Kada zaboli zub
Na listi čekanja pacijenti provode i po dvije i po godine, a u slučaju hitnih intervencija, jedina opcija lišavanja bola je vađenje zuba u kratkotrajnoj općoj anesteziji na Klinici za maksilofacijalnu hirurgiju KCUS-a. Emina Nuhbegović, 24-godišnja djevojka, bila je jedna od prvih pacijentica Ambulante za stomatološko zbrinjavanje pacijenata s posebnim potrebama u općoj anesteziji. Njena majka Meliha prisjeća se prepreka, sa kojima se Emina suočila već pri prvom odlasku u stomatološku ordinaciju: “Kada je Emina imala 10-ak godina, primijetili smo da su se njeni zubi počeli kvariti, pa smo posjetili Stomatološku kliniku. Međutim, nije išlo, činilo se da će dobiti infarkt zbog velikog straha. Saznali smo da je potrebna totalna anestezija...”
Eminini roditelji odlučuju se potom za jednu od privatnih stomatoloških ambulanti u Sarajevu, u kojima su intervencije rađene pod općom anestezijom. Za popravku njenih zuba platili su tada 800 KM. Istu svotu novca izdvojili su i nekoliko godina poslije, ponovo za privatne stomatološke usluge.
Meliha i Emina Nuhbegović
Porodici Nuhbegović, kao i mnogim drugim roditeljima, otvaranje Ambulante za stomatološko zbrinjavanje pacijenata s posebnim potrebama u općoj anesteziji, koje je podrazumijevalo korijensko liječenje zuba, činilo se spasonosnim rješenjem. Nakon što je nabavljena neophodna oprema poput aparata za opću anesteziju, defibrilatora i pulsnog oksimetra, vrata Ambulante su u septembru 2009. otvorena prvim pacijentima/icama. No, nada roditelja da će njihova djeca uspjeti da sačuvaju osmijeh kod pojedinih prerasta u istinski košmar. “Mojoj Emini su tada izvadili dva zuba, ništa joj nisu popravili, ništa... Sigurno je bilo moguće popraviti. Bila sam veoma razočarana, uvidjevši kolika je nezainteresiranost i nebriga za našu djecu”, kaže Meliha Nuhbegović.
Duge liste čekanja – i po nekoliko mjeseci – i izbjegavanje saniranja kvara su najveći problemi sa kojima se roditelji i djeca susreću. “Ne znam zašto bi se zub nužno morao vaditi, zašto se ne može popraviti?! Zašto i kako može dijete kojeg boli zub čekati 20 mjeseci ili čak i tri mjeseca da dođe na red? Neka je i jedan mjesec, previše je kada dijete zaboli zub. To su osnovna ljudska prava, to nisu hirovi, to nije estetska hirurgija!”, kaže Veselinka Moric, predsjednica Udruženja roditelja djece i osoba u autističnom spektru (URDAS).
Ona navodi primjer jedne majke, članice URDAS-a, koja je u septembru 2012. pokušala zakazati termin za popravku zuba njenog sina: “Rečeno joj je da će morati dugo čekati, a onda su je nakon toga pozvali i rekli: ''Možemo ga primiti, ali samo ćemo mu izvaditi zube.Za to su se vrlo brzo uspjeli organizovati, obezbijeđeni su anesteziolog i totalna anestezija na Maksilofacijalnoj hirurgiji i dječaku su samo izvadili zube a za popravak – neka se strpi!”
Intervencije sa visokim rizikom
Da ironija bude veća, Ambulanta je i oformljena da bi se izbjeglo vađenje zuba, tamo gdje je moguće. Međutim, šef stručnog tima i koordinator rada Ambulante, prof. dr. Samir Prohić, napominje da povećanje broja pacijenata nije moguće bez podrške nadležnih institucija. Ambulanta zahtijeva komplikovanije procedure i uključenost većeg broja stručnjaka – angažman anesteziologa, drugačiju organizaciju radnog vremena, a i finansije se dovode u pitanje. Ambulanta ima potpisan ugovor o saradnji sa Klinikom za maksilofacijalnu hirurgiju KCUS-a, a za slučaj eventualnih incidentnih situacija, predviđeno je i korištenje usluga Klinike za anesteziju i reanimaciju KCUS-a.
“Ambulanta je osmišljena i realizirana po svim uzusima struke, a neko ko nije iz struke ne zna da je najteži rad sa djecom sa posebnim potrebama. Njih je veoma teško uspavati, intubirati i potreban je izuzetno dobro osmišljen medicinski koncept, da ne bismo došli u situaciju da dijete letalno završi ili doživi neku od mogućih anestezionih i postanestezionih komplikacija u toku rada. Takva djeca, osim problema u ustima, imaju niz kongenitalnih malformacija unutar organizma, te shodno tome svaka intubacija predstavlja izuzetno visok rizik”, objašnjava dr. Prohić. “Na našu nesreću, u februaru 2012. imali smo tešku situaciju da je dijete jedva ostalo živo, jer je nakon intervencije doživjelo postanestezionu komplikaciju. Pacijent je izuzetno kvalitetno tretiran na Klinici za anesteziju i reanimaciju i dijete je gotovo mjesec dana ležalo na intenzivnoj njezi, da bi, hvala Bogu, ishod bio pozitivan”, kaže doktor Prohić.
Ambulanta za stomatološko zbrinjavanje pacijenata s posebnim potrebama
Kontaktirani su Upravni odbor i Dekanat Stomatološkog fakulteta, federalno i kantonalno Ministarstvo zdravstva, zavodi zdravstvenog osiguranja. Bezuspješno – iz Federalnog ministarstva zdravstva poručuju da se pitanje kontinuiranog funkcioniranja ove ambulante treba rješavati na nivou osnivača Fakulteta, u saradnji sa nadležnim, odnosno Ministarstvom zdravstva Kantona Sarajevo i zavodima zdravstvenog osiguranja. No, nezainteresiranost, kao i inertnost resornog kantonalnog ministarstva, između ostalog, ilustrira činjenica da nisu odgovorili ni na upite našeg portala koji se tiču aktuelnih problema u vezi sa načinom funkcioniranja Ambulante.
Ambulanta ni danas nema vlastite uposlenike/ce i funkcionira na način da stomatološki kadar radi pro bono. Jedine osobe koje su bile plaćene za angažman u Ambulanti, u skladu sa ugovorom, bili su anesteziolozi i anesteziološki tehničari KCUS-a. Dr. Prohić tvrdi da se u Ambulanti rade i popravke, i liječenja i skidanje kamenca – ne samo vađenja zuba. Tretmanu pod općom anestezijom prethode osnovne analize (internističke, pedijatrijske i laboratorijske), zbog kojih se djeca stavljaju na liste čekanja. Ambulanta, prema tvrdnjama dr. Prohića, ne može da podnese više od jednog ili dva pacijenta mjesečno. Naime, kada se dijete jednom uspava, radi se doslovno sve. Zahvat pod općom anestezijom traje po dva-tri sata.
Šta je sa zdravstvenim osiguranjem?
“Interesuje me zašto liječenja nisu pokrivena njihovim zdravstvenim osiguranjem? Zašto sistem nije takav da se, jednostavno, organizuje anesteziolog? Pa to je osnovno ljudsko pravo, da im se zubi popravljaju, a ne samo da se vade! Roditelji su prisiljeni plaćati privatne usluge, a mnogi nemaju tu mogućnost. Čak kada bi je imali, mislim da bi te usluge morale biti osigurane u sklopu zdravstvene zaštite”, kaže Veselinka Morić.
Veselinka Morić i Meliha Nuhbegović
No, nije u svim kantonima situacija ista. Za razliku od Sarajeva, u Tuzlanskom kantonu roditelji mogu odvesti djecu u privatnu ambulantu “koja će uraditi sve potrebne nalaze, što ćeš platiti, ali ti zdravstveno za to refundira novac. Nije ni to najsretnija varijanta, ali je za razliku od one koja postoji u Kantonu Sarajevo, sigurno bolja”, navodi Morić. U Mostaru se pak, prema riječima Melihe Nuhbegović, posredstvom skupine stomatologa iz Italije vrše odgovarajući zahvati pod općom anestezijom kada su u pitanju djeca sa posebnim potrebama.
Uspjeli smo da dođemo do Zlatana Peršića iz Federalnog ministarstva zdravstva, stručnog savjetnika za odnose s javnošću, koji je istakao da bi troškove liječenja zuba u općoj anesteziji za navedenu kategoriju pacijenata trebali finansirati kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja – za pacijente iz svog kantona.
Zašto nisu? Zbog toga što Vlada Federacije BiH – usvajanjem strateških dokumenata razvija specijalizirane stomatološke službe, za čiju je sprovedbu kao rok naznačena 2014. godina. Za to vrijeme, osobama s posebnim potrebama uglavnom će se vaditi zubi, jer su zahvati liječenja skupi i komplikovani za organizaciju.
