Rasprava o smještaju i pravima osoba sa mentalnim invaliditetom

Nepostojanje uslova za smještaj osoba sa društvenim smetnjama u socijalne ustanove i neusklađenost propisa iz domena socijalne zaštite s međunarodnim aktima osnovni su problem pri odnosu sistema prema ovoj veoma ranjivoj populaciji.
Piše: 
Jasmin Krluč, foto: blogs.psychcentral.com
Podijeli ovaj članak: 
Postupak prisilnog zadržavanja, prava osoba koje su duševni bolesnici, te procjena njihove poslovne sposobnosti najvažnija su pitanja o kojima se govorilo na skupu.
 
Smještaj osobe sa duševnim oboljenjem u zdravstvenoj ustanovi traje u periodu dok se ona liječi. Nakon toga se pušta kući, a ukoliko porodica odluči da se za nju ne može starati, smješta se u specijalnu ustanovu. Međutim, to je početak problema, jer uslovi života u tim ustanovama nije u skladu sa Zakonom o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama.
 
Razlog za to jeste neusklađenost propisa iz domena socijelne zaštite s međunarodnim aktima, prije svega s Univerzalnom poveljom o ljudskim pravima. Zbog ove neusklađenosti ovakve ustanove nisu trenutno adekvatne za smještaj i boravak ove ranjive populacije, koja ne može uživati u njima sva svoja prava.  
 
Omer Ćemalović, neuropsihijatar i direktor Psihijatrijske bolnice Kantona Sarajevo, smatra da je veliki problem što ne postoje uslovi za smještaj takvih pacijenata u socijalne ustanove. ''Postoje situacije gdje se osobe zadržavaju u zdravstvenim ustanovama čekajući neko rješenje, da se ne bi puštale na ulicu gdje su potpuno ranjive“, kazao je Ćemalović. 
 
Ervin Mujkić, načelnik sektora za pravne i ljudske resurse Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, predložio je izmjenu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom i Zakona o vanparničnom postupku. Na taj način bi se uredila oblast smještaja osoba s duševnim smetnjama, na način da se ne krše njihova prava.
 
Međutim, negativna procjenaposlovne sposobnosti nekada najviše utječe na to da se krše osnovna ljudska prava ovoj društvenoj grupi. Naime, proglašavanje tih osoba poslovno nesposobnim automatski za njih znači gubitak samostalnosti, i zato je taj postupak problematičan. ''U dimenziji poslovne sposobnosti ti ljudi se više posmatraju kao objekti, a ne kao osobe s djelimično očuvanom mentalnom slikom“, kazao je Ćemalović.
 
Prijedlozi i zaključci s održane rasprave bit će, prije svega, upućeni parlamentarnim komisijama koje u narednom periodu trebaju pronaći kvalitetna rješenja za postojeće probleme u ovoj oblasti.
 
 
 
Ostavite komentar