Diskriminacija i nasilje nad ženama tema okruglog stola u Mostaru
„Ljudska prava svim ženama u BiH“ je moto kampanje javnog zagovaranja koja ima za cilj prenijeti javnosti iznimno važne poruke vezane za žene i probleme žena kao što su nasilje, diskriminacija i društvena isključenost žena, putem različitih javnih događanja, koji informiraju, motiviraju i pokreću žene i muškarce da se angažiraju u provođenju mehanizama suradnje kada su u pitanju donošenje novih i/ili mjenjanje postojećih javnih politika koje zabranjuju nasilje, diskriminaciju i društvenu isključenost žena.
Okrugli stol je jedan od događaja javno-zagavoračkog procesa i stavlja naglasak na promjenu navike “lakše je održavati postojeće stanje nego ga mijenjati”, a to znači Iz statusa quo preći u aktivno djelovanje rješavanja problema nasilja prema ženama i nasilja u obitelji, koje uključuje razumijevanje situacije u kojoj se nalaze žene ali i razumijevanje kako nedosljedna primjena odluka, politika i zakona utiče na žene. Učešće na okruglom stolu uzeli su predstavnici nevladinih organizacija, institucija vlasti te političkih subjekata.
Mirjana Penava ispred udruženja FORMA F, u uvodnom izlaganju istakla je da osnaživanje žene kao indivudue, bilo finansijski ili edukativno dovest će do smanjenje diskriminacije i nasilja nad ženama, te da je educirana i finansijski stabilna žena dobar temelj porodice i društva.
Memnuna Zvizdić iz Udruženja Žene ženama kroz svoje izlaganje kazala je da svaka žena treba biti heroina svoga života. „Još 1992. godine pokrenut je program pomaganja ženama i ovakvim sastancima i razgovorima razmjenjuju se stavovi ali i traži pomoć od onih individua, društva, političkih subjekata i vlasti da omoguće ovakvim udruženjima da budu priznata i javna na svom polju djelovanja. Činjenica je da žene održavaju porodicu kao i društvo u cjelini, i baš one trebaju i najvišu podršku u svom djelovanju. Svjesni smo da su pitanja diskriminacije žena velika, od porodice do društva, ali isto tako moramo shvatiti da je i na ženama da podrže i ojačaju socijalne mreže žena i prava žena. Moramo shvatiti da je u društvu nasilje problem, i kao takvog ga tretirati. To je problem javnog zdravlja a ne samo kućni problem. Sigurne kuće su stvorene kao podrška ženama koje odluče da napuste okrilje nasilja, ali iste te sigurnne kuće nisu valorizovane u društvu niti je vladajuća struktura prepoznala njihovu bit. Zbog vladinog nerada pate mnoge žrtve nasilja jer mnogi akti čekaju da budu implementirani“, kazala je Memnuna Zvizdić.
Program menadžerica Udruge Žena BiH Aldijana Trbonja-Tule upoznala je prisutne sa činjenicom da se žrtve nasilja najčešće vraćaju kućama jer finansijski nestabilna žena nema gdje i nema kud i ona je kao takva diskriminirana od društva. „Problemi sa kojima se susrećemo su najčešće finansijske prirode jer organizacije koje se bave zaštitom žena često ostanu bez podrške institucija sistema. Dešava se da kada trebe ustanovama dati sredstva za rad, to bude preusmjereno negdje drugo i te ustanove nemoćne su da pomognu žrtvama nasilja. Sredstava sa kojima oni raspolažu su većinom međunarodna i dok god država ne prizna i ne shvati ovaj problem kao društveni problem neće biti pomaka. Nasilje će se nastavljati a krivci neće biti sankcionisani. Mediji trebaju jasno dati doznanja kako nasilje jeste problem, a sankcije za nasilnika trebaju biti velike i javne“, kazala je Aldijana Trbonja-Tule.
Tomislav Pupić ispred Centra za socijalni rad Mostar, istakao je da „mi nismo društvo doraslo tim problemima i da još uvijek nemamo dovoljno educirnog kadra da objasni šta je nasilje da bi šira zajedenica mogla prepoznati porodicu u kojoj se dešava nasilje nad bilo kojim članom“. „Nasilje je društveni problem i te probleme treba rješavati u radu sa nastavnim kadrovima. Socijalna skrb vodi računa o dječijim pravima kao i o pravu porodice ali društvo je poremetilo svoje parametre i zbog toga ispaštamo svi“, zaključuje Pupić.
Kada je riječ o policiji i krim službi prema riječima Edine Čolić postoji veliki jaz između prakse i teorije, jer kada se žrtva nasilja javi i dođe u ustanovu tada nastaju problemi kako i šta učiniti u zakonskim okvirima, jer su prema njenim riječima zakonski okviri nedovoljno definisani.
Ispred Ministarstva obrazovanja, kulture, nauke i sporta HNK okruglom stolu stolu je prisustvovala Emina Jusufbegović. U svom izlaganju istakla je da sigurne kuće nisu vezane za ministarstva ali da ministarstva aktivno trebaju učestvovati u prevenciji nasilja bilo koje vrste. „Sve treba staviti u sistem i svi trebaju biti uključeni u to.Treba mijenjati besmislene zakone i stvarati zakone koji će štititi svakog pojedinca od diskriminacije bilo koje vrste. Treba uključivati stručno osoblje u rad ali naša država uvijek ima problem sa finansiranjem svakog tog pokušaja“, kazala je Jusufbegović.
Jasna Rebac (Udruženje „Ružnjičak“) je kazala da nasilja i diskriminacije ima sve više. „Od vrtića, škola do preduzeća. NVO se godinama nosi sa tim problemom ali se mora osloniti na političke subjekte koje će dati podršku. Sigurne kuće moraju biti javne ustanove“, kazala je Rebac.
Emina Velić (Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave) je istakla da svaki problem zapravo počinje iz porodice i da svaka diskriminacija polazi od odgoja. „Roditelji su previše zauzeti da vode računa o djeci a osnov zdrave porodice i društva leži u kućnom odgoju“, mišljenja je Velić.
Dženana Dedić ispred Centra lokalne demokratije je rekla da se pod hitno trebaju sprovesti edukacije o odgovornom roditeljstvu jer odgovorna osoba će biti odgovrona majka, bit će odgovrna kao član društva i neće popustiti pritisku sredine i otuđenosti.
O problemu diskriminacije i nasilja koje počinje još u školi govorila je i Monika Petrić iz organizcije FORMA F navodeći da nastavno osoblje i direktori škola često dovode do diskriminacije među djecom jer naočigled svih favorizuju djecu čiji su roditelji „poznati“ i prave razliku sa „nepopularnim“ ili „nedovoljno dobrim“.
Emina Ćorić i Lana Prlić (SDP), Sanella Boškailo (SBB) i Irma Baralija (Naša stranka) predstavnice su političkih partija koje su uzele učešće na okruglom stolu. Prema riječima Sanelle Boškailo društvo kao cjelina nije spremno da prihvati ženu kao ravnopravnu partnericu u svim životnim procesima. „Postoji veliki broj onih žena koje nisu dovoljno razvile svijest o svojoj ulozi u društvu, a i porodici“, kazala je Boškailo.
Zaključci okruglog stola su da ne smije biti tolerancije prema bilo kojoj vrsti diskriminacije, nasilja ili bilo kakvog oblika nepoštovanja normativnih stavova. Dalje je navedeno da je obavezno finansiranje NVO koje pružaju podršku ženama i djeci, žrtvama nasilja, te javno osuđivanje svakog akta diskriminacije i nasilja sa što višom kaznom. Jedan od zaključaka je i potreba uvezivanja sa političkim subjektima u jedan vid partnerstva ka realizaciji zakona koji će omogućiti što manje diskriminacije u životnoj sredini i porodici.
Nositelji kampanje su Žene ženama i Žena Trnova u suradnji sa pojedincima/pojedinkama, nevladinim organizacijama, medijima, okupljenim u mreži Womennet, ali i pojedincima/pojedinkama i organizacijama i/ili mrežama koje se bave rješavanjem prioritetnih problema u sektoru prava žena, a cilj je zajednički djelovati i uticati na proces donošenja javnih politika u ovoj oblasti.
Neke od poruka koje se žele prenijeti ovom kampanjom su izmđu ostalih i senzibiliziranje javnosti o ovom problemu (problem nasilja nad ženama je javni nije privatni), uspostavljanje jedinstvene baze podataka (zvanične statistike) o uzrocimma nasilja, vrstama nasilja, nasilnim osobama, međusobnoj povezanosti nasilnika i žrtava, vrstama pomoći i podrške, usklađivanje zakonske regulative sa međunarodnim standardima i osiguranje njene primjene, smanjenje ekonomske ovisnosti žena kroz različite programe ekonomskog osposobljavanja, promociju iskustva i dobrih praksi zaštite od nasilja prema ženama i nasilja u obitelji u sigurnim kućama koje vode ženske nevladine organizacije, zalaganje za donošenje Pravilnika o utemeljenju, radu i financiranju sigurnih kuća u FBiH i drugo.
