Kada godine postanu presudne za posao

Broj nezaposlenih žena u Federaciji BiH,  31. oktobra 2011. na evidencijama službi za zapošljavanje, a prema izvještaju Federalnog zavoda za zapošljavanje, iznosio je 189.756. 

'' Prije ratnih dešavanja bila sam zaposlena u najvećoj robnoj kući u Hercegovini, Razvitak. Bila sam ja i obična prodavačica, trudila sam se, učila od boljih i eto dogurala sam do šefice odjela luksuznih roba. S 12 godina radnog iskustva iza sebe, zadesio nas je taj rat. Poslije rata došla su djeca i muž, a karijera i zaposlenje su pali u drugi plan. Kada sam '98, kada djeca više nisu trebala moju stalnu pažnju, krenula u potragu za poslom, doživjela sam dosta neugodnih iskustava. Porodica je predstavljala veliku prepreku. Iako nisam bila 'rizična' tj. nisam planirala proširenje porodice i nisam imala malu djecu, 'prevalila' sam četvrtu deceniju života i tu nastaje problem. Poslovnih ponuda je bilo, ali ne i za mene. Od šefice odjela, što je bila moja posljednja funkcija, trgovkinje s višim obrazovanjem i 12 godina iskustva, nisam mogla 'upasti' ni na mjesto radnice za kasom. Gledala sam kako se biraju mlađe i atraktivne djevojke, bez ikakvog iskustva. Danas imam svoje Udruženje, radim sa članicama i upotpunjavam svoje dane. Voljela bih naći posao koji je vezan za moju struku, ali…''

Ovo je priča Jasne Jugo, rukovoditeljice  Udruženja Kuća otvorenog srca, trgovkinje i ekonomistice. Jasnino ime je, zajedno sa 2.957 imena ostalih žena starije dobi, na evidencijama nezaposlenih na području Hecergovačko – Neretvanskog kantona. Radno kvalifikovane žene su one sa srednjoškolskim i diplomama viših stepena obrazovanja. Da li su četiri i više godina nastave u srednjoškolskim/ univerzitetskim klupama garancija za zaposlenje? Koliko je bitno dodatno obrazovanje pored onoga koje steknemo u srednjoj školi/ fakultetu?  

U Mostaru postoji više udruženja koji okupljaju žene bez obzira na starosne, nacionalne, obrazovne i bilo koje druge razlike, ujedinjene u problemu nezaposlenosti. Koliko su žene starije dobi spremne na prekvalifikaciju/ dodatnu edukaciju, Azra Hasanbegović, direktorica udruženja Žena BiH kaže – ''Žene starije dobi su dosta aktivne u našem Udruženju, učestvuju redovno na edukativno-kreativnim radionicama i seminarima. Dosta naših članica je i nezaposleno, one se zaista trude da ulažu u svoje znanje, ne predaju se. Ako vide da ne mogu naći posao u svojoj struci, okreću se drugim poljima, priključuju se političkim strankama, udruženjima.''

 Ima i onih žena koje ne odustaju. Alma Elezović, privatna djelatnica je tražila posao, a kada je primjetila da opcija  ponestaje, pokrenula je svoj biznis. ''U prvim godinama, bilo je užasno. Nisam znala kome da se obratim, kakvu su mi papiri potrebni za rad. Ova nova vremena donijela su i neke nove trendove, ne možeš biti udata, imat ili planirati dijete i porodicu, moraš biti mlađa od 30 godina. Upravo zbog toga sam ja i odustala od apliciranja na poslove iz moje struke. Moje prijateljice koje žive u inostranstvu, a starije su od mene,  s lakoćom su se zapošljavale. Kod nas je došlo vrijeme kada prolaze ili mladost ili veza, a iskustvo pada u drugi plan.''

Tekst nastao u okviru edukativnog programa za mlade novinare i novinarke iz BiH, ''Diskriminacija – da li je prepoznajete?'', podržanog od strane organizacije Civil Rights Defenders.