Kada se sa invaliditetom suočite nakon nesreće ili zbog ratnih dejstava, društvo vam stavlja epitet ranjenika i heroja. Samim tim, vi postajete neko ko je sve svoje u ovom društvu uradio, odslužio i za koga se ne zna šta poslije invaliditeta.
Sreli ste je negdje u Sarajevu. Ili ste pohađali neki od treninga na kojima je bila u ulozi edukatorice. Ili, prosto, nekako ste došli do njene gotovo zarazne energije i humora.
Sjećam se, imala sam nekih desetak – dvanaest godina. Išla sam sam na takmičenje iz matematike, čini mi se, na regionalnom nivou. Stajali smo na stepenicama u holu škole. Trema je bila više nego prisutna.
Dok melodiju klavirskih dirki prati ritam njenih koraka po parketu, dok vam pogled prati pokret njene ruke kojom negdje u daljinu prenosi sve ono što je čini izuzetnom u društvu u kojem živi, Ema vam priča priču o ponosu.
