Šefik Sadiković: Bosanski vatrogasac koji gasi mržnju

Ovog Krajišnika iz Vrnograča, mjesta nedaleko od Velike Kladuše, dobro poznaje lokalno stanovništvo, a i šire od toga. Njegova životna priča, između ostalog, kaže da je u ratu bio ranjavan, a nakon rata odlikovan kao vojnik Armije RBiH. Danas je društveni aktivist i veliki humanist koji pomaže svima ne dijeleći ljude po nacionalnoj ili religijskoj osnovi.  

 

 

Da ne biste pogrešno zaključili, reći ćemo da život Šefika Sadikovića nije lagodan. Uz sve životne izazove brine i o svojoj majci koju vodi na kemoterapije. Problemi ga tjeraju da bude još humaniji, a pozitivnu energiju, kako kaže, nalazi na planini. "Idem sedmično na planinu, jer me to drži u životu", kaže Sadiković koji je svojim dobrim djelima pokrenuo mnoge, a ujedno gasio i mržnju u onima sa predrasudama.

 

Jedan takav primjer zabilježen je ove godine u Bosanskoj Bojni, slučaj povratnika Milana Babića. Milan je Srbin, samac i nema nikoga svoga u BiH. Sudbina je htjela da tog dana Šefik gasi dva požara, jedan od njih bio je i požar na kući njegovog komšije Milana. Kako je kuća već bila izgorjela, Šefik nije mogao gledati da mu komšija spava pod vedrim nebom, bez krova nad glavom, u zgarištu. Po ko zna koji put poziva u pomoć sve ljude dobre volje. 

 

Lokalna vlast obećava i na kraju ništa ne ispunjava. Šefik nema namjeru čekati, organizira ljude i otpočinje radove na izgorjeloj kući. Pojedinci sa strane prigovaraju kako on ne bi trebao pomagati Srbinu. Ne osvrće se na pritiske već zajedničkim snagama koordinira tri Srbina i desetak Bošnjaka privodeći kraju, upravo ovih dana, popravak Milanove kuće koji drhtavim glasom izgovara: "Zahvaljujem svim ljudima dobre volje koji su mi htjeli pomoći i koji su mi izašli u susret. Puno im hvala, svima..."

 

"Sve ćemo mi Milanu obezbijediti. Naši odnosi s komšijama Srbima uvijek su bili korektni. Zajedno smo odrasli i bilo je međusobnog poštovanja i prije i nakon rata. Nemamo nikakvih incidenata i vjerujemo da ih neće ni biti", napominje Sadiković ističući da ga pomaganje drugima čini sretnim, te da treba svima pomoći bez obzira na njihovo ime ili naciju. 

 

"Zamislite samo koliko bi bilo apsurdno da ja kao vatrogasac pitam ljude koji se utapaju kako se zovu ili koje su nacije?! Ja nisam neki vjernik, ali sam slušao mudre ljude koji su govorili da je haram tj. zabranjeno pitati čovjeka u nevolji koje je vjere. Bog nam je dao mogućnost da biramo šta ćemo činiti, dobro ili loše, i ja sam izabrao dobro. Moram reći i to da je cjelokupna situacija u BiH tužna, pogotovo kada se govori o životu povratničkih zajednica. Evo, vidite to i na primjeru Milana. Gledam i neke druge povratnike kako sami sjede po cijeli dan pred kućom. Nemaju posla, ubi ih samoća, zaboravljeni su od svih. Nakon završetka rata vladao je nekakav strah od drugog i drugačijeg, ali sada su problem i ekonomska pitanja", kaže Sadiković koji je prošle godine, kao vatrogasac, imao intervenciju zbog legla zmija u jednoj kući gdje je boravilo četvero djece. Iako nije imao nikakve opreme, iz humanih razloga i odgovornosti, izašao je na teren i riješio problem. 

 

"Mene je pogodilo kada sam vidio kako ta djeca žive. Puno sam osjetljiv na djecu. Kad ovih dana gledam kako se sirijska djeca utapaju u moru, jednostavno sjednem i plačem. Osjetljiv sam i na stare i nemoćne, šta ću kad sam emotivac", govori Sadiković i dodaje da su problem i ove neuslovne kuće, u kojoj su djeca boravila, uspješno riješili uz pomoć lokalnih medija i prijatelja. 

 

 

"Ljude dijelim na dobre i loše, trećih nema. Šefika Sadikovića poznajem više od 30 godina i mogu ga opisati kao velikog čovjeka, humanistu, planinara i prijatelja. Ono što on radi je za svaku pohvalu, mada ima i onih koji ga osuđuju, ali se ja na takve osobe ne osvrćem. On čini svima dobro i poznavajući ga kakav je, znam da bi pomogao i ljudima u Africi da može", priča nam Fikret Ibradžić, njegov prijatelj i sugrađanin. 

 

Almir Kasupović, inače mladi novinar iz Bosanske krajine, već neko vrijeme prati rad Sadikovića. "Planinari poštuju skup nepisanih pravila ponašanja koja se zasnivaju na humanizmu, poštenju i altruizmu, a odraz su ljudskih kvaliteta svakog pojedinca. Svaki kulturni planinar poznaje i poštuje načela planinarske etike. Bez lažne skromnosti, ne bi pogriješili kada bi rekli da je sam Šefik pisao načela planinarske etike, ali i iste primjenio u svim životnim segmentima. Teško je riječima opisati njegov život, ali ono što se može ustvrditi jeste da je on istinski uzor mladima koje uvijek opominje i podstiče na bavljenje zdravim životom", kaže novinar Kasupović.

 

Naš poznati pisac Meša Selimović u svom djelu “Derviš i smrt” napisao je jednu rečenicu koja kao da je opisivala ljude poput Šefika Sadikovića: "Ja nemam dva srca, jedno za mržnju, drugo za ljubav." Ljudi poput Sadikovića imaju samo jedno srce, a ono zasigurno voli sve ljude.