Vozačica autobusa iz Gradiške
„Kada je drugi red vožnje“ bilo je prvo pitanje koje su putnici postavili Snežani Bosančić iz Gradiške. Bilo je to prije 15. godina, kada je počela voziti autobus. „Stojim ja tako na stanici i čekam, a stoje i oni i čekaju. Meni neprijatno, razmišljam šta da radim. Neću otići bez vas, pa šta bude“, sjeća se Sneža prvog iskustva.
Ona je jedina vozačica autobusa u Gradišci. Godinama vozi na relaciji Gradiška-Orahova.
Sneža poznaje sve putnike, a i njihove životne priče. Njen dan počinje u šest sati ujutro kada vozi radnike i đake. Kako ona kaže obavlja posao i vozača i konduktera.
„Auto sam počela voziti još u petnaestoj godini. Vozački ispit sam položila u 18. godini, a za vozača autobusa 8.marta prije petnaest godina. Kada sam taj dan došla na polaganje ljudi iz komisije su mi odmah rekli da moram položiti. Tako da je taj datum obilježio i moj budući poziv. Razmišljala sam šta da uradim, gdje da se zaposlim. Znala sam da ljudi ne vjeruju u vozačice autobusa, ali sam čvrsto riješila da to demantujem. Muž i ja smo kupili autobus i počela sam da vozim na relaciji Gradiška- Orahova“, kaže Sneža.
U Gradišci živi 20 godina. Od toga vozačica autobusa je 15 godina. Putnici kažu da je ona veoma dobra osoba, osjećajna pristupačna i uvijek dobre volje.
„Dok vozi ona ne razgovara, ali je uvijek spremna da nas sasluša. Ona zna sve o našim ljubavima, sve ocjene, male tajne...Ona je prava drugarica“, kaže Tifa, učenica sedmog razreda koja od ponedjeljka do petka putuje na ovoj relaciji.
„Ona nam kupuje lijekove u Gradišci i u sljedećem redu vožnje nam ih donese. Tako uštedimo nešto novca od iovako male penzije. To joj čovjek nikad ne smije zaboraviti“,kaže Indira, mještanka Orahove. Pored toga što ljudima kupuje lijekove, ona im često prevozi i stvari do kuće. Žao joj bude da nose teške torbe ili vreće, pa ih odveze direktno kući i pomogne im to istovariti.
Kako kaže Nevenka Marković, koja sa ovim autobusom putuje na posao u Orahovu, samo Sneži vjeruje da je vozi.“ To što neki misle da žena ne može da vozi autobus grdno se varaju. Sneža je to svima pokazala. S njom se sigurno voziti kud god bi čovjek pošao, pa čak i na kraj svijeta. Odgovorna je,staložena, spretna... Mislim da na svijetu nema posla koji žene ne mogu obavljati, pa čak i bolje od muškaraca“, dodaje Nevenka.
Sneža kaže da se ne boji voziti ni noćne smjene. Često se sama noću vraća i staje na stanicama, ali do sada nije imala nikakvih problema. Tu je svi poznaju, a i ona poznaje sve ljude koje prevozi.
Podršku u ovom, kako mnogi misle, muškom poslu joj daje suprug Željko koji takođe, vrši usluge prevoza. Kako Sneža kaže: „Moj suprug je meni i radni kolega. To nam je sada porodični posao i funkcionišemo bez ikakvih problema. Imamo dva sina i nadamo se da će nastaviti raditi sa nama kada porastu“.
Autori i autorice teksta i videa su učenicie osnovne škole 'Kozarska djeca' iz Gradiške. Tekst i video nastali su u okviru kampanje 'Različitosti u mojoj lokalnoj zajednici', koju zajedno sprovode Mediacentar Sarajevo i Step by Step, uz podršku USAID BIH. Zahvaljujemo se nastavnici Miroslavi Vasić na pomoći i saradnji.
