Eutanazija u BiH: Tema o kojoj se ne želi pričati

Eutanazija poznata kao "ubistvo iz milosrđa" ili "ljekarom potpomognut suicid" je tema oštrih debata u mnogim zemljama na svijetu. S jedne strane se nalaze pobornici ove metode koji kao argument ističu dostojanstvenu smrt kao odraz slobode izbora. S druge strane su oni koji eutanaziju smatraju kršenjem etičkih, vjerskih i medicinskih kodeksa, uspostavljenih i primjenjivanih dugi niz godina.

 

Imajući u vidu da se u zemljama u kojima je ovo pitanje zakonski regulisano, rješavanju istog pristupilo tek nakon dugih debata, jasno je da je pred BiH dug put u uređivanju ove oblasti. Tim više jer prema informacijama kojima raspolažu Ombudsmeni u BiH do sada nije bilo nikakvih zvaničnih inicijativa vlasti u BiH, tako i civilnog društva ili pojedinaca za zakonskim regulisanjem ove oblasti. Čak bi se prakticiranje eutanazije prema entitetskim krivičnim zakonima moglo tretirati kao krivično djelo, tvrdi prof. dr. sc. Nurka Pranjić, redovni profesor i specijalista medicine rada Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

 

 

"Ako eutanaziju posmatramo kao pomoć pri samoubistvu, u krivičnim zakonima Federacije BiH i RS-a mogu biti izrečene krivične kazne zatvorom od šest mjeseci do pet godina u RS, a tri mjeseci do pet godina u FBiH. Ljekarske komore bi bile ukoliko se to dokaže, kao i medicinska greška, obavezne zbog povrede Kodeksa oduzeti licencu za rad tim ljekarima. Jedini dokument koji de facto spominje eutanaziju je Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata koji je donio Parlament Federacije BiH 1997. i 2010. godine, gdje se u Članu 17. ističe da pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog života i zdravlja, osim u slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih, te da ovo pravo ne podrazumijeva eutanaziju", objašnjava Pranjić.

 

Ona dodaje da u Članu 31. istog Zakona se propisuje da svaki pacijent ima pravo na najviši nivo olakšavanja svoje patnje i boli saglasno opšte prihvaćenim stručnim standardima i etičkim principima, što podrazumijeva terapiju bola i humanu palijativnu zaštitu u posljednjem stadiju bolesti, što opet iskuljučuje eutanaziju.

 

Prema njenom iskustvu i podacima iz Centra za palijativnu njegu iz Tuzle, do sada nijedan pacijent nije zatražio eutanaziju. Kroz ovaj Centar je inače od osnivanja 2003. godine prošlo preko 5.000 pacijenata. 

 

Osim dijela medicinske struke, protiv eutanazije su i predstavnici vjerskih zajednica u BiH. Islamska zajednica BiH je na svojoj zvaničnoj web stranici, u komentaru koji potpisuje prof. dr. Enes Ljevaković, navela da su "i kremiranje i eutanazija nespojivi s islamskim učenjem i svjetonazorom, te su prema tome zabranjeni. Kremiranje je hinduistička tradicija, a islam zabranjuje svojim sljedbenicima da se povode za vjerskim običajima drugih. Aktivna eutanazija je vrsta ubistva, što je šerijatski zabranjeno, ali je dozvoljeno obustaviti liječenje osobe za koju ljekari ocijene da više nema nade u ozdravljenje, uključujući i skidanje sa aparata za vještačko disanje i vještačko održavanje krvotoka. Obustava liječenja, tzv. pasivna eutanazija, u spomenutom slučaju se ne tretira kao ubistvo". Sličnog stava su i Katolička i Pravoslavna crkva u BiH koje navode da je eutanazija namjerno ubistvo, a ne pomoć pri umiranju.

 

 

Imajući u vidu da eutanazija nije definirana zakonodavstvom na nivou EU, BiH nije pod pritiskom da ovu temu tretira urgentno u procesu pristupanja EU, jer je svakoj članici Unije ostavljeno da sama odredi svoj stav po ovom pitanju. Shodno tome, ova tema je i dalje neprimijetna u javnom prostoru a prof. Pranjić je stava da eutanazija nije tabu tema, već jednostavno nije prioritetna.

 

To ipak ne bi trebalo spriječiti širu društvenu raspravu o ovoj temi, smatraju u Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH.

 

"Pravne praznine i nespremnost pravnog uređenja određenih pitanja koja su nametnuta kao posljedica društvenog razvoja ne smiju biti razlozi za usko tumačenje, već naprotiv trebaju biti podsticaj za kreiranje prostora za javne rasprave na bazi kojih bi se trebala kreirati rješenja. Ovakve rasprave svakako treba da odgovore i na pitanje kriterija za dozvolu eutanazije, u koje svakako spada i pitanje da osoba takvu saglasnost mora dati u nekoj prethodnoj fazi života, a ne kada je okolnosti prisiljavaju na to jer to podiže pitanje postojanja svjesti o toj radnji. Naravno, ovo pitanje treba posmatrati i s aspekta religijskih ubjeđenja, a svakako bi trebalo biti uređeno u okviru Zakona o pravima, obavezama i odgovrnostima pacijenata", zaključuju Ombudsmeni za ljudska prava BiH.