Uspjeli ste sahraniti ljudska prava, ali nas nećete!
Na Međunarodni dan ljudskih prava, u ponedjeljak, 10. decembra, u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru su simbolično sahranjena ljudska prava Na ovaj način mladi aktivisti i aktivistkinje su paralelno u ova tri grada ukazali na gruba kršenja brojnih ljudskih prava u našoj zemlji.
Mirni skup u Sarajevu u organizaciji aktivista Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR BiH) zajedno sa Udruženjem dramskih umjetnika Altteatar, započeo je ispred Katedrale u 12 sati, odakle je “posmrtna povorka” krenula prema zgradi Parlamenta BiH, gdje su simbolično u crnom kovčegu sahranjena ljudska prava.
“U Bosni i Hercegovini se apsolutno ne radi ništa na očuvanju ljudskih prava, ali ni na očuvanju demokratskih vrijednosti. Upravo na takvo stanje želimo skrenuti pažnju javnosti – na sve ono što se u posljednje vrijeme događa: neimplementacija presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, nepostojanje ustavnih reformi, čemu možemo dodati i opće stanje u društvu, koje je užasno”, izjavila je Ruba Velagić, aktivistica YIHR-a, te objasnila “uzrok smrti” ljudskih prava.
Počivajte u miru i dignite se iz pepela
Između ostalog, aktivisti i aktivistkinje su naglasili da se radi o kršenju prava na život, prava na obrazovanje, prava na rad, prava na imovinu i povratak, prava na slobodu i sigurnost, prava na dostojanstven život, prava na finansijsku sigurnost, prava na istinu, pravdu i završetak procesa pomirenja...
“Gornji Vakuf - Uskoplje je grad iz kojeg dolazim i koji je podijeljen. Tu ne postoje multietničnost i dijalog mladih ljudi. U našem gradu postoje dvije škole pod jednim krovom u kojima vlada opšta segregacija između mladih ljudi, uz izostatak dijaloga. Ovakvim i sličnim aktivnostima nastojimo utjecati na svijest mladih, a na sreću, sve je više onih koji nam se pridružuju u našim idejama i svakodnevnoj borbi za ljudska prava”, rekao je Adnan Gavranović iz omladinskog centra Gornji Vakuf - Uskoplje.
U posmrtnom govoru ispred Parlamenta BiH, glumac Sead Pandur je, između ostalog, rekao: “Okupili smo se ovdje kako bi prava i slobode garantovane Ustavom BiH, ustavima oba entiteta i Brčko distrikta, sahranili. Ovo radimo jer ni danas, 17 godina od završetka rata, a pored nebrojenih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, ona u BiH de facto ne postoje. Društvo se obično vrednuje po tome na koji način vodi brigu o marginaliziranim i ranjivim kategorijama stanovništva. Dakle, društvo vrijedi onoliko koliko se brine o najugroženijima, a bh. društvo upravo ove kategorije kontinuirano i sistematski ignoriše. Uspjeli ste sahraniti ljudska prava, ali nas nećete. Mi nećemo praviti trule kompromise na koje nas tjerate i ne vjerujemo vladama BiH i dok se to povjerenje ne vrati, naša ljudska prava neće zaživjeti. Počivajte u miru, dignite se iz pepela, jača nego ikada!”
Samo nek' ne puca
Obilježavenje Međunarodnog dana ljudskih prava u Sarajevu zaokruženo je prikazivanjem predstave Samo nek' ne puca u Pozorištu mladih, nakon čega je održana i debata sa akterima predtstave.
“Samo nek' ne puca” je žargonski izraz koji opisuje apatiju i letargičnost u kojem se bh. društvo nalazi, o čemu i predstava na satiričan način govori. Predstavu je prema tekstu Emira Imamovića režirao Dino Mustafić, a glumački tim čine Alen Muratović, Džana Pinjo, Ajla Cabrera, Sanin Milavić, Mirza Dervišević, Adnan Goro i Edhem Husić.
Pohvalivši sve ono što su do sada radili i rade aktivisti i aktivistkinje Inicijative mladih za ljudska prava, Mustafić je rekao kako je želja bila napraviti predstavu koja će govoriti o našem odnosu prema stvarnosti. “U ovom tekstu Imamović je otvorio temu diskriminacije, nacionalizama, disfunkcionalne i korumpirane države kakva je BiH. Ono što je meni veoma zanimljivo jeste što se dok smo radili ovu predstavu nakon dužeg vremena u javnosti otvorila i priča o mješovitim brakovima. Jedan od naših kolega, glumac Sanin Milavić, je nedavno upravo zbog napisao tekst koji je odjeknuo u javnosti, što je bio vrlo emotivan trenutak po kojem ću pamtiti ovu predstavu.”
A o samoj predstavi Emir Imamović kaže: “Ono što je meni važno i zbog čega mi je drago što sam dio ove priče, jeste to što ova predstava nema problem s kontekstom, te ne troši vrijeme na prevelika objašnjavanja kako bi branila svoj stav o temi kojom se bavi. Naši najuzvišeniji ciljevi mogu biti da se vratimo na obrasce ponašanja koje smo u međuvremenu izgubili, a oni nisu naročito složeni. Npr. kad se dvoje ljudi ne slaže, to ne podrazumijeva krvoproliće.”
