja. 
 
Nekoliko mjeseci prije tog nemilog događaja, Sarajevski otvoreni centar je pokrenuo saradnju sa policijom, prvenstveno kroz treninge kojima bi se službenicie senzibilisali na LGBT pitanja. ''Da znaju prepoznati šta je to zločin iz mržnje, ali da moraju i razumjeti neke specifičnosti LGBT osoba koje možda nisu outirane'', rekla je tom prilikom za naš portal Emina Bošnjak, koordinatorica SOC-a. Na taj način, vjeruju da bi se olakšala organizacija javnih događaja sa LGBT tematikom. 
 
Opasnost organizovanja javnih događaja sa LGBT tematikom je prvi put postala vidljiva nakon Queer Sarajevo Festivala. ''I iskustva iz regije pokazuju da dvije stavri koje najčešće nailaze na negativnu reakciju jesu Parade ponosa, ili javna zagovaranja za prava istospolnih zajednica'', kaže Bošnjak. 
 
 
Jedan korak naprijed, dva koraka nazad  
 
Bilo je i pozitivnih primjera. Prošle godine je Međunarodni dan za borbu protiv homofobije i transfobije (IDAHO) obilježen javno. Kako ističu iz Udruženja OKVIR, u jednom od gradskih objekata organizirane su cjelodnevne aktivnosti od predavanja, preko okruglog stola do večernjeg partyja. 
 
Dodaju da su aktiviste/kinje Udruženja Okvir tri puta organizirali izvođenje performansa. ''U Banja Luci, te za vrijeme trajanja Pitchwise i BAZA festivala izveli smo performans 'Transinformiši se', gdje smo javno istakli LGBTIQ zastavu, zastavu duginih boja, u javnom prostoru ulice.'' 
 
Reakcije na isticanje zastave bile su dvojake – od ohrabrivanja, čestitki, do komentara na web-portalima koji upućuju na govor mržnje, ali i pozivanje na zločine iz mržnje.  
 
 
Udruženje Okvir pokušalo je u toku 2012. organizirati flash mob akciju, i obzirom na broj zainteresovanih osoba, odlučeno je da se akcija prijavi nadležnim vlastima. 
 
''Svuda gdje smo došli naišli smo na totalno zatvorena vrata, od strane policije, vlasti. To je procijenjeno kao visokorizični skup i, naravno, nismo mogli  da održimo akciju. Međutim, to je sada opet pitanje kontinuiranog rada'', objašnjava aktivistkinja Udruženja. 
 
Dodaje da organiziranje Parade ponosa u BiH jeste prioritet, ali dugoročni, koji dolazi u paketu sa osnaživanjem LGBTIQA osoba i umrežavanjem civilnog sektora u BiH. To bi trebalo da bude rezultat kolektivnog napora nevladinog  sektora i neformalnih aktivist/kinja, građana/ki BiH da zajedno ustanu za osnovna ljudska prava.  
 
 
Nasilje se nastavlja
 
Možda je veći problem šutnja, odnosno nepozicioniranje bh. društva i vlasti u odnosu na nasilje u BiH, jer se ono time odobrava i relativizira. ''Potrebno je da pričamo o tome, imenujemo, izađemo iz ormara straha i suočimo se sa problemom, te zajednički i odgovorno pronađemo mehanizme suzbijanja i prevencije nasilja. Nasilni upad  za vrijeme pres konferencije 11. oktobra za Međunarodni Coming out dan; svakodnevno maltretiranje i prijetnje LGBTIQA osobama, te normiranje i reguliranje spola, roda i seksualnosti u kućama, na ulicama, radnim mjestima, javnim ustanovama, medijima – nas neće zaustaviti da se borimo za okruženje gdje se svaka osoba osjeća sigurnom i slobodnom da gradi mostove, a ne zidove,'' dodaju iz OKVIR-a. 
 
U septembru 2013. je Sarajevski otvoreni centar, u ime grupe bh. organizacija koje se bore za ljudska prava, Institituciji ombudsmena za ljudska prava BiH uputio prijedlog za izradu specijalnog izvještaja o stanju ljudskih prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini. Prijedlog  se temelji na istraživanju koje je SOC proveo u sklopu praćenja provedbe "Preporuke Vijeća Europe o mjerama za borbu protiv diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu u BiH", a koje je ukazalo na potrebu revizije postojeće legislative. 
 
Do danas, nema zvaničnog stava pomenute institucije o ovom pitanju. 
 
 
 
Dodatni izvori: 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Ostavite komentar