LGBT pokret: Jedan korak naprijed, dva koraka nazad
Dvodnevnu konferenciju koja je održana u Sarajevu otvorila je Maja Lukić-Schade iz Fondacije Heinrich Böll BiH, koja je u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom i Fondacijom CURE u protlke dvije godine implementirala projekat ''Coming out - zagovaranje i zaštita prava LGBT osoba''.
„Nadamo se da smo ovim projektom barem sporadično uspjeli inicirati pozitivne promjene u rješavanju problema diskriminacije i marginalizacije LGBT osoba, a koje ni bh. država niti društvo još uvijek ne evidentiraju i ne prepoznaju na adekvatan način“, rekla je Maja Lukić-Schade.
Međutim, jedan od zaključaka konferencije je da se temama vezanim za prava i položaj LGBT zajednici na Balkanu još uvijek ne pristupa ozbiljno - one se ili prešutkuju, ili se stavljaju u potpuno pogrešan kontekst.
Jedan od problema - kome države još uvijek ne pristupaju dovoljno ozbiljno i odgovorno - jeste i zločin/govor iz mržnje. U BiH, odnosno Krivičnom zakonu RS-a, zločin iz mržnje je uveden kao krivično dijelo 2010. godine, ali ni do danas nije bilo slučajeva pred sudom. U Federaciji BiH, amandmani u KZ koji se jednim dijelom odnose na zločin/govor iz mržnje, još uvuijek nisu prošli parlamentarnu proceduru.
Obrazovanje je još jedna oblast u kojoj je vidljivo poticanje predrasuda i stereotipa o LGBT populaciji, ali i seksualnosti općenito.
Nenad Veličković, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i autor brojnih analiza i istraživanja vezano za obrazovanje u BiH, naglasio je da veliki utjecaj religije, patriotske i patrihajalne ideologije na kreiranje sadržaja udžbenika u obrazovanju, ne ostavlja mjesta za razumijevanje drugog i dugačijeg, pa ni LGBT osoba.
Nimalo bolja situacija nije ni u regionu, što su i potvrdili gosti iz Srbije, Hrvatske i Albanije. Amir Hodžić, istraživač iz Zagreba, kazao je kako su LGBT osobe prosto nevidljive u tamošnjem obrazovnom sistemu, jer se ide sa pretpostavkom da je većina osoba heteroseksualne orijenatacije. ''Obrazovanje je sistem koji se najteže mijenja i koji je najzatvoreniji za druge i drugačije'', kazao je on, navodeći primjer anonimne ankete o tome šta učenici misle o LGBT osobama, koja je trebalo da se sprovede u zagrebačkim srednjim školama, a kojoj se usprotivilo dvije trećine roditelja.
Slični problemi postoje i u Albaniji. O tome je govorila Xheni Kara iz Alijanse za borbu protiv diskriminacije LGBT osoba iz Tirane.
„I u Albaniji je problem kao u drugim zemljama Balkana. Vrlo teško se pristupa srednjim školama. Postoje negativne stvari unutar školskog kurikuluma koje svakako treba mijenjati. A kada govorimo o učenicima koji su pripadnici LGBT populacije, česta su napuštanja škole, jer su neprihvaćeni“, rekla je Kara.
Mina Damjanović iz organizacije Labris iz Beograda, navela je primjer sa jednog fakulteta Univerziteta u Beogradu: ''Naime, radi se o slučaju profesoru sa Medicinskog fakulteta koji na predavanju iznosio svoj lični stav o LGBT osobama, bez obzira na ono što stoji u knjizi iz koje studenti uče za taj predmet - da je to bolest, nešto što je nakaradno i da bez obzira na udžbenik, on ima svoj stav koji ne želi da mijenja'', kaže Damjanović.
U susednom Zagrebu je recimo osnovana LGBT studentska zajednica, kaže Amir Hodžić koja je poprilično aktivna. „Ovo je odličan načina da se uđe u akademsku zajednicu sa ovom temama, jer se sada rade diplomski radovi iz ovog područja i produciraju se razni drugi sadržaji“, rekao je Hodžić.
