Kad se čiste vode zamute

Bosna i Hercegovina je država s izuzetnom riječnom mrežom na kojoj leži 244 rijeka, ukupne dužine oko 4000 kilometara. Ona pripada posebnoj balkanskoj riječnoj zoni u kojoj se nalazi 69 vrsta riba, koje žive samo u ovom dijelu Evrope. Unatoč endemičnim vrstama i nevjerovatno čistim rijekama, region je na meti oko 3000 hidroenergetskih projekata, koji prijete uništenju "Plavog srca Evrope". Upravo je to naziv kampanje koju od 2013. godine vode "EuroNatur" i "RiverWatch", zajedno sa lokalnim partnerima, s ciljem spašavanja ove prirodne evropske baštine.

 

Ovaj tzv. "cunami hidroelektrana" nije mimoišao ni Bosnu i Hercegovinu, paleći "crveni alarm" na cijeloj njenoj teritoriji. Ekspanzija hidroenergetskih projekata je posebno primijetna nakon potpisivanja Ugovora o uspostavi Energetske zajednice 25. oktobra 2005. godine, koji je stupio na snagu 1. jula 2006., između Evropske unije (EU) i osam ugovornih strana, među kojima se nalazi i BiH, a kojim se obavezala, između ostalog, na stvaranje jedinstvenog tržišta energije, poboljšanje stanja u životnoj sredini i upotrebu obnovljivih izvora energije (OIE).

 

Ugovor je zaključen na deset godina, što je 24. oktobra 2013. godine produženo za dodatnih deset godina, uz dogovor da bruto finalna potrošnja obnovljivih izvora energije do 2020. godine iznosi 40 posto (što je za šest posto više u odnosu na referentnu 2009.). Tako je Bosna i Hercegovina pod okriljem OIE i procenta kojem teži, a u skladu s opštim "hidrotrendom" u regionu, planirala izgradnju oko 300 novih hidroelektrana (HE) koje bi se, ako uzmemo u obzir ukupnu dužinu riječne mreže BiH, (iz)gradile na svakih manje od 15 kilometara. 

 

Realizacijom navedenih projekata došlo bi do cjelokupne promjene ekosistema voda, koja bi uticala na riječni kontinuitet i migraciju riba, i posljedično dovela do mogućeg istrebljenja mladice, podustva, oštrulje, podbile, crnke i sličnih ribljih i drugih vrsta koje se nalaze na IUCN "crvenoj listi" ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Pored morfoloških promjena, fragmentacije i degradacije staništa, došlo bi i do promjene vodostaja, odražavajući se na kvantitet i kvalitet vode za piće. Prema Zakonu o vodama "korišćenje vode za opskrbu stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe i potrebe protivpožarne zaštite ima prednost u odnosu na korišćenje vode za ostale namjene ..." (FBiH - član 47. stav 2. i RS – član 51. stav 2.), što uključuje i "korišćenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije i druge pogonske namjene" (FBiH - član 44. stav 2. i RS – član 48b.). Međutim, praksa je pokazala da institucije ove zakonske odredbe ne poštuju uvijek, a primjer rijeke Kruščice i aktuelne borbe mještana za "pitku vodu" to i dokazuje. 

 

 

Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (MPVŠ) Srednjobosanskog kantona (SBK) je izdalo koncesije za izgradnju dvije male hidroelektrane (MHE Kruščica 1 i Kruščica2) u zaštitnoj zoni izvorišta Kruščica iz kojeg se opštine Zenica i Vitez snabdijevaju pitkom vodom. Prema riječima direktora JP "VIK" d.o.o. Zenica, Emira Pašalića, za naš portal, izvorište Kruščica je od "životne važnosti za Grad Zenica", zbog čega kompanija nije dala saglasnost za izgradnju MHE Kruščica 2, što MPVŠ SBK nije uvažilo, dok je za MHE Kruščica 1, koja je planirana nizvodno od MHE Kruščica 2, kompanija dala uslovnu saglasnost sa naglaskom za zaštitu vodnih objekata. Takođe, u "Strategiji razvoja opštine Vitez 2014-2020." piše da je organizovanim javnim vodosnabdijevanjem obuhvaćeno samo 55 posto stanovnika Viteza, te da se više zone opštine uglavnom snabdijevaju putem mjesnih vodovoda sa manjih izvorišta. U strategiji se ističe da su izvorišta "Kruščica" - Ilidža i "Kremenik" glavni resursi na koje se računa u budućnosti, zbog čega su određene četiri sanitarne zaštitne zone za navedena izvorišta. Zašto Opština Vitez zanemaruje problem koji je i sama prepoznala, te podržava kantonalnu koncesiju za izgradnju dvije male HE na području krucijalnom za međukantonalno vodosnabdijevanje pitali smo i načelnika opštine Vitez, ali odgovor do trenutka pisanja ovog teksta nismo dobili. I Federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (FMPVŠ) je u više navrata iznosilo svoj stav protiv odobravanja izgradnje MHE na Kruščici, a u zvaničnom odgovoru za naš portal još dodali: 

 

"Ministarstvo smatra da je otpor mještana MZ Kruščica, protiv izgradnje predmetnih objekata očekivan i opravdan, i da se slične pojave u budućnosti mogu očekivati i na drugim mjestima, gdje nadležni organi ne ispoštuju zahtjeve i interese svih zainteresovanih strana po pitanju voda, a gdje je lokalna zajednica nezaobilazan faktor".

 

Mještani MZ Kruščica više od jedne godine vode "rat za vodu", ali njihova prava nisu prekršena samo u domeni vodosnabdijevanja, nego i na drugim poljima. Prema Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda "svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja s drugima ..." (član 11. stav 1.), što su mještani Kruščice iskoristili u svojoj borbi. Ono što je problematično je ponašanje specijalne policije MUP SBK 24. avgusta 2017. godine, kada su priveli više osoba, od kojih je nekoliko povrijeđeno, što je u suprotnosti s Aarhuskom konvencijom (član 3. stav 8.), koju je Bosna i Hercegovina septembra 2008. godine ratifikovala. S obzirom na to da je tom prilikom korištena sila protiv osoba, uglavnom, ženskog pola, Agencija za ravnopravnost spolova - Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, otvorila je predmet u pogledu ispitivanja kršenja odredbi Zakona o ravnopravnosti polova BiH nad ovim "hrabrim ženama Kruščice", dok je Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine otvorila predmet po dva osnova, od kojih je prvi već zaključen, a odnosi se na prekoračenje službenih ovlaštenja i neopravdanu upotrebu policijske sile.

 

"Uvidom u dokumentaciju koju je MUP SBK dostavio Instituciji ombudsmena u postupku istraživanja a koja se odnosi na samo planiranje policijske akcije možemo navesti da sačinjeni planovi upućuju na profesionalan pristup navedenom zadatku. Naravno, to isto ne znači da prilikom realizacije same akcije nije moglo doći do kršenja prava posebno uzimajući u obzir broj kako samih policijskih službenika tako i mještana koji su obuhvaćeni", stoji u saopštenju Institucije ombudsmena za naš portal. 

 

Drugi osnov pokretanja predmeta je u fazi istražnog postupka, zbog čega nisu u mogućnosti dati bilo kakvo mišljenje, a odnosi se na eventualne nezakonitosti u postupku izdavanja odobrenja i dozvola za gradnju mini HE na rijeci Kruščici, uz dodatno obrazloženje Institucije: 

 

"Ipak, želimo naglasiti da zaštita prava mještana Kruščice je puno šire pitanje od događaja 24.08.2017. godine. Zaštita prava mještana Kruščice obuhvaća pitanja zaštite okoliša i održivog razvoja, poštivanje procesa konzultacije lokalne zajednice u vezi projekata koji se realiziraju na njenom prostoru, analiza i studija izvodivosti koje su izvršene, dobivanja dozvola i odobrenja, funkcionisanje tijela podopćinske uprave (savjeta mjesne zajednice) u periodu prije navedenog događaja. Postavlja se i pitanje dalje opskrbe naselja Kruščica pa i šireg područja vodom za piće, kao i praktičnu primjenu člana 47., stav 2. Zakona o vodama Federacije BiH (''Službene novine Federacije BiH'' broj 70/06) koji propisuje da korištenje vode za opskrbu stanovništva vodom za piće ima prednost u odnosu na korištenje vode za ostale namjene."

 

 

Investitor može biti svako ko ima registrovanu firmu koja ispunjava uslove za dobijanje koncesije, tj. prava na korišćenje javnog dobra, koji prema Zakonu o koncesijama BIH ne može biti duži od 30 godina, sa mogućnošću produžavanja do 50 godina (član 26. stav 2.). Hidro biznis predstavlja raj za investitore, posebno ako je u pitanju projekat malih hidroelektrana, koje spadaju u obnovljive izvore energije (pored vjetra, biomase i solarne energije), na osnovu čega investitor može da dobije podsticaj (prednost u pristupu mreži, pogodnost prilikom priključenja na mrežu, pravo na obavezan otkup električne energije, pravo na premiju za potrošnju el. energije za vlastite potrebe ili prodaju na tržištu i "feed-in" tarifa koja omogućava pravo na garantovanu otkupnu cijenu), koji građani Bosne i Hercegovine plaćaju putem računa za električnu energiju. Podsticaj nije zagarantovan, ali se u suštini dobija. 

 

Prema riječima Pippe Gallop, Bankwatch koordinatorice specijalizirane za ugalj i hidroenergiju na zapadnom Balkanu i autorice studije "Financiranje hidroelektrana u zaštićenim područjima u jugoistočnoj Evropi", u Bosni i Hercegovini su najčešći domaći investitori, dok se od stranih ističu Kelag i slovenačka ćerka firma Interenergo, austrijski Energy Eastern Europe Hydro Power GmbH sa svojim podružnicama, EFT, Comsar Energy i dr. Za sve planirane i/ili izgrađene HE projekte od 2005. godine do danas, Bankwatch je uspio identificirati izvore finansiranja za 45 projekata, od kojih se ističu UniCredit, Investiciono-razvojna banka RS, njemačka KfW kroz podružnicu DEG, i Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), s tim da se ne smiju zaboraviti i vlastiti izvori investitora. Što se tiče Kine, kineske banke do sada su bile aktivnije u sektoru termoelektrana na ugalj, ali postoji interes i za hidroelektrane. To su samo neki od finansijera HE projekata, međutim, kako Pippa Gallop ističe za naš portal: "U svim zamljama je bilo dosta teško naći podatke o finansiranju zbog netransparentnosti banaka i vlasti, ali je za Bosnu i Hercegovinu bilo među najtežima naći".

 

Jednostavnost dobijanja kredita, uhodanost pojedinih firmi i pogodan bosanskohercegovački teren, doveo je do stvaranja "energetske mafije" koja sve manje vodi računa o ekološkim standardima, socijalnim potrebama, regulativama, procedurama, pravu i transparentnosti, kršeći neka od osnovnih ljudskih i građanskih prava. U tome im često pomažu i opštine, kantoni, entiteti jer investitore vide kao tzv. "spasioce budžeta", koji predstavljaju izvor dodatnih prihoda. Tako na primjer opština, kanton, entitet (u zavisnosti ko raspisuje konkurs) od svakog prijavljenog kandidata na javnom konkursu za dodjelu koncesija dobije od nula do nekoliko hiljada KM, kao i godišnju koncesionu naknadu koja se odredi u samom koncesionom ugovoru, a predstavljai/ili stalan jednak iznosi/ili nekoliko procenata od ostvarenog godišnjeg prihoda investitora (Zakon o koncesijama FBiH – član 25. stav 2. i RS – član 29. stav 4.). U Federaciji BiH se naknada za koncesiju raspoređuje u omjeru 20:30:50 % za entitet:kanton:opštinu (član 25. stav 5.), dok se u Republici Srpskoj raspodjela vrši između entiteta i jedinice lokalne samouprave (JLS) u omjeru 30:70 za razvijene i srednje razvijene JLS, 20:80 za nerazvijene JLS i 10:90 za izrazito nerazvijene JLS (član 32. stav 2.). 

 

Kad se usmjerenosti "samo" na profit dodaju i česte (pre)prodaje koncesija (koncesiju za izgradnju MHE Medna na rijeci Sana je promijenilo četiri vlasnika) i/ili (neovlašteno) podizanje instalirane snage hidroelektrane (na MHE Novakovići na rijeci Ugar je tri puta mijenjan instalacioni kapacitet), ne iznenađuje da su građani u pojedinim sredinama uzeli stvar u svoje ruke, pa su tako, naprimjer, u MZ Kruščica, na čelu s advokatom Brunom Božićem, podnijeli desetak tužbi, žalbi, urgencija i drugih podnesaka, od kojih su trenutno u procesu tužbe protiv urbanističke saglasnosti, građevinske dozvole, ekološke dozvole i ugovora o koncesiji za obje HE, boreći se za prava koja im pripadaju, postajući "čuvari rijeka". 

 

 

U vijeku energetskog neokolonijalizma, voda kao izvor života treba da zadrži svoj primat u odnosu na energiju, pa makar ona bila iz obnovljivih izvora. Međutim, da li su zaista male hidroelektrane obnovljiva energija i kolika je njihova stvarna energetska efikasnost?

 

Evropska unija je 2011. godine zabilježila 23.000 hidroelektrana i ustanovila da 91 posto malih HE stvaraju samo 13 posto ukupne energije za razliku od preostalih devet posto velikih HE koje stvaraju 87 posto energije. Iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva smatraju da su "MHE opravdano svrstane u obnovljive izvore energije, jer vodne snage koje ih pogone to jesu, ali bi se trebali jasno definirati kriteriji prema kojima se mogu graditi samo one koje ne ugrožavaju vode, okoliš i pogotovo ekosisteme koji su vezani za ove vodotoke i okolno područje."

 

Upravo zbog navedenih štetnih ekoloških ali i niza socijalnih i finansijskih posljedica, "EuroNatur" je skupa sa partnerskim organizacijama u procesu lobiranja institucija EU, s ciljem izbacivanja hidro energije iz Direktive o obnovljivim izvorima energije jer, prema riječima Jurjen Molenaara iz "EuroNatur": "Hidroenergija nije obnovljiva, niti predstavlja 'zeleni' oblik proizvodnje energije. Ima ogromne negativne i dugotrajne uticaje na rijeke, podneblje i biodiverzitet, ako ih ne uništi u potpunosti."

 

Problem "zagađenosti vode" su prepoznali i građani EU od kojih je skoro polovina (47%) izrazilo zabrinutost. Dok taj procenat u pojedinim EU državama drastično raste (do 71%), bh. institucije i dalje podržavaju i promovišu hidro projekte pod okriljem OIE, ali i potrebe za električnom energijom, nudeći podsticaje, zatvarajući oči i/ili učestvujući u tom ekocidu. Bosna i Hercegovina nema restrikcije struje, ali ako ovako nastavi imaće restrikcije vode. Nelogičnosti zbog pogrešno vođene politike i slabe pravne regulisanosti su primijetne i u samoj manipulaciji proizvedene električne energije u BiH, koje je u prošloj godini ukupno proizvedeno 15.151 GWh, potrošeno13.366 GWh, ostvarujući suficit od 1.785 GWh. Unatoč suficitu, Bosna i Hercegovina je zbog prošlogodišnjeg izvoza električne energije u iznosu od 5.161 GWh bila primorana na uvoz koji je iznosio 3.322 GWh.

 

"Kada se radi o uvozu i izvozu električne energije ovo pitanje treba posmatrati u kontekstu regionalnog tržišta električne energije na kojem aktivno učestvuju i kompanije koje su registrovane u BiH. Te kompanije posjeduju licencu za međunarodnu trgovinu i slobodno obavljaju prekogranične transakcije bez ograničenja, a jedini limit predstavljaju fizički kapaciteti prekograničnih prijenosnih vodova. Dakle, električna energija u međunarodnoj trgovini ima ravnopravan tretman sa svim ostalim robama, te se njen promet ne može ograničavati administrativnim mjerama", kažu iz Državne regulatorne komisije za električnu energiju (DERK).

 

Da li je zaista nemoguće pravno regulisati izvoz električne energije koja je proizvedena u BiH, iste one električne energije proizvedene u firmama koje su dobile podsticaj i koje koriste bh. rijeke za vlastitu dobit? U svakoj naprednoj državi vode se tretiraju kao "zlato" bez kojeg život u budućnosti nije moguć, zbog čega se pitka voda ustavno obezbjeđuje svakom građanu države (npr. Ustav Republike Slovenije). Uništavanje sopstvenih voda zbog neracionalnih političkih odluka je odraz, prije svega, zemalja u tranziciji, kakva je BiH. Umjesto da prirodna dobra zaštiti i kroz, naprimjer, turizam unovči, ona se ne obazire na zakonska kršenja i prirodna uništavanja, pokušavajući izgraditi hidroelektrane u nacionalnim parkovima, primjer NP Sutjeska, u planiranim parkovima prirode, primjer rijeka Sana, i zaštićenim područjima, primjer Kruščice, za koju u navedenoj Strategiji opštine Vitez kažu da je od izuzetnog potencijala za razvoj turizma. Ukoliko Bosna i Hercegovina ne prekine ovaj nepromišljeni masovni "hidro trend", unatoč "hrabrim ženama Kruščice" koje su metafora za sve građane koji se bore za dobrobit svoje opštine, kantona, države, "jedina" turistička ponuda koju će moći da ponudi na svojim vodama će biti obilazak hidroelektrana.