Diskriminacija i nejednakost su ključni izazovi za evropske države
Iako su zemlje članice Evropske unije napravile značajan progres u borbi protiv diskriminacije i bh. vlastima služe kao izvor dobrih praksi, i dalje postoji dosta problema i predrasuda s kojima se ranjive grupe suočavaju. Sa direktoricom organizacije Equinet smo razgovarali o lekcijama koje vlasti i organizacije u BiH mogu naučiti od evropskih kolega u domenu borbe protiv diskriminacije i osiguranja jednakog tretmana svih grupa u društvu.
D: Možete li nam za početak reći nešto više o Vašoj trenutnoj ulozi u organizaciji Equinet ali i prethodnom iskustvu u oblasti jednakosti i borbe protiv diskriminacije?
A.G.: Još od završetka studija i sticanja diplome iz oblasti evropskih studija i političkih nauka na univerzitetu u Londonu, aktivno sam radila u oblasti jednakosti i borbe protiv diskriminacije. Bez imalo oklijevanja sam odlučila da se bavim ovim područjem upravo zbog određenih ličnih ideala koji me prate kroz život, mojih ubjeđenja te obrazovanja koje sam stekla završetkom studija. Prvi posao koji sam radila je također bio vezan za borbu protiv diskriminacije u Evropskom parlamentu u Evropskoj godini borbe protiv rasizma 1997. godine. Sljedeće funkcije koje sam obavljala su bile u Vijeću Evrope, Evropskom centru za monitoring rasizma i ksenofobije (EUMC) i jednoj konsultantskoj agenciji. Navedene funkcije su umnogome utjecale na jačanje mojih vještina vezanih za borbu protiv rasizma i diskriminacije. U 2008. godini sam dobila priliku da se pridružim Equinetu u funkciji izvršnog direktora i u tom periodu je ova organizacija ustvari i kreirana zahvaljujući finansijskoj podršci od strane EU. Moj glavni zadatak u to vrijeme bio je da oformim sekreterijat Equineta u Briselu i razvijem aktivnosti mreže institucija koje se bave pitanjem jednakosti a što činim zajedno sa malim ali izuzetno posvećenim timom kolega i eksperata.
D: Koje su neke od glavnih metoda koje Equinet koristi za promociju jednakosti i borbe protiv diskriminacije na nivou Evrope?
A.G.: Equinet je evropska mreža organizacija koje se bave pitanjem jednakosti i naše aktivnosti se oslanjaju na prethodno stečena iskustvu naših članova koji djeluju u raznim državama Evrope. Nacionalne organizacije za jednakost djeluju na nivou država članica EU i promovišu jednakost i suzbijaju diskriminaciju. Njihova glavna misija jeste da osiguraju da se jednak pravni tretman provodi nad svima onima koji podliježu određenim pravnim propisima, da istražuju slučajeve diskriminacije, da grade kulturu koja poštuje sva prava jednako te da u određenim slučajevima pruže pravnu pomoć žrtvama diskriminacije. Također aktivno pratimo i prijavljujemo sve slučajeve diksriminacije i na temelju naše statistike objavljujemo istraživanja i pravimo preporuke za državne agencije, te naravno, kao što sam već navela, surađujemo sa ugroženim zajednicama koje, također, uključujemo u naše projekte.
Equinet služi kao profesionalna platforma za saradnju, kao platforma koja povećava kapacitet i efikasnost institucija u borbi protiv diskriminacije koristeći propise EU kao naše pravne temelje. To postižemo raznim radionicama i seminarima koji za cilj imaju da poboljšaju znanje svih polaznika, kao i to da ojačaju strateški i organizacioni kapacitet do maksimuma. Naša mreža također vrši razmjenu podataka, tehnika ali i članova što znači da aktivno razmjenjujemo resurse iz svih nacionalnih ogranaka kako bi postigli maksimum na evropskom nivou.
Equinet nadalje pomaže evropsku incijativi za jednakost time što promoviše rad institucija iz ove oblasti i daje podstreka ostalim sličnim organizacijama. Također, koordiniramo strateške projekte vezane za ovu inicijativu i na taj način pomažemo njenu implementaciju. Equinet prikuplja i analizira podatke i iskustva svih organizacija zajedno, time stvarajući profesionalne analize i pravne prijedloge na datim poljima ali i svim ostalim područjima koja su vezana za evropski nivo. Time stvaramo prostor za debate, te samim tim, prostor za razmjenu mišljenja i načina djelovanja.
D: Vi koordinirate aktivnosti i suradnju između nekoliko desetina institucija koje se bave pitanjem jednakosti. Ali ove organizacije se razlikuju od strukture pa sve do finansijskog kapaciteta. Koje su neke od najboljih i najgorih praksi u smislu organizacije, strukture i rada tih institucija?
A.G.: Trenutno postoje 42 organizacije koje su naše članice i dolaze iz 32 različite države uključene u našu mrežu, i doista one kao takve pokrivaju jako veliko područje ali se i same veoma razlikuju, po unutrašnjem uređenju. Neke su kvazi-pravosudne institucije te mogu donositi vlastite odluke u određenim pravnim slučajevima, dok druge služe kao pravni savjetnici koji su dostupni žrtvama diskriminacije. Neke su također zasebna i nezavisna tijela dok su druge blisko povezane sa određenim javnim institucijama. Većina organizacija ima mandat koji pokriva nekoliko vrsta diskriminacije, iako na drugoj strani postoje i one koje se bave samo jednom vrstom diskriminacije. Organizacije se najviše razlikuju po pitanju dostupnih resursa i broja zaposlenih ali i po pitanju dužine iskustva.
Jasno je da ne postoji jedna univerzalna definicija rada ovih institucija. Ali, iz njihovog iskustva se može zaključiti da je potrebno uvesti još više standarde da bi se osiguralo da svi mogu ostvariti puni potencijal i da se im pri tome pruži potreban nivo nezavisnosti, resursa, kvalitetnog procesa imenovanja osoba na rukovodeće pozicije i odgovornosti za uticaj koji ostvare na društvo. Tokom narednog perioda Equinet će raditi na razvoju upravo tih standarda na način da ćemo dovesti na jedno mjesto ključne osobe iz organizacija koje su naši članovi s ciljem identifikacije osnovnih standarda kojih bi se sve organizacije trebale držati.
D: Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u Evropi što se tiče problema rasizma, ksenofobije, anti-imigranstkih pokreta i ostalih formi diskriminatornog ponašanja? Da li se Evropa sve više okreće „desničarskom ekstremizmu“ ili je ovaj problem ustvari preuveličan?
A.G.: Postoje naravno određena strahovanja koja se moraju uzeti za ozbiljno. Diskriminacija je ključni problem i evropsko društvo je pod pritiskom da se sa njim obračuna efikasno. U jednu ruku, mjere štednje povećavaju ranjivost određenih manjina i socijalnih grupa bespotrebno, jer postoji veoma bliska veza između siromaštva i diskriminacije. Na drugoj strani, ljudi su isfrustrirani zbog gubitka perspektive i samim tim smatraju da je evropski socijalni model propao. Sve to uveliko „hrani“ populističke pokrete u društvu.
U ovom kontekstu, pravni okvir za jednakost je, nažalost, oslabljen u nekoliko država iako postoji mnogo dokaza da je borba protiv diskriminacije veoma korisna. Jednakost je bitna za ravnomjeran i održiv ekonomski rast te je kao takva integrirana u zajednički cilj svih EU članica u okviru strategije EU 2020. Naše organizacije, ali i sve organizacije koje se bore za jednakost, igrat će ključnu ulogu u ostvarenju ciljeva iz ove strategije.
D: „Dekada Roma“ se bliži kraju. O uspjehu ovog programa postoje različita mišljenja. Neki kažu da nije ostvario zadate ciljeve, dok drugi već planiraju produženje ovog programa. Kakvo je Vaše mišljenje o temi diskriminacije Roma u Evropi?
A.G.: Romi su najveća etnička skupina koja trpi očiglednu diskriminaciju u Evropi. Equinet i naši partneri smatraju da je prioritet da se prava Roma dugoročno osiguraju i u tom pravcu smo proizveli određene izvještaje ali je progres u ovoj oblasti generalno jako spor. Equinet će samim tim, nastaviti pružati podršku svim romskim organizacijama sa kojima blisko surađujemo ali i Evropskoj komisiji na implementaciji trenutnih strategija za romsku populaciju (National Roma Integration Strategies, Council Recommendation on Roma Integration). Također, o ovom pitanju, sarađujemo i sa državnim institucijama zaduženim za pitanje ljudskih prava, Vijećem Evrope i Evropskom agencijom za osnovna prava s ciljem adresiranja ključnih tema kao što su nedostatak medijskog izvještavanja o ovoj temi, slabe političke volje i predrasudama protiv Roma.
D: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo i Albanija nisu članice Equineta. Zašto je to slučaj? Da li biste nam mogli pobliže objasniti cjelokupnu situaciju vezanu za Bosnu i Hercegovinu, te da li ste ikada imali kontakt sa Ombudsman institucijom u ovoj državi?
A.G.: Tokom samog početka rada Equineta 2008. godine kada smo bili finansirani od strane EU Progress programa za 2007.-2013., postojao je niz ograničenja ili nejasnoća o prihvatljivosti troškova učešća vezanih za zemlje koje su potencijalni kandidati što uključuje i zemlje Zapadnog Balkana. Nedavno smo u naše članstvo primili i instituciju iz Albanije što je povećalo broj naših članova na 42 organizacije koje dolaze iz 32 zemlje.
Također, u stalnom smo kontaktu sa Institucijom ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Kolege iz BiH su prisustvovale u svojstvu posmatrača na određenim događajima koje je Equinet organizovao a i mi smo njih posjetili u Sarajevu. Predstavnik Equineta je također nedavno učestvovao na regionalnoj konferenciji u Sarajevu o promoviranju ljudskih prava LGBT osoba na Zapadnom Balkanu.
Bili bismo zaista sretni da ovu saradnju razvijemo još više i sad smo u poziciji da razmotrimo aplikaciju za članstvo ukoliko organizacije iz Zapadnog Balkana odluče da se pridruže našoj mjeri.
D: Asimilacija i uključivanje imigranata u ekonomski i socijalni život evropskih država je tema o kojoj se jako mnogo priča u evropskim državama. Neke države su postigle uspjeh dok se druge suočavaju sa problemima sve veće mržnje prema imigrantima kao i sa buntovnim ponašanjem najsiromašnijih građana. Šta obe strane (država i imigranti) mogu uraditi da bi njihova „veza“ uspjela?
A.G.: Ovdje bi bilo veoma bitno napomenuti Osnovne principe integracione politike prema imigrantima koja je u Evropi usvojena u novembru 2004. godine i predstavlja osnov na kojem EU radi u oblasti integracije stranaca. Ukoliko države usvoje te principe, vjerovatnoća da bi ta „veza“ između države i imigranta uspjela se uveliko povećava. Nadalje, mi kao društvo moramo da se borimo protiv rasizma i retorike populističkih partija i političara koji za ekonomske probleme okrivljavaju imigrante. Moramo shvatiti da su imigranti tu da bi doprinijeli sveukupnom prosperitetu države.
D: Različit tretman i finansijski status muškaraca i žena na tržištu rada je odavno poznat problem ne samo u BiH već i u mnogim razvijenim evropskim državama. Kako se vi borite protiv ove diskriminatorne prakse i koje su lekcije koje Bosna i Hercegovina također može da nauči na primjerima drugih država?
A.G.: Spolna nejednakost je problem koji je zastupljen u svim evropskim državama i u svim sferama društva. Kroz Equinet mrežu mi pokušavamo ojačati saradnju u određenim oblastima s ciljem suzbijanja razlika i diskriminatornih praksi. Prošle godine smo zajedno sa našim članicama radili na skupljanju iskustava o tome kako osigurati jednaku platu za jednak obim posla ali i o ulozi koju institucije koje se bave pitanjem jednakosti mogu odigrati da se situacija popravi. Cilj nam je također i ostvarivanje kvalitetnijeg balansa između profesionalnog i privatnog života. Treća oblast na koju se fokusiramo je da stvorimo bazu iskustava iz oblasti pristupa proizvodima i uslugama a što je vezano za problem nejednakosti među spolovima u stvarima nevezanim za tržište rada.
Tokom protekle godine smo obezbijedili razmjenu stručnjaka između naših članica u oblasti nasilja nad ženama, i u saradnji sa EU agencijom za osnovna prava organizovan je radni sastanak na ovu temu. Također, održali smo i trening o seksualnom uznemiravanju krajem 2014. s ciljem razvoja kapaciteta naših članica u rješavanju problema iz ove oblasti.
Konačno, kao dio naše interakcije sa EU institucijama, podržavamo različite zakonske prijedloge vezane za zaštitu trudnica od diskriminacije i osiguranja balansa između profesionalnog i privatnog života ali i osiguranja veće zastupljenosti žena u upravnim odborima kompanija.
