Romsko naselje u Mostaru: Krov nad glavom nije dovoljan
Na periferiji Mostara, u Bišće Polje uz obalu Neretve, smješteno je romsko naselje koje je 2012. godine primilo svoje prve stanare. Kroz projekat stambenog zbrinjavanja Roma za 30 obitelji u periodu od 2011.-2014. izgrađene su 24 stambene jedinice u kojima su smještene romske obitelji.
Pored toga, uređen je parter oko stambenih jedinica i završen pristupni put (asfalt) od magistralne ceste do naselja. Također, neposredno pored stambenih jedinica izgrađene su i ostave (šupe) za ogrjev i odlaganje sekundarnih sirovina.
U toku je implementacija dva nova projekata preko kojih bi u spomenutom naselju bilo izgrađeno još 6 stambenih jedinica te javna rasvjeta. Iz Grada Mostara (Odjel za društvene djelatnosti) dobili smo informaciju da će u narednih nekoliko dana, putem javnog natječaja, komisija završiti odabir romskih obitelji za smještaj u 6 novih stambenih jedinica.
“Završetak radova očekuje se krajem ove godine. Implementator projekta izgradnje 6 stambenih jedinica je Švicarski Caritas – Sarajevo, a projekta izgradnje javne rasvjete je Grad Mostar. Vrijednost projekta izgradnje 6 stambenih jedinica je 353.000,00 KM i financira se iz tri izvora i to Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (180.000,00 KM), Švicarskog Caritasa Sarajevo (76.000,00 KM) i Grada Mostara (97.000,00 KM)“, stoji u odgovoru načelnika Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara Bože Ćorića.
Međutim, porodice koje su već uselile u izgrađene stanove, vidno su uznemirene i ogorčene. Pojedini nisu htjeli reći ni svoje ime, jer kažu da im je dosta da „svaki put neko dođe i radi ankete, nešto piše, uzima im podatke, a niko da dođe da donese hljeba da se jede, niko da posao ponudi, niko da im obezbjedi zdravstveno.Tražimo i pitamo da nam osiguraju nešto putem biroa za zapošljavanje, ali ne daju“, kazao je jedan od stanovnika ovog naselja kojeg smo zatekli na ulici.
Šabić Razija je prva otvorila svoja vrata, vidno bolesna, za koju iz priče sa ostalima saznajem da je izgubila dvoje djece. Njene komšije odmah su došle do njenog praga i pomalo ogorčeno rekli da ne žele odgovarati na moja pitanja, jer neće imati nikakve koristi. Porodice ne primaju nikakvu pomoć, nema posla, nemaju zdravstveno osiguranje. Ahmetović Jusuf mi pokazuje ličnu kartu:
''Evo vidiš, ja imam ličnu kartu, ali nemam zdravstveno. Nemam ništa. Imamo krov nad glavom, ali nemamo od čega da živimo. Prinuđeni smo da prosimo i da tražimo da preživimo. Niko nam ne dolazi, niko nas ne obilazi, niko nam ne da ništa. Niko neće da nas primi da radimo. A živjeti moramo!“
Na pitanje nadležnim institucijama, da li Grad Mostar pored stambenog zbrinjavanja, radi i na problemu zapošljavanja ove grupe građana, iz Odjela za društvene djelatnosti odgovaraju da Romi nisu jedini koji imaju problema sa zapošljavanjem i zdravstvenim osiguranjem, ali da Grad Mostar poduzima aktivnosti kako bi se barem problematika stambenog zbrinjavanja riješila.
U odgovoru ističu da u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, pored fondova za stambeno zbrinjavanje postoje i fondovi za sufinanciranje zapošljavanja, dodatno obrazovanje i sl. međutim na te fondove treba aplicirati udruženje Roma „Neretva“ koje egzistira u Gradu, a koje na ovom planu ne čini skoro ništa.
