Seksualna iznuda: Nasilje o kojem se šuti

Seksualna iznuda predstavlja vrstu korupcije u kojoj osoba koja se nalazi na poziciji moći, zloupotrebljavajući autoritet koji ima, nad drugom osobom vrši ucjenu seksualne prirode radi ostvarivanja seksualne koristi koja ne mora uključivati seksualni odnos kao krajnju dobit.

Istraživanje Helsinškog parlamenta građana Banja Luka je pokazalo da se seksualna iznuda najčešće dešava na radnom mjestu.

Naime, počinitelji seksualne iznude, žrtve uslovljavaju otkazima ili im daju im obećanja o unaprjeđenju na poslu, atraktivnim poslovnim putovanjima, te prijete, na primjer, prikazivanjem eksplicitnog sadržaja bračnim partnerima žrtava i slično, u zamjenu za seksualnu dobit.

„Šef mi je rekao da ću biti unaprijeđena na bolje radno mjesto, ukoliko mu pošaljem nekoliko svojih intimnih slika“, primjer je seksualne iznude ili preciznije, pojma sextortion uz koji se, osim oblika seksualne iznude, veže zloupotreba eksplicitnih fotografija i video snimaka žrtve.

Žene su najčešće žrtve rodno zasnovanog nasilja, ali kada je riječ o seksualnom uznemiravanju i iznudi, žrtve mogu biti i muškarci. To se pokazalo i kroz rad Udruženja građana "Stop mobbing" iz Trebinja, na čiju adresu stižu prijave koje se odnose na seksualno uznemiravanje i seksualnu iznudu na radnom mjestu.

Predsjednica ovog udruženja, Anica Ramić, je u razgovoru za Diskriminacija.ba objasnila da je udruženju prijavljen slučaj gdje su tri poslodavca prvo seksualno uznemiravali mladu ženu, da bi kasnije prešli na seksualnu iznudu. Nakon intervencije udruženja i podnošenja prijave od strane žrtve kod direktora firme, počinitelji su smijenjeni sa šefovskiih pozicija koje se obavljali. Slučaj se, kaže, na tome završio, bez podnošenja krivičnih prijava.

“Prijave su stizale od strane žena koje su žrtve, ali imali smo i prijavu jednog zaposlenog radnika koji se žalio na seksualnu ucjenu od strane svoje šefice”, za Diskriminacija.ba govori Anica Ramić, predsjednica ovog udruženja.

Ipak, zbog rodne nejednakosti i kulturalno uslovljenih uloga u Bosni i Hercegovini (BiH), muškarci i žene doživljavaju seksualnu iznudu na različite načine. Dok žene seksualnu iznudu vide kao prijetnju, muškarci se, kako govori Ramić, ne plaše da će “pretjerani seksualni interes žene ugroziti njihov status na poslu”. Muškarci se, u odnosu na žene, rjeđe odlučuju da prijave ovakve slučajeve, potraže pomoć i teže govore o tom iskustvu.

Američki advokatski tim Levin & Nalbandyan koji se bavi kršenjima pravima na radnom mjestu je ustanovio da su neki od razloga zbog kojih muškarci rijetko prijavljuju i govore o seksualnom uznemiravanju na poslu: strah od mogućih podrugivanja kolega/koleginica i prijatelja, strah od otkaza, te strah da u zavisnosti od toga da li je počinilac muškarac ili žena, u pitanje može biti dovedena i njihova seksualnost.

Ovakvi rodni stereotipi i društvena stigma prisutni su i u BiH i predstavljaju dodatne razloge da muškarci odustaju od prijavljivanja bilo koje vrste nasilja uključujući i seksualnu iznudu na radnom mjestu, što vodi ka nepreciznim statistikama o stvarnom broju takvih slučajeva.

O seksualnoj iznudi smo za potrebe pisanja ovog teksta razgovarali i sa stručnjakinjom za nasilje u porodici i nasilje nad ženama, autoricom i kooautoricom brojnih analiza iz oblasti nasilja u porodici i  nasilja nad ženama, te edukatoricom u okviru edukacije za rad sa žrtvama nasilja i za provođenje zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja, Fatimom Bećirović.

Za Diskriminacija.ba, Bećirović objašnjava da je u kontekstu seksualne iznude na radnom mjestu veoma važno razumjeti težinu situacije odnosa “nadređeni-podređeni”, zbog čega se žrtve generalno teško i rijetko odlučuju da prijave takve slučajeve zbog prisutnosti straha, nesigurnosti i neznanja o tome da se radi o elementima krivičnog djela.

Posebno je, kaže Bećirović, prisutan “strah zbog utjecaja osobe koja je nasilna i njegovih prijetnji koje nerijetko idu u kombinaciji sa uznemiravanjem”.

Govoreći o seksualnoj iznudi na radnom mjestu, ističe da su njoj nerijetko izloženje ranjive osobe kojima je posao neophodan i koje prolaze neke teške životne situacije. To mogu biti razvedene majke sa malom djecom, mlade djevojke, pripadnici ili pripadnice određenih manjinskih zajednica (Romi, LGBTI osobe i drugi), koji u strahu od gubitka posla, godinama trpe nasilje ne usuđujući se da ga prijave.

“Počinitelji to jako dobro znaju procijeniti, svjesni su svoje pozicije moći i teške pozicije žrtve, i to ciljano i svjesno iskorištavaju, uvjeravajući ih da pristanak na neku seksualnu aktivnost može poboljšati njihovu tešku situaciju”, kaže Bećirović.

Začarani krug

Bećirović objašnjava da seksulno uznemiravanje, općenito, počinje od trenutka komunikacije sa seksualnom konotacijom kada osoba prema kojoj je usmjerena takva komunikacija osjeća nelagodu,  kada joj ne odgovara način kako se neko ponaša prema njoj, kada počinje da se osjeća nesigurno i želi da takva vrsta komunikacije i kontakta prestane.

U slučajevima seksualne iznude na radnom mjestu to, govori ona, na početku mogu biti manje opasne ili manje ozbiljne situacije koje mogu biti prvi signali kao “npr. u situacijama kada nadređena osoba traži određene informacije iz privatnog života, kada obećava određene stvari koje mogu biti značajne za napredak u karijeri, ali postavlja određene uvjete koji u početku ne moraju imati sve ove elemente”.

Nakon toga, ističe Bećirović, može doći do ozbiljnijih ucjena koje imaju sve navedene elemente seksualne iznude i može da ide “u smjeru ozbiljnijeg uznemiravanja i iznude, i vrlo lako se uđe u začarani krug”.

Sve to, kako kaže, predstavlja ozbiljno ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i udar na dostojanstvo osobe, gdje se kod žrtava se prije svega javlja strah, ali i niz simptoma koji upućuju na ozbiljno narušavanje njihovog zdravlja.

Kako se zaštititi?

Seksualna iznuda se, kako objašnjava Bećirović, može dovesti u vezu sa drugim krivičnim djelima koja su propisana kako državnim, tako i entitetskim i zakonima Brčko Distrikta, i to: Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, Zakon o državnim službenicima BiH, kao i krivični zakoni i zakoni o radu BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta.

Bećirović govori da svaki slučaj seksualnog nasilja treba biti prijavljen i kažnjen, te da kazne trebaju biti veće, srazmjerno i primjereno krivičnom djelu. Iako seksualna iznuda u BiH nije prepoznata kao posebno krivično djelo, Bećirović ističe da su postojeći zakoni prilično dobri, ali da je problem njihove nedosljedne primjene i blage kaznene politike, kao i potrebe da budu u potpunosti usklađeni sa međunarodnim propisima koje je BiH usvojila i ratificirala.

“Zbog toga smatram da je neophodno da radimo na unapređenju dosljednije primjene i provedbe postojećih zakonskih rješenja, jer sama izmjena nekog zakona neće nužno donijeti promjenu u praksi ako nastavimo na ovaj način da provodimo zakonska rješenja”, kaže Bećirović.

Istakla je i da bi jasnije definisanje seksualne iznude kao krivičnog djela  „značajno unaprijedilo mogućnost prijave i kažnjavanja, ali i prevencije takvih djela“.

Vesna Iliktarević iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, koji implementira kampanju „Seksualna iznuda je korupcija. Prekinimo ćutanje!“ kaže da je riječ o „tihoj“ korupciji zbog čega je, kroz različite aktivnosti i kampanje, potrebno što više govoriti o seksualnoj iznudi javno i dodatno informisati građane o ovom problemu.

„Naš cilj je da edukujemo građane i građanke o pojmu seksualne iznude, koja se dešava i u javnom i privatnom sektoru, ali i da zagovaramo inkorporiranje pojma seksualna iznuda u zakonske politike i antikoruptivne strategije“, kaže predstavnica Helsinškog parlamenta građana.

Anica Ramić, predsjednica trebinjskog udruženja, kaže da je najbrži put da se seksualna iznuda s pozicije moći zaustavi jeste da žrtva prijavi počinioca i to odmah nakon što je djelo počinjeno.

“Prijava se podnosi policiji putem telefona ili direktno u nadležnoj policijskoj upravi, to jest upravi na čijem području se dogodila seksualna eksploatacija – iznuđivanje seksa s pozicije moći. Prijava se može podnijeti direktno i nadležnom tužilaštvu. Žrtva treba biti upoznata s tim da seksualna eksploatacija – iznuđivanje seksa s pozicije moći predstavlja krivično djelo, te mora biti informirana o tome koje institucije su nadležne za pružanje pomoći, kao što su centri za socijalni rad, skloništa/sigurne kuće, nevladine organizacije, s tačnim nazivima i brojevima telefona”, kaže ona.

Ovakvim pristupom, dodaje Ramić, se šalje poruka da je seksualna iznuda s pozicije moći ozbiljan zločin koji je društveno neprihvatljiv.

Budući da je seksualna iznuda s pozicije moći  široko rasprostranjena pojava, koja se često dešava na radnim mjestima, njene posljedice se odražavaju ne samo na žrtve nego i na cijelo društvo. Naše sagovornice smatraju da je neophodno više raditi na jačanju svijesti o postojanju seksualne iznude kao ozbiljnog društvenog problema kako bi se, između ostalog, pomoglo žrtvama da shvate da je riječ o krivičnom djelu koje i kroz postojeće zakone može biti kažnjivo, i ohrabriti ih da o ovom vidu nasilju ne šute, bilo da su muškarci ili žene.

Ova aktivnost je realizovana u sklopu projekta "Građani/ke u borbi protiv tihe korupcije", koji je dio šireg programa "Podrška građanima u borbi protiv korupcije", implementiranog od strane CCI-ja, uz finansijsku podršku USAID-a.

Sadržaj je isključiva odgovornost Helsinškog parlamenta građana Banja Luka i ne mora nužno održavati stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.