Osobe sa invaliditetom moraju biti neizostavan dio radnog tima

 

 

Ira Adilagić je projekt asistentkinja  u okviru projekta Connecting Creatively koji provodi British Council BIH. Projekat se odnosi na povezivanje muzeja, škola, teatara i filma iz Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, a Ira svakodnevno asistira u organizovanju aktivnosti u okviru projekta, organizovala je razmjene, posjete školama, obavlja administrativni dio posla.

 

I gotovo je sigurno da se u njenom radu i ne primijeti da ima oštećenje sluha. 

 

Od dobi od godinu dana, kao posljedicu temperature, ima oštećenje sluha. Ne čuje visoke frekvencije, ali jako dobro čita sa usana i ponekad sve što je potrebno, jeste da ste ispred nje i da pričate sasvim normalnom brzinom.

 

Školovala se u redovnoj osnovnoj školi, završila gimnaziju, a sad je na master studiju psihologije.

 

„Zvučaće čudno, ali sam u osnovnoj školi bila posmatračica predstave – sjedila sam u prvoj klupi, posmatrala ponašanja ljudi oko mene, postavljala sam mnogo pitanja, tražila objašnjenja, a odgovore na to mogla je dati samo psihologija. I kada sam prvi put čula za zanimanje psihologa, znala sam da je to nešto čime se želim baviti“, kaže Ira.

 

Do saradnje sa British Council-om došlo je sasvim spontano – Ira je željela unaprijediti sopstveno znanje engleskog, a osoblju se ukazala prilika da je angažuju kao predavačicu na temu jednakih prilika i različitosti, u okviru timskog treninga. Nedugo zatim, zatrebao im je neko kao dio projektnog tima i Ira se priključila.

 

„Ira je demonstrirala svoje kapacitete i vještine od samog starta. Naš tim je naučio prilagoditi se različitim stilovima rada, a u slučaju Ire, brzo smo naučili specifičnosti, primjerice, da je potrebno da nas vidi licem u lice kad razgovaramo”, navodi Larisa Halilović, direktorica British Council-a.

 

Irina insiprativna i krajnje zanimljiva priča, ostavila je utisak na čitav tim. Ako uzmemo u obzir da Ira nove riječi ili čitanje nije mogla da nauči kao sva ostala djeca, slušanjem, vrlo je interesantno i njeno izuzetno poznavanje i našeg i engleskog jezika.

 

“Redovno sam čitala knjige. Za svaku nepoznatu riječ, morala sam koristiti rječnik da vidim njeno značenje.  Jezik je živa stvar. Djeca bez oštećenja sluha usvajaju i razvijaju jezik slušanjem, a ja sam prošla proces usvajanje jezika i govora kroz čitanje“, objašnjava Ira. Reći će, sreća da za naš jezik važi pravilo – piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano.

 

Od prvog dana, otkad je dio ovog tima, dobro se uklopila. 

 

„Iako meni nije potrebno puno prilagodbe, osjetila bih ponekad iznenađenje kod ljudi i neku nesigurnost koja se odjednom mogla primijetiti u njihovom ponašanju prema meni. Ipak, moram istaknuti, veoma brzo stvari su postajale sasvim neopterećene bilo mojim, bilo njihovim strahovima da komunikacija neće biti uspješna. Pozitivni primjeri su najjače oružje protiv negativnih stereotipa i predrasuda”, priča Ira.

 

Sa druge strane, zna da ne bi mogla da obavlja posao koji je vezan za, recimo, veću upućenost na telefoniranje, i komunikaciju koja joj  nije prilagođena, no to nije prepreka za iznalaženje kreativnih rješenja za obavljanje povjerenog joj posla.

 

Sve saradnike i saradnice odmah je upoznala sa načinom na koji svakodnevno funkcioniše i dileme  i nedoumice u tom smislu bile su odmah otklonjene.

 

Ira je duboko svjesna problematike zapošljavanja osoba sa invaliditetom u BiH. Ali, smatra da ovaj segment problema prati cjelokupnu sliku zapošljavanja u našoj državi i da je ne treba posebno izdvajati.

 

“Težimo ka izjednačavanju mogućnosti i položaja svih u društvu i zbog toga smatram da sve situacije trebamo posmatrati jednako. U mnogim segmentima našeg sistema postoje razni propusti, koji se svakako moraju rješavati, a najvažniji su neprilagođeni uslovi za rad osoba sa invaliditetom. Nažalost, živimo u sistemu u kojem društvo nije dovoljno osviješteno o tome, i mi, svakim svojim djelovanjem i pristupom trebamo slati poruke o potrebnim i željenim promjenama”, kaže ona.

 

I upravo zbog toga poručuje osobama sa invaliditetom da moraju biti prisutne i vidljive svakodnevno u našem društvu, te se isticati svojim sposobnostima  i mogućnostima, kako bi se predrasude i stereotipi razbijali i društvo motivisalo na drugačiji pristup osobama sa invaliditetom u pogledu prava na rad. 

 

O problematici života sa invaliditetom i slici iz ugla osoba sa invaliditetom svake sedmice piše blog u okviru saradnje sa British councilom, kao još jedan vid promovisanja mogućnosti čitave populacije.

 

Sličnu poruku šalju i iz tima čiji je Ira danas dio.

 

“Ako izađemo iz okvira predrasuda i pružimo jednake prilike svim potencijalnim kandidatima za posao, sigurna sam da ćemo uskoro otkriti da osobe s invaliditetom često imaju razvijene vještine i sposobnosti na nivou istom ili često i višem od ostalih kandidata.  Na taj način kreiramo kvalitetnije i raznovrsnije timove, istovremeno jačajući svijest o važnosti inkluzije i demistifikaciji osoba sa invaliditetom”, naglašava direktorica Britshi Council-a.