Online izložba "Srebrenica: Hronologija jednog genocida"

Program Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobima kreirao je online izložbu „Srebrenica: Hronologija jednog genocida“ koja prati događaje koji su obilježili genocid u Srebrenici.

Ova izložba, kako navode iz Programa, predstavlja svojevrsno putovanje kroz period tokom kojeg je ispisana najmračnija stranica u povijesti sukoba devedesetih na području bivše Jugoslavije. Dodaju da izložba predstavlja jedinstvenu priliku za svakoga ko želi da se za relativno kratko vrijeme o tim događajima informiše kroz dokazni materijal koji su sudije pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove (Mehanizam) razmatrale i na koji su se oslanjale.

„Izložba pokazuje ko su žrtve, ko počinioci, u koje vrijeme i na kojim mjestima se odigrao genocid u Srebrenici. Predstavljanjem informacija baziranim na sudski utvrđenim činjenicama, izložba nastoji da bude svojevrsna brana od revizionizma i negiranja zločina“, ističu iz Programa.

Izložba prati događaje povezane sa genocidom u Srebrenici koji bi se mogli podijeliti u tri faze – planiranje (kraja juna i početak jula 1995.), sprovođenje u djelo (od 11. jula 1995. nadalje) i prikrivanje (septembar i oktobar 1995.). Ključni događaji, poput početka napada na Srebrenicu, ulaska vojske bosanskih Srba u enklavu, prisilnog premještanja žena i dece, zarobljavanja i potom masovnog ubijanja muškaraca i dječaka na više lokacija, predstavljeni su prvo kroz kratak opis, a zatim se posjetioci o istom događaju mogu informisati iz dva ugla – prvo iz perspektive žrtava, a onda i iz perspektive insajdera iz struktura bosasnkih Srba.

“I rafali kad su utišali, onda jedan pita: Ima li ko živ?

Jedan kaže: Imam ja.

A drugi kaže: Imam ja, haj’ me ubij.”

Ovo je dio iskaza svjedoka Ahme Hasića u predmetu Tužilac protiv Vujadina Popovića i drugih pred MKSJ-om, 6. septembar 2006. godine.

Ahmo Hasić jedan je od nekolicine muškaraca iz Srebrenice koji su preživjeli masovne egzekucije zarobljenih bosanskih Muslimana u julu 1995. godine. Iste sudbine nisu bila njegova dva sina. Ubijeni su zajedno sa hiljadama drugih muslimanskih muškaraca i dječaka. Osim dijelova iskaza Ahme Hasića, izložba prikazuje svjedočenja Bošnjaka koji su preživjeli strijeljanja na drugim lokacijama nakon pada Srebrenice, uključujući Fahrudina Muminovića, koji je tada imao svega sedam godina.

Uz iskaze preživjelih, o istim događajima svjedoči niz insajdera.

„Rečeno mi je da sve balije treba pobiti“, govori jedan od njih.

„U telegramu je pisalo da se izdvoji jedan vod vojnika koji će biti upotrebljen za strijeljanje zatočenika“, dodaje drugi.

Dok se treći priseća slika strijeljanja: „Kad su se ti ljudi okrenuli leđima, mi smo pucali u njih.“

U izložbi se može vidjeti i dio svjedočenja pripadnika jedinice Škorpioni koji je kamerom zabilježio ubistvo šestorice dječaka i mladića u Trnovu.

Cilj rada Programa mehanizma za informisanje je da unaprijedi znanje i razumijevanje građana i zajednica u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije o zločinima počinjenim u tom regionu tokom sukoba 1990-ih, na temelju predmeta vođenih pred MKSJ-om i Mehanizmom.

Mehanizam je osnovan od strane Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija Rezolucijom 1966 iz 2010. godine sa mandatom da preuzme preostale osnovne funkcije Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju po okončanju njihovog rada. Mehanizam ima dva ogranka – jedan u Aruši (Tanzanija) i drugi u Hagu (Holandija).

Izložbu je moguće pogledati putem ovog linka.