Rodni stereotipi o kandidatkinjama: Anonimni portali u službi patrijarhata

Osim što je pokazala tradicionalni manjak vještine prilikom komuniciranja političkih poruka, i na vizuelnom i na planu teksta, predizborna kampanja za Opšte izbore 2022. godine u Bosni i Hercegovini (BiH) donijela je nešto ozbiljniju poziciju žena na izbornim listama.

 

I površnim poznavateljima_cama političkih prilika u BiH, posebno jer najčešće jedne te iste ljude gledamo decenijama, trebalo bi biti jasno da to nužno ne podrazumijeva i suštinske promjene, te da su rijetke političke partije u kojima su žene na pozicijama ili glasačkim listićima radi stranačke vjere u njihove kompetencije, a ne radi zadovoljavanja zakonske obaveze od 40 posto žena na kandidatskim listama. Određene političke partije bez sumnje su se odlučile za poneku ženu u vrhu lista kako bi se djelimično rasteretile nacionalističkog i patrijarhalnog balasta, dok su u nekim drugim kandidatkinje čuvarice stolice za njihove stranačke lidere i buduće im kandidature. 

 

U medijskom kontekstu sve je onako kako smo i navikli_e. Pristup kandidatkinjama uslovljen je trenutnom pozicijom njihovih političkih partija i poziciji medija u kojim se tekstovi objavljuju. 

 

Prisutna je jasna polarizacija između medija naklonjenih vlasti i onih koji podržavaju opoziciju, te su tekstovi o kandidatkinjama za predstojeće izbore određeni odnosom medija prema moći i opoziciji. To što u Republici Srpskoj (RS) imamo kandidatkinje pozicije i opozicije za poziciju u tročlanom Predsjedništvu i predsjednicu tog entiteta, suštinski ništa ne mijenja u sadržaju i poruci tekstova, „osim“ što je prisutan seksizam i mizoginija, uz niz prizemnih oblika diskreditacije nesvojstvene pisanju o muškarcima. To je još jedan od dominantnih obrazaca koji se iz godine u godinu ne mijenja. Način na koji će žene biti etiketirane prvenstveno zbog toga što su žene, a u ovom slučaju i političarke, ukazuje na kontinuirano prisustvo verbalnog nasilja nad ženama u javnom prostoru, na stereotipe i diskriminaciju koji nisu samo problem u političkom kontekstu, nego čine važnu kariku u građenju opštih stereotipa i umanjivanju ženskog političkog kapitala i potencijala, što u konačnici vodi rodno uslovljenom nasilju. 

 

Ostajući na nivou verbalnog nasilja, a prije nego što se posvetimo junakinjama predizborne kampanje u Republici Srpskoj dovoljno je za ilustraciju spomenuti kolumnu Kemala Dizdarevića objavljenu na portalu Press s naslovom „Babuška u 60. otkrila Želju“.

 

„Babuška“ je Sebija Izetbegović, kandidatkinja Stranke demokratske akcije (SDA) za poslanicu u Skupštini Kantona Sarajevo (KS), otkrivanje Želje je njeno prisustvo na nogometnoj utakmici u navijačkoj opremi, a babuška je zato što je žena koja ima 60 godina. Znatno stariji muški pretendenti na vlast nikada nisu deduške, njihov izgled se ne komentariše, ma šta obukli i radili na nogometnim tribinama ili nekom drugom mjestu.  I ako je uvreda i diskreditacija jedini način na koji možemo govoriti o političkim neistomišljenicima_ama, onda se u slučaju Sebije Izetbegović moglo posegnuti za nizom drugih primjera van „babuška“ kategorizacije.

 

 

Na Opštim izborima 2022. godine, osam je kandidata i dvije kandidatkinje za poziciju u tročlanom Predsjedništvu BiH. Pored Borjane Krišto, kandidatkinje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), u RS ispred Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) delegirana je Željka Cvijanović, aktuelna predsjednica ovog entiteta. Jelena Trivić, poslanica u Skupštini RS, članica i potpredsjednica Partije demokratskog progresa (PDP), kandidatkinja je za predsjednicu RS-a, poziciju na koju pretenduje trenutni član Predsjedništa BiH, Milorad Dodik. Na listi za predsjednika_cu RS-a, od 31 kandidata_nje, nalazi se i nezavisna kandidatkinja Ana Dobrilović, o kojoj mediji nisu izvještavali i o kojoj javnost ne zna gotovo ništa. 

 

Najveći broj tekstova o kandidatkinjama na online mainstream medijima, online portalima i društvenim mrežama u avgustu i početkom septembra 2022. u RS-u bio je posvećen aktuelnoj predsjednici entiteta Željki Cvijanović. To je i očekivano s obzirom na redovne profesionalne obaveze i protokolarne aktivnosti koje se isprepliću sa predizbornom kampanjom te odnosom SNSD-a sa mainstream medijima u RS-u. Nakon Cvijanović, ili Cvijanovićeve, kako bi to rekli domaći mediji, najviše se pisalo o Jeleni Trivić, kandidatkinji opozicije za predsjednicu RS-a na Opštim izborima u BiH. 

 

O Željki Cvijanović nije se pisalo negativno čak ni u tekstovima gdje se pominje mogućnost nepropisnog preticanja ili zloupotrebe službenog vozila, što govori o medijskoj atmosferi u Republici Srpskoj i uticaju koji vladajuća politička partija u tom entitetu ima. Trenutna predsjednica RS-a skoro svakodnevno je u vijestima Radio Televizije Republike Srpske (RTRS), koji izvještava o njenim posjetama opštinama, gradovima, fabrikama, crkvama, školama, vrtićima, izjavama i obećanjima. 

 

Najviše štetnog sadržaja, koji svjedoči o razini medijske kulture, ali i o sredstvima koja se ne biraju kako bi se diskreditirala žena, u ovom slučaju i politička protivnica, kreirani su na portalima Banjalučke priče i Banja Luka 24. Media, koji su anonimna glasila bez impresuma i bilo kakve naznake o vlasničkoj i autorskoj strukturi.  Sudeći po nazivima portala, nedvojbeno su smješteni u Banjoj Luci.

 

Ono što je univerzalno, a vezano za pisanje medija u Republici Srpskoj o najpopularnijim kandidatkinjama pozicije i opozicije, je nekorištenje rodno korektnog jezika. One su u većini slučajeva kandidati za predsjednika, najčešće su Trivićeva i Cvijanovićeva, što sugeriše pripadnost nekom muškom članu porodice, bez obzira na to da li je riječ o mužu ili ocu. O Željki Cvijanović kao aktuelnoj predsjednici RS, najčešće se piše kao o predsjedniku. 

 

Nepoštivanje rodno korektnog jezika u konačnici može djelovati potpuno benigno u odnosu na sveprisutne ad hominem uvrede, ali je i potvrda kontinuirano loše prakse odsustva ženskog roda iz jezika kao preslike stvarnosti u kojoj žene uglavnom i nisu predsjednice u BiH uz iznimku Željke Cvijanović danas, i Borjane Krišto nekada, koja je bila predsjednica Federacije BiH. 

 

 

Predizborne kampanje godinama unazad prati i otvaranje novih internet portala, od kojih su najprisutniji oni „bezimeni“, bez impresuma što nedvosmisleno ukazuje na njihovu agendu koja će biti usmjerena na veličanje osnivača ili ljudi osnivačima bliskih i diskreditaciju njihovih protivnika. Količina ukupnog, a posebno štetnog medijskog sadržaja koji se proizvede pred izbore je zabrinjavajuća, naročito ako imamo na umu nisku razinu medijske pismenosti ovdašnjeg stanovništva. Dodatno zabrinjava kada se etablirani, mainstream mediji jasno stavljaju na stranu određene političke opcije, ne trudeći se ni pokušati stvoriti privid objektivnosti. 

 

Tako se na primjer na banjalučkom portalu Alternativne televizije www.atvbl.rs mogla pronaći lepeza aktivnosti Željke Cvijanović, od prisustva „predsjednika“ na koncertu virtuoza na harmonici, do tradicionalnih vjerskih aktivnosti u službi političkog marketinga. Na istom portalu, Jelena Trivić biće kritikovana, između ostalog, zbog neučestvovanja u predizbornoj debati RTRS-a uprkos „moderno uređenom studiju“. Ovaj tekst izvorno je objavila novinska agencija SRNA, a internet portal Alternativne televizije ga prenio.

 

Na anonimnom blogu Banjalučka istina primijećeni su tekstovi u nastavcima posvećeni diskreditaciji opozicije bez elementarnog poštivanja etike. U jednom od njih, Jelena Trivić je „pokazala svoju mušku stranu“ za razliku od stranačkih kolega. Narativ po kojem je samo ono muško vrijedno ide u prilog uvodnom dijelu o jeziku u kojem se sve ogleda. O jezičkim manipulacijama svjedoči „tekst“ u istom glasilu s naslovom „Kako je pukla ljubav u trokutu orgija u opoziciji“, u kojem se nekadašnja dobra komunikacija među stranačkim kolegama_com (Trivić, Stanivuković, Begić) poredi sa seksualnim bahanalijama koje uključuju obilje nekonvencionalnog, a što je u konzervativnom i patrijarhalnom društvu istovremeno i diskreditirajuće. 

 

O banalizaciji ukupnog a posebno predizbornog medijskog prostora svjedoče tekstovi poput „krađe meda“ Jelene Trivić. “Sa mog štanda je uzela teglu meda, slikala se i nastavila dalje, mislio sam da će nakon nekog vremena neko od njenih saradnika doći da plati med, ali to se nije desilo”, rekao nam je pčelar iz Lopara“, objavljuje portal Banja Luka 24. Media, tekst koji je izvorno objavljen na stranici www.lopare.org a prenijeli su ga brojni portali, između ostalih Prijedor 24h portal grada, Faktor magazin, već pomenuti portal banjalučke Alternativne televizije, portal www.insajder.in, portal Istočno Sarajevo 24 sata i brojni drugi.

 

Bez namjere da se pravda „krađa meda“, čija je tegla možda mahinalno ponešena nakon protokolarnog susreta sa izlagačima na sajmu domaćih proizvoda u okviru „Dana dijaspore“ u Loparama, ili je možda izjava pčelara nevjerodostojno interpretirana, u zemlji rekorderki po korupcijskim aferama i zloupotrebama moći, gorko je čitati o „ukradenom“ medu. 

 

 

Portal Banja Luka 24. Media, a prenosi portal Banjalučke priče (oba bez impresuma, ili bilo kakvog drugog traga o vlasničkoj strukturi glasila), donosi tekst o navodnoj unutarstranačkoj seksualnoj aferi između Jelene Trivić i Branislava Borenovića. Kao argument tome navode dio prepiske drugih stranačkih kolega i komentar snimka na kojem je navodno Trivić zabilježena u trenucima seksualnog uživanja. 

 

Jedna od ustaljenih praksi diskreditacije žena je upravo putem insinuacija o njihovim seksualnim iskustvima, slično je i kod LGBTIQ osoba, a što se kroz medije ranije moglo pratiti na primjeru jednog od članova PDP-a koji je „optuživan“ za istospolno seksualno iskustvo o kojem navodno takođe postoji snimak. Sve druge seksualne avanture, ako isključuju žene na poziciji moći ili LGBTIQ osobe, dozvoljene su i poželjne, te najčešće interpretirane kao još jedna od pozitivnih crta i potvrda uspješnosti određenog muškarca. 

 

U prethodnom pomenutom primjeru navodi se i histerija Jelene Trivić, ovdje u kontekstu mogućnosti dospijevanja u javnost zapisa o sladostrašću, ali taj „histerija momenat“ prisutan je često i u drugim primjerima, u predizbornoj kampanji i mimo nje, i još jedan je od pokušaja umanjena kompetencija žena, te svođenja njihovog ponašanja na univerzalne karakteristike ženske prirode. 

 

Muškarac koji zna povisiti tom i „udariti šakom od sto“ je onaj koji posjeduje autoritet i kome se dive. Žena prilikom iznošenja vlastitih stavova, ako su izrečeni u nešto višoj frekvenciji nego što je to ženama „dozvoljeno“, automatski je histerična, a kao takva istovremeno i nesposobna za racionalno rasuđivanje i donošenje ispravnih odluka. Usput, seksualizacija žena uvijek implicira i dolazak na poziciju putem muške podrške koja je praćena i seksualnim aktivnostima kao vidom protuusluge ili je posljedica emotivne veze iz koje se razvila mreža podrške za političko ili kakvo drugo napredovanje. 

 

Predizborna kampanja uvijek je jedna od najpodesnijih platformi za širenje rodnih stereotipa, jedan od njih, uz prethodno navedenu pretpostavku da je na putu uspjeha žene krevet dio ključnih poluga, je i uvjerenje da žena ne može samostalno da djeluje, donosi procjene, da je uvijek okružena cijelim timom savjetodavaca, najčešće iz sjene, onim koji upravljaju njenim odlukama. Na primjeru Jelene Trivić i neumornih Banjalučkih priča, stiče se dojam da je Trivić marioneta u rukama međunarodnih dužnosnika, što oni interpretiraju uz manje biranu terminologiju navodeći kako „Trivić udara na Vučića dok iza paravana šuruje sa strancima“. Dalje pišu kako „nastojeći da od sebe napravi žrtvu, Trivićeva sebe etiketira kao poltrona stranih agentura“. Ovaj primjer nam svjedoči i o ustaljenoj praksi, neovisno o tome da li je riječ o muškarcima i ženama, kako svako ko iskorači iz uobičajenog tretmana nacionalnog lidera iz susjedne države - koja se tretira kao matica, je istovremeno i nacionalni izdajnik_ca.

 

Narativ da Jelenu Trivić podržavaju i njenu kampanju finansiraju stranci nije ostao samo u sferi medija, njim se koristi i njen protukandidat u trci za mjesto predsjednika RS, sadašnji član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. On je komentarišući informaciju koju je objavio dio medija u RS, uključujući i javni servis RTRS, kako je Washington platio 19.5 miliona maraka za izbornu kampanju Jelene Trivić, rekao kako je već "poznato da Amerika finansira kampanju kandidata PDP-a".

 

O tome koliko predizborna kampanja može biti prljava govore nam i primjer teksta o ličnoj higijeni političarke, opet na Banjalučkim pričama, gdje se u naslovu teksta izražava „zabrinutost“: „Jelena Trivić – ne vodi računa o ličnoj higijeni a vodila bi računa o Republici Srpskoj“. Anonimni „izvor“ Banjalučkih priča govori o dinamici farbanja kose predsjedničke kandidatkinje koja „često dolazi sa izrastkom“, nosi iste hlače, „štrokave cipele“, nema odnjegovane stomatološke navike (ovo posljednje nije ovako biranim riječima definisano).

 

U tekstu navode kako o izostanku brige o ličnoj higijeni svjedoče njene stranačke kolege, dodajući kako je ona „žena i majka“ pa valjda je u duhu rodnih očekivanja da kao takva bude uvijek besprijekorna, dok će se muškarcima tolerisati kad u trenucima opuštenosti, tokom partijskog ili kakvog drugog slavlja, svežu kravatu oko glave. 

 

Tokom izbornih ciklusa u BiH u medijima je evidentan različit tretman žena u odnosu na muškarce političare. One su, za razliku od svojih muških kolega vrlo često izložene nasilju u javnom prostoru, čestim uvredljivim komentarima zasnovanim na osnovu fizičkog izgleda i roda. Zabrinutost zbog rekacije partijarhalnog društva može obeshrabriti žene da se bave politikom, a rodni se stereotipii često koriste i kao manipulacija biračima. Omalovažavanje žena u politici utiče i na druge sfere javnog života i derogira sve ono što žene postižu na profesionalnom polju.

 

 

Tekst autorice Kristine Ljevak prenosimo sa portala Media.ba.