Zavod Hum: slučaj mobinga još uvijek čeka svoj epilog
Elvedin Kafedžić radi u Zavodu za vaspitanje muške djece i omladine Sarajevo od 2009. godine. Njegovi problemi na radnom mjestu počinju 2012. godine, dolaskom novog direktora na tu funkciju, Dževada Šuške. Zbog bjekstva tri štićenika doma, Kafedžić i njegov kolega postaju ''mete'' mobinga direktora.
To bekstvo - koje nikako nije usamljen slučaj u Zavodu - bilo je propust uprave, koja nije obezbjedila radnika obezbjeđenja. ''Nakon večere, javili su se i rekli da idu da prošetaju. Mi smo ih evidentirali, ali se djeca nisu vratila do kraja naše smjene. Uprava nije obezbjedila radnika obezbjeđenja, koji bi trebao da vodi evidenciju. Prvo smo bili iznenađeni jer bjekstvo djeteta je kategorija u dnevniku rada koja je stalno ispunjena. Bjekstva djece ima stotine i stotine. Bilo je slučajeva fizičkog nasilja pri bjekstvu, ali za to niko nije odgovarao niti bio upozoren. To je paralela koja čini direktorovo upozorenje nama diskriminatornim potezom. Djeca imaju pravo izaći, ali ako se ne vrate, prijavi se policiji, odnosno taj radnik obezbjeđenja to uradi. Nama je rečeno da smo napravili toliki propust da smo mogli otkaz odmah dobiti, ali je on ispao dobar i nije nam ga uručio'', objašnjava Kafedžić.
Oni podnose žalbu upravnom odboru, međutim žalba se odbija. ''Mislili smo da će na tome sve stati, da je to bila demonstracija sile. Vidjeli smo da on nije imao pojma o čemu se radi u vezi delikvencije, radio je neke druge stvari a nije znao ništa u vezi sa našom strukom. Neprofesionalno je bilo što nije sastavljao stručni tim da bi lakše rukovodio zavodom nego je samo sjedio u svom uredu i djelio ta neka upozorenja, dopise'', kaže Kafedžić.
Nakon ovog incidenta, situacija se relativno smirila. Međutim, kolektiv je odlučio da formira vijeće uposlenika. Kafedžić i još neke kolege su izabrane kao članovi izborne komisije. No, taj izbor se nije dopao direktoru.
''Meni je direktor poslao akt da ja kao predsjednik izbornog vijeća poništim izbore i izabrane članove, da ih razriješim dužnosti te da ukinem sve to što sam pokušavao napraviti, ne shvaćajući da ja nemam ingerencije da ih razriješim dužnosti. On meni opet piše par dana nakon toga da ja to uradim i bukvalno radi pritisak na mene, nezakonito'', kaže Kafedžić. ''Održana je i prva sjednica vijeća i Puran Hadžo (koji je radio kao psiholog u Zavodu, prim.aut.) je izabran za predsjednika vijeća uposlenika. To se direktoru nije nikako svidjelo. U međuvremenu je direktorova sekretarica sastavila drugi zapisnik u kojem je falsifikovala podatke izbora i prekoračila nadležnosti, proglasila predsjednika vijeća i na osnovu tog zapisnika je direktor Puranu Hadži izrekao otkaz. Od sekretarice je znači uvažio taj zapisnik, a od nas troje je zapisnik kao bio ilegalan. Onda je Puran Hadžo išao obudsmenima i inspekciji koji su zaprijetili tom direktoru i tada je se situacija smirila jer je on shvatio da nema apsolutnu moć. Hadžo se vratio na posao i sve je nastavilo po starom.''
Sekretarica koja je falsifikovala podatke je prošla nekažnjeno. Takođe, Kafedžić napominje da je od 2012. broj uposlenih u Zavodu rapidno porastao. ''2009. nas je bilo 18 zaposlenih, a 2012. broj je porastao na 33. Većina ih je došla bez raspisanog konkursa, dakle ljudi se samo pojave i kažu ''ja radim ovdje, kao obezbjeđenje, vozač, itd.'', kaže Kafedžić.
Do narednog incidenta dolazi dok je Kafedžić bio na godišnjem odmoru. Dobija naredbu, od direktora lično, da mora da prekine odmor kako bi štićenike Zavoda vodio na more. Dodao je da ''nema puno izbora''.
''Nakon toga, ja sam najviše prekovremeno radio od svih zaposlenih i opet kažem, nisam imao izbora. Najviše sam radio, tačnije do 40-50% više dežura od drugih. To su sve sistematski postupci koji idu ka degradaciji mene kao čovjeka. Mijenjao sam i portire. Radio sam i u odsustvu kuharice i dijelio obroke. Da se razumijemo, nisam ja jedina osoba, nego ima njih još ali se ne usuđuju ništa poduzeti. Zbog takvih on je i dalje gore direktor'', objašnjava Kafedžić. ''Kolega Hadžo, koji je psiholog, je morao, po naredbi, da očisti dvorište. Onda nam je zabranio pristup određenim prostorijama. Obezbjeđenju dao dopuštenje da nas mogu pretresati kada žele, kao da smo mi neki lopovi.''
Pored toga što je Zavod upošljavao nove radnike mimo konkursa, dolazilo je i do propusta u radu sa djecom. Naime, u Zavod su primana djeca sa mentalnim invaliditetom, i ovisnici, iako osoblje nije obučeno da radi sa njima, a nije bilo ni ljekarskog tima koji bi mogao da pomogne u tim situacijama. Vaspitači su se pobunili,a na šta je direktor zaprijetio ''rasformiranjem'' vijeća uposlenih.
''Onda smo vidjeli da su radnici i djeca vršili proizvodnju namještaja u Zavodu, koji je direktor kasnije vozio u svoju vikendicu negdje na relaciji Tarčin - Pazarić. On je, kada sam ga pitao šta to radi, rekao da ima nekog starog namještaja kojeg želi da preuredi'', kaže Kafedžić.
Do eskalacije dolazi u julu 2013. godine, i to zbog pogoršane bezbjedonosne situacije u Zavodu. Nije bilo reagovanja na propuste objezbjeđenja - djeca su unosila bombe, izboden je jedan od zaštitara, napadi na osoblje, razbijanja imovine Zavoda. Direktor ništa nije poduzimao nakon ovih incidenata. Kafedžić je međutim, bio jedan od onih koji su morali ''stalno o nečemu da se izjašnjavaju.'' A neki su prolazili potpuno nekažnjeno za svoje propuste.
''Toliko mi se stvari nagomilalo na kraju svega toga, da sam ja osjetio da sam pregorio skroz i da ne mogu više da uđem u tu ustanovu. Kada sam ulazio u tu zgradu meni je se počeo želudac okretati, dođe mi muka. Požalio sam se doktoru i dobio sam bolovanje, jer sam se stvarno loše psihički osjećao. U to vrijeme je i Hadžo prolazio torturu kao i ja, a slična situacija je bila i sa Amarom Čizmićem, i to samo iz razloga što smo se otvoreno protivili nezakonitostima,'' kaže Kafedžić. ''Direktoru je najgore bilo to što smo govorili da ne smijemo primati djecu sa mentalnim invaliditetom i fizičkim teškoćama.''
Snimci kako djeca rade sa namještajem su ubrzo zatim procurili u javnost, objavljeni su na YouTube-u i objavljeno je i u drugim medijima. Odmah su pozvani na razgovor. ''Meni je rekao da sam dobar sa tehnikom i da zato sumnja na mene da sam ja skinuo te snimke sa video nadzora i posalo ih nekome'', kaže Kafedžić.
Kafedžić i kolege ulažu još jednu žalbu zbog bezbjedonosne situacije, incidenata, zapošljavanje mimo pravilnika. Desio se međutim još jedan incident - momak u Zavodu je bio izboden - i tek nakon se angažuje profesionalna zaštitarska agencija, psihijatar i još dva radnika.
''A mi smo, naravno, dobili otkaz'', nastavlja Kafedžić. ''U novembru 2013. pokrenuli smo tužbu za zaštitu od diskriminacije i mobinga. Sud je direktora obavijestio o tužbi 24. decembra a nama su otkazi uručeni 25. decembra iste godine. To je bila tipična odmazda, desilo se u momentu kada smo svi bili na bolovanju. Iako je upravni odbor insistirao na tome da se razgovara o cijelom slučaju, direktor je to odbio, i podijelio im rješenja o razrješenju sa dužnosti, koje je potpisao Fehim Bekan iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Oni su ubrzo poslije toga pokrenuli tužbu radi nezakonitog smjenjivanja.''
Proces je još uvijek u toku. Sud je odbio zahtjev privremene mjere povratka na radno mjesto, iako Kafedžić i kolege nemaju drugih prihoda, i imaju porodice. ''Znači čovjek nam je svojevoljno dao otkaz, nismo imali kome da se žalimo, i opet je sud stao na njegovu stranu. I ja tu ništa ne mogu. Iako sam potkrijepljen materijalnim dokazima, i sve ovo što sam rekao imam 90% na papirima, opet je teško na sudu išta postići. Težnja direktora bespogovornoj autokratiji i njegova demonstracija sile suočena sa našom odlučnošću da se borimo protiv mobinga rezultirala je trenutno situacijom u kojoj smo se našli.''
