Procjena rizika: Neizbježan korak u prevenciji femicida

 

 

Estonija je zemlja u kojoj od 2022. godine nijedan od visokorizičnih slučajeva nasilja u porodici nije završio ubistvom ili samoubistvom. 

 

Razlog? 

 

Kvalitetna multisektorska procjena rizika. Policija, tužilaštvo, lokalna vlast, nevladine organizacije i ostale ustanove za podršku, sastaju se jednom mjesečno zbog procjene rizika i razvoja plana zaštite za preživjele i djecu.

 

U Bosni i Hercegovini (BiH), procjena rizika u policiji tek se odnedavno uvodi. U Republici Srpskoj (RS) ona je zakonska obaveza od 2019. godine, dok će u Federaciji BiH (FBiH) ovo pitanje biti regulisano ukoliko se usvoji novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. 

 

Način na koji policija radi procjenu rizika jasnije opisuju i pravilnici koje donose entitetski ministri unutrašnjih poslova. Jedan pravilnik je već u primjeni u RS-u, a drugi je u fazi razvoja u FBiH i u njemu se navodi da su procjenu rizika dužni raditi policijski službenici za svaku prijavu nasilja tako što ispunjavaju obrazac koji se sastoji od niza pitanja o sklonosti nasilju, alkoholizmu, posjedovanju oružja, starateljstvu, uhođenju, žrtvinom strahu i drugim faktorima koji signaliziraju da bi se nasilje moglo opet ponoviti. 

 

Na osnovu podataka prikupljenih kroz obrazac i postojeću evidenciju, policijski službenik ocjenjuje da li je rizik od ponavljanja nasilja nizak, umjeren ili visok i u skladu s tim predlaže zaštitine mjere kao što su udaljenje iz stana, zabrana približavanja ili pritvor.

 

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS-a kažu da policijski službenici vrše procjenu rizika za svaku pojedinačnu prijavu nasilja u porodici. Ipak, i pored brojnih upita, nismo uspjeli dobiti odobrenje za intervjue sa predstavnicima MUP-a kako bismo detaljnije razgovarali o primjeni procjene rizika u policijskim stanicama. Primjer na terenu pronalazimo u Goraždu, gdje se procjena rizika radi od prošle godine. 

 

 

U Policijskoj stanici u Goraždu dočekuje nas viši inspektor Nijaz Drakovac. Godinama profesionalno posvećen jačanju uloge policije u sprečavanju nasilja u porodici, Nijaz je među najzaslužnijima za kreiranje dokumenta „Alat za procjenu rizika“. 

 

Dokument se sastoji od niza pitanja na koja policijski službenici u Goraždu prikupljaju odgovore kada dokumentuju slučaj nasilja u porodici, npr. prilikom uzimanja izjave od preživjele ili tokom prvog izlaska na mjesto događaja.

 

 

Kako Drakovac objašnjava, dokument nije zvaničan i nije ga usvojilo nijedno tijelo, nego je riječ o internoj „check listi“ koja olakšava posao policijskim službenicima. Ideja za njegovim kreiranjem potekla je na Koordinacionom tijelu za prevenciju, sprečavanje i borbu protiv nasilja u porodici Bosansko-podrinjskog kantona kojim Drakovac predsjedava.

 

„Na Koordinacionom tijelu smo raspravljali o tim stvarima, ali mi smo ovdje u policijskoj stanici formulisali ova pitanja i šta bi to bilo od važnosti“, objašnjava Drakovac i dodaje da su im u formulisanju određenih dijelova pomogli i predsjednica Opštinskog suda u Goraždu i glavni tužilac.

 

Drakovac sa nama prolazi kroz dokument i objašnjava kako je, između ostalih informacija, potrebno saznati i da li je riječ o prvom ili ponovljenom incidentu, koliko je nasilnika a koliko žrtava uključeno u slučaj, da li su uključena maloljetna djeca, kakvo je mentalno zdravlje nasilnika, postoji li zloupotreba alkohola ili droga, da li nasilnik ima PTSP.

 

Kako Drakovac tvrdi, alatom se pored njega koriste još četiri policijska službenika koji su raspoređeni u smjenama. Do određenih odgovora policijski službenici dolaze kroz direktan razgovor sa preživjelom, dok je za neke potrebno provjeriti postojeću policijsku evidenciju, npr. da bi se saznalo da li je nasilnik odranije sklon nasilju, narušavanju javnog reda i mira, tučama ili krađama. Za neke informacije neophodna je saradnja sa drugim institucijama, pa se tako u „Alatu za procjenu rizika“ nalazi i pitanje da li je Centar za socijalni rad izašao na lice mjesta, kao i da li su dali svoje mišljenje.

 

„[Za] dio oko stanja u porodici dobijemo pregled od Centra za socijalni rad. Oni ako nemaju ranije registrovanu porodicu sa poremećenim porodičnim odnosima, izlaze na lice mjesta i to su jako kvalitetne socijalne anamneze gdje naprave dobar presjek stanja.“

 

Drakovac ističe da im je za kreiranje alata bilo korisno i učestvovanje na edukacijama koje su se bavile ovim problemom.

 

„Imamo ocjenu rizika nizak, umjeren i visok. Ovaj dio ocjene rizika smo preuzeli sa jedne od edukacija na kojima smo bili moj pomoćnik i ja, i tu je jako dobro objašnjeno po pitanju razlike između ova tri nivoa.“

 

Uvidom u dokument koji koriste u Goraždu, vidimo da se određeni dijelovi podudaraju sa pravilnikom koji razvija MUPFBiH. Tako je na isti način objašnjeno šta koji nivo rizika podrazumijeva. 

 

Policijski službenik koji radi procjenu rizika donosi ocjenu da je rizik nizak ukoliko trenutne okolnosti ne pokazuju da je ponavljanje nasilja moguće. 

 

Umjeren rizik znači da je malo vjerovatno da će se nasilje ponoviti ali je to moguće ako bi nasilnik zloupotrijebio opojna sredstva ili prestao uzimati lijekove. 

 

Na kraju, ocjenu visokog rizika policijski službenik donosi kada nasilnik nije spreman na saradnju, izražava otvorenu netrpeljivost prema žrtvi i upućuje ozbiljne nasilne prijetnje.

 

Alat koji se koristi u Goraždu opisuje i koje je korake potrebno poduzeti ukoliko policijski službenik procijeni da postoji visok rizik od novog nasilja. Tako će se nasilniku privremeno ograničiti kretanje i odmah kontaktirati tužilac kako bi se predložio pritvor.

 

„Ukoliko to nije moguće službenik policije će u saradnji sa nadležnim organom starateljstva poduzeti radnje na zbrinjavanju žrtve nasilja u sigurnoj kući. Mi u Bosansko-podrinjskom kantonu za te namjene imamo sigurni stan“, navodi se u „Alatu za procjenu rizika“.

 

 

Od 2023., otkako se koristi obrazac, u Goraždu je prijavljeno 15 slučajeva nasilja u porodici. U osam slučajeva procijenjen je nizak rizik od ponavljanja, u sedam umjeren, ni u jednom slučaju visok. Kada je riječ o slučajevima kod kojih je ustanovljen umjeren rizik, uglavnom je riječ o nasilnicima koji zloupotrebljavaju alkohol ili ne koriste propisanu terapiju lijekovima, stoji u pojašnjenju koje smo dobili iz Uprave policije Goražde.

 

„Zbog postojanja sumnje da se radnje nasilja ponove, na prijedlog Policijske uprave Goražde, nasilnicima je Općinski sud u Goraždu – Prekršajno odjeljenje suda izricao zaštitnu mjeru 'Obavezno liječenje od ovisnosti'.“ Također, ukoliko su nasilnici osobe sa psihičkim poteškoćama koje ne koriste terapiju lijekovima „u saradnji sa Centrom za mentalno zdravlje Goražde, takva lica su se radi liječenja sprovodila na Psihijatrijsku kliniku u Sarajevo“, stoji u odgovorima Uprave policije Goražde.

 

 

 

O učinkovitosti procjene rizika u BiH još uvijek je rano govoriti. Uvođenje obaveznog obrasca u zakone tek je prvi korak, dok je za ozbiljnije razumijevanje veze između faktora rizika, ponovljenog nasilja i femicida, potrebno da prođe određeno vrijeme i da se analiziraju slučajevi femicida kada se dese. Takve analize u BiH se još uvijek ne rade, kaže nam Adnan Kadribašić, nezavisni stručnjak za ravnopravnost spolova i ljudska prava.

 

Kao neko ko je značajan dio svog rada posvetio procjeni rizika, Kadribašić kaže da je godinama kroz medijske sadržaje pratio faktore rizika koji su prethodili ubistvima žena u BiH. U posljednje vrijeme prepoznao je da su to i posjedovanje oružja, sukobi oko starateljstva, prethodne prijetnje ubistvom, posebno ako je prethodno nasilje uključivalo davljenje.

 

Kadribašić je MUP-u FBiH pružio podršku u izradi pravilnika koji će jasnije opisati način provođenja procjene rizika u policijskim stanicama u FBiH.

 

„Odluka je bila upravo da se koristi sličan model kao u RS-u da bi pristup bio izbalansiran u ovoj oblasti, ali, između ostalog, i da se dešava transfer znanja između službenika”, kaže Kadribašić, ali i pojašnjava da nema informacije da je neko pokušao ispitati učinkovitost procjene rizika u RS-u.

 

Iako još uvijek ne možemo govoriti o tome koliko je procjena rizika koja se dosad radila u BiH učinkovita zbog nedostatka istraživanja na tu temu, podaci iz drugih zemalja govore o važnosti ovog procesa. 

Estonija je zemlja s ozbiljnim pristupom problemu nasilja u porodici, koja je 2017. godine uvela tzv. MARAC model (Multisektorska konferencija za procjenu rizika) u visokorizičnim slučajevima nasilja. U Estoniji su MARAC timovi zastupljeni širom zemlje što omogućuje sistematičnu procjenu rizika. Od 2022. godine, gotovo 600 visokorizičnih slučajeva je pod nadzorom MARAC timova. Dosad, nijedan slučaj nije rezultirao ubistvom ili samoubistvom.

 

Jasno je da nasilje u porodici neće uvijek eskalirati femicidom. Bez obzira na to, procjena rizika trebala bi se raditi pri svakoj prijavi nasilja u porodici, te se nijedan slučaj ne bi smio olako shvatiti. Iz tog razloga, važna je i dodatna edukacija i senzibilizacija stručnjaka koji su uključeni u rješavanje problema nasilja.

.

„Na prvom mjestu, ograničenje procjene rizika može da bude nedovoljna educiranost stručnjaka. Nažalost, mi smo svjesni da svi oni koji rade s ovom problematikom, s ozbiljnim problemom nasilja u porodici i nasilja nad ženama nisu nužno prošli edukacije. Da bi radili sa nasiljem u porodici i nasiljem nad ženama, nije dovoljno da smo socijalni radnici, policijski službenici, psiholozi, nije dovoljno samo to stručo zvanje, mi moramo biti dodatno educirani i senzibilizirani za tu problematiku“, pojašnjava Fatima Bećirović, stručnjakinja u oblasti nasilja u porodici i nasilja nad ženama.

 

Ipak, Bećirović naglašava da stručnjaci ne mogu biti apsolutno sigurni da za svaki pojedinačni slučaj mogu adekvatno procijeniti o kolikom je riziku riječ.

 

„Mi možemo da imamo situacije gdje nema ozbiljnih pokazatelja, gdje nema ozbiljnih znakova ugrožavanja, gdje nema nekih ozbiljnih, uvjetno rečeno, rizika koji mogu biti tako očigledni u konkretnom slučaju, a mogu da završe tragično.“

 

S njom se slaže i Adnan Kadribašić, koji kaže da procjena rizika nije „magični štapić“, nego profesionalna procjena ponavljanja nasilja.

 

„Niko ne može da vidi budućnost, ali daje instrumente profesionalcima da prepoznaju koji su to rizici i ispitaju da li oni postoje”, zaključuje Kadribašić.