Ponosna na svoj grad

Zajedno sa nekolicinom mladih aktivista iz Incijative mladih za ljudska prava sudjelovala sam u jednom posebnom događaju koji želim da podjelim sa drugima. Odlučili smo testirati da li u gradu postoji diskriminacija na osnovu nacionalne pripadnosti. Htjeli smo istražiti da li  je u Mostaru ukusnija kafa ili kava.

Na tu ideju smo došli tokom treninga u junu - pričali smo o diskriminaciji u našem gradu i nekoliko učesnika je imalo loših iskustava u kafićima zbog svog izgovora. Bili smo svjesni da se možda stavljamo u neprijatne, čak opasne situacije, ali nismo puno marili za to.

Testiranje je trajalo tri dana. Izabrali smo lokale za koje smo pretpostavili da bi mogli biti problematični. Prvo radimo u istočnom dijelu grada, gdje se pije kafa. Onda odlazimo u zapadni dio. Tražimo kafu.

Kolega i ja ulazimo u lokal u istočnom dijelu grada. ‘Kavu molim.’ Ni u jednom trenutku nisam primjetila da mu je važno kako izgovaram ovu riječ. Poslužio nas je jako ljubazno kao i ostale goste u lokalu. Na njegovu licu nije bilo traga mržnje ili sličnog. Zamolila sam da odmah platim račun. Zadržali smo se još malo, dok nisu došla još druga dva tima. Pozitivno iskustvo se ponavlja i njima, i u drugom dijelu Mostara. 

Ni u jednom trenutku se nisam dvoumila da li želim da učestvujem u testiranju. Duboko u sebi sam vjerovala da će sve proći dobro. Nisam se opterećivala, kao da svaki dan sjedim u tom lokalu i pijem kavu.

Sve prolazi bez problema.

Sretna sam zbog toga - naš grad je prošao test, makar ovaj put. Drago mi je da nam nije bitno da li si naručio kavu ili kafu ili si došao kupiti kruh ili hljeb, već kakva si osoba.  Ponosna sam na svoje građane i poručujem ostalima slobodno dođite u Mostar, toplo ćemo vas primiti.