Govor mržnje: najbolje prakse NVO
Svaki minut se na Internetu pojavi približno 500 novih stranica, 300 000 twitova, 40.000 FB statusa i 600 sati video materijala. Većina ovih sadržaja su riječi, statusi, slike, audio i video koji pozivaju ili promovišu mržnju.
Stoga se najveći broj aktivnosti i strategija odnosi na praćenje i organizovanje putem web-a. Kampanja #FBrape na Tviteru, koju su pokrenule aktivistkinja Soraya Chemaly, Women, Action and the Media i Everyday Sexism Project, imala je za cilj da stavi u fokus kompanije i društvene mreže koje su promovisale nasilje nad ženama u svojim kampanjama i sadržajima.
Poslije više od 60 000 tvitova i 5000 mejlova, društvena mreža i kompanija Facebook, na čijim su sranicama nađeni brojni sadržaji koju promovišu rodno zasnovano nasilje, se pored izlaska u javnost sa izjavom o uvrijedljivom govoru mržnje na svom sajtu, obavezala na promjenu smjernica za korisnike i svoju digitalnu zajednicu, bolji monitoring svojih sadržaja, te je pozvala navedene organizacije da daju svoj doprinos u kreiranju ovih smjernica.
Caroline Criado-Perez, suosnivačica grupe The Women’s Room, koja se bori da se zaslužne žene Britanije jednako zastupe na novčanicama, sama je bila žrtva prijetnji silovanjem na Twitter-u. Njen odgovor je bio da javno i jasno prokaže osobe koji su joj prijetili retvitujući njihove poruke. Ova priča dobija svoj epilog: dvije osobe su priznale da su krive za prijeteće poruke i obećanjem društvene mreže da će uvesti dugme za prijavu zloupotrebe.
Druge organizacije poput Anti-Deflamation League, OSCE-a, Southern Poverty Law Cente-a (SPLC) su izašle u javnost sa svojim strategijama, priručnicima i alatkama u kojima definišu zločine počinjene iz mržnje, govor mržnje i kako djelovati protiv njih. SPLC u deset tačaka predlaže strategiju djelovanja za čitavu zajednicu, od kojih je ključno zajedničko djelovanje i povezivanje, podržavanje žrtve, osuda napadača, lobiranje i apelovanje na odgovorne da djeluju, učenje toleranciji u cilju dugoročnog rješavanja problema.
Anti-Deflamation League na svojoj stranici nudi brojne savjete i strategije kako se boriti protiv mržnje. Oni u borbu uključuju sve dijelove društva: internet provajdere, vladu, lokalnu zajednicu, roditelje, korisnike Interneta. Ističu kako je bitno da se korisnici prema veb sajtovima odnose kritički te potiču na da se glas korisnika čuje tako što će proučiti uslove korišćenja sajtova i smjernice i sami prijavljivati slučajeve. Podjećaju na veliku snagu simbola i vizuelnih obilježaja koji potiču mržnju, te objašnjavaju kako je korisno imatu bazu podataka tih znakova radi lakše identifikacije i djelovanja protiv istih.
U Bosni i Hercegovini ...
„Nije bitno kakvo je društvo, razvijeno, post konfliktno ili u tranziciji, govor mržnje i zločini iz mržnje su prisutni, jer su dio društva i kao takvima im se mora posvetiti pažnja,“ objašnjava Larry Olomofe, stručnjak iz odjela za borbu protiv mržnje Office for Democratic Institutions and Human Right (ODIHR).
Olomofe, koji radi i kao trener na obukama u ovom polju, sugeriše i novi pristup ovom problemu- ''Integrisan i holistički pristup će uvijek djelovati. To znači da je potrebna kombinacija treninga i ojačavanja kapaciteta zakonodavnih i policijskih snaga i dobri zakoni. Potrebno je pobrinuti se da su zajednice i društva uključene u potpunosti u diskusiju o ovome, da postoji svijest o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti države i društva.“
Olomofe je takođe imao iskustva u radu sa organizacijama na Balkanu. ''Sama činjenica da o ovome razgovaramo, označava postoje svijest o ovom problemu. Zbog dešavanja iz bliske prošlosti regiona, zločini iz mržnje i govor mržnje, su dio društvene stvarnosti ove regije. No, postoji svijest, i ja kažem, da nastavite raditi to što radite. Potrebno je uvjeriti ljude da osjećaju da je njihova dužnost da intervenišu i spriječe eskalaciju mržnje. Poruka se mora poslati počiniocima, da društvo ne odobrava njihova djela, i kao pojedinici, treba da koristimo našu individualnu odgovornost i moralnost da kažemo da ne odobravo ta djela, te da nećemo učestovati u stvaranju atmosfere gdje se ljudi osjećaju ohrabreno da koriste govor mržnje ili počine zločine iz mržnje,“ zaključuje Olomofe.
OSCE misija u Bosni i Hercegovini, se takođe bavi ovim pitanjem. Slađana Milunović, službenica iz odjela za ljudsku dimenziju, potcrtava ozbiljnost problema. „Ovaj problem, ako se pojavi u nekoj zajednici, razara zajednicu. Polako ali sigurno problem mržnje i incidenata motivisanih predrasudama truje zajednicu i čini je nestabilnom. Postoji i dublji psihološki aspekt, a koji se ogleda u tome da se ni sami članovi te zajednice ne osjećaju sigurno u njoj.“
OSCE intenzivno prati dešavanja na ovom polju od 2008. godine. Njihov izvještaj iz 2012.godine „Borba protiv krivičnih djela počinjenih iz mržnje“, markirao je nedostatke i područja na kojima se treba raditi, upoređujući domaće standarde i praksu sa međunarodnom. „Generalno i dalje postoji problem što se ova vrsta krivičnih djela često potcjenjuje. Čak i kada su žrtve takvih krivičnih djela povratnička populacija, manjinske grupe i maloljetnici, nadležni organi vlasti na njih gledaju kao na manje incidente,što je pogrešno,“ kažu iz OSCE-a.
Misija u Bosni i Hercegovini je pokrenula nekoliko projekata, gdje je stavljen akcenat na saradnji vlasti i civilnog sektora, jer je primjećeno da je saradnja između ova dva sektora ograničena. ''Upravo zato smo u 2013. pomogli formiranje koalicija protiv mržnje u 14 opština u Bosni i Hercegovini, a u ovoj godini se planira uspostavljanje do deset dodatnih koalicija. Mi smo podržali njihovo formiranje i rad na prikupljanju dokaza o incidentima, da se shvati da ovo nije društvo koje je imuno na takva dešavanja. Koalicije za borbu protiv mržnje su implementirale preko 80 aktivnosti u svojim zajednicama i privukle su pažnju velikog broja građana.“
Pored toga tu je i online portal Supergrađani/Supergrađanke i Monitor mržnje. „Stranica supergrađani.ba i supergrađanke.ba koja u suštini omogućava građanima da na vrlo jednostavan način, kroz vrlo jednostavnu formu, bez posebne registracije prijave neki incident. Važniji segment ove mape odnosi na to, da građani imaju mogućnost da predstave svoje zajedničke projekte, svoje inicijative i kontakte, koji mogu biti od koristi ili drugim organizacijama ili budućim donatorima, a ustvari ukazuju na ono što je bitno u zajednici, a to je kohezija. Moram reći da u ovom momentu imamo mnogo više izvještaja koji se odnose na zajedništvo, što je jako pozitivna stvar,“ kaže Milunović.
„Monitor pokazuje da se od maja 2013. dogodio 101 incident, što je u prosjeku 13 incidenata mjesečno. U najmanje 95 procenata slučajeva, incidenti su bili motivisani etničkom ili vjerskom pripadnošću žrtve. Ovo ukazuje na činjenicu da je društvo još uvijek opterećeno podjelama. Podaci sadržani u Monitoru mržnje takođe upućuju na to da su osuđujuće reakcije uslijedile nakon samo jedne trećine od ukupnog broja incidenata. Većinu osuda je uputilo civilno društvo i vjerske vođe. Najveći broj incidenata je zabilježen u većim urbanim područjima i područjima koja su bila znatno pogođena ratnim sukobima. Između januara i decembra 2013.godine. doneseno je osam osuđujućih i jedna oslobađajuća presuda.“
Sarajevski otvoreni centar, bavi se analizom posebnog oblika govora mržnje i zločina iz mržnje, mržnje iskazane prema LGBT osobama. Vladana Vasić, koordinatorka projekta, objašnjava da se govor mržnje najčešće identifikuje na online portalima i facebook stranica, u komentarima anonimusa koji pozivaju na diskriminaciju ili nasilje nad LGBT osobama.
„Što se tiče zločina iz mržnje, SOC podatke o ovakvim slučajevima uglavnom dobija od LGBT osoba koje nam se obrate tražeći pravni savjet ili pomoć u slučajevima kršenja njihovih prava. Nakon razgovora s osobom utvrdi se da li je došlo do počinjenja krivičnog djela, te da li je to krivično djelo motivisano pretpostavljenom seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom žrtve. Ukoliko to jeste slučaj, SOC to djelo smatra zločinom iz mržnje, i konsultuje se s žrtvom o poduzimanju daljnjih radnji.“
Vasić kaže kako je u Bosni i Hercegovini s porastom vidljivosti LGBT osoba i aktivizma, dolazi i do porasta netrpeljivosti, te diskriminacije i nasilja nad LGBT osobama. Primjer tome je i događaj na festivalu Merlinka. Stav Sarajevskog otvorenog centra je jasan. „Napad na nedavno održani Međunarodni festival queer filma Merlinka jasan je primjer zločina iz mržnje, te situacije u kojoj se LGBT osobe svakodnevno nalaze u netolerantnom i ksenofobnom bh društvu. U jednom demokratskom društvu, što BiH teži da bude, nedopustivo je da jedna društvena grupa na bilo koji način terorizira i ograničava prava ostalih društvenih grupa, te da državne institucije takvo ponašanje dozvole ne učinivši ništa da osiguraju poštivanje i zaštitu osnovnih ljudskih prava, u ovom slučaju LGBT osoba na javno okupljanje, i spriječe njegovo kršenje i svaku vrstu nasilja.“
Vasić smatra da je potrebno kriminalizovati govor mržnje u zakonima na svim nivoima, uvesti zločin iz mržnje u krivične zakone, te raditi na unaprijeđivanju komunikacije i saradnje državnih institucija i civilnog društva u cilju poboljšanja poštivanja i zaštite ljudskih prava svih građana i građanki Bosne i Hercegovine. „Također je neophodno promovisati toleranciju i pružiti edukaciju o ljudskim pravima i metodama njihove zaštite prije svega kroz obrazovni sistem BiH,“ dodaje ona.
Govorom mržnje na internetu bavi se ONE World See, platforma za jugoistočnu Evropu. „Mi adresiramo govor mržnje na internetu, i u tom smislu je važno naglasiti da kada je riječ o internetu ne postoji pravna zaštita u našoj zemlji'' kaže Aida Mahmutović, koordinatorka programa o pravima na internetu.
Kroz projekat „Mapiraj nasilje“ i ''Zaustavi nasilje-prava i sigurnost žena na internetu“, akcenat se stavlja na položaj žena u online i ofline svijetu. „Mi smo mapirali slučajeve, koji su vezani većinom za krađu identiteta. Prije nekog vremena smo imali slučaj, da su djeca iz osnovne škole, što je opet vrlo poražavajuće, upotrebljavala vulgaran i uvrjeđujući govor kako bi uvrijedili majku svog prijatelja iz škole. Napravili su lažni profil gospođi i rekli kako se ona bavi prostitucijom. Potom su tu nastupili mnogi drugi komentari, građana, što je još jedna poražavajuća činjenica, koji su se osjećali pozvanim iz kojeg god razloga da komentarišu činjenicu bez da su prethodno provjerili da li se radi o pravom profilu ili ne.“
Mahmutović smatra da je ključno da se radi na dizanju svijesti o problemu govora mržnje i problematičnom pravnom okviru. „ Govor mržnje jeste rasprostranjen, ali se uzima zdravo za gotovo, jer ljudi smatraju da riječ ne može da povrijedi nekoga,“ kaže Mahmutović.
