Jana-Martina Katović: Važno je boriti se za svoja prava
Jedan običan birokratki proces koji je trebao da se završi izborom Jane-Martine za direktoricu vrtića, pretvorio se u jedan od najupečatljivijih primjera kršenja ljudskih prava u BiH. Jedina osoba koja je tada ispunjavala sve uslove predviđene konkursom i jedina osoba koja se javila na taj konkurs, bila je sestra Jana-Martina Katović. Upravno vijeće vrtića ju je tada izabralo i predložilo da dobije konačnu saglasnost za imenovanje na mjesto direktorice vrtića, ali načelnik Općine Glamoč je javno rekao da njemu i njegovoj stranci (SNSD) smeta što u vrtiću radi Martina koja nosi odoru časne sestre.
Udruženje „Vaša prava BiH“ i sestra Jana-Martina Katović, reakciju načelnika općine Glamoč su prepoznali kao diskriminaciju. Usljedila je tužba. U decembru 2011. godine prvostepenom presudom je potvrđeno da je nad sestrom Janom-Martinom Katović izvršena diskriminacija, a općini Glamoč je bilo nalaženo da je imenuje za direktoricu vrtića. U januaru 2013. godine, Kantonalni sud u Livnu potvrdio je prvostenu presudu Općinskog suda u Livnu, kojom je utvrdio da je sestra Jana bila žrtva diskriminacije.
Ona je izašla kao pobjednica. Potvrđena je diskriminacija i dokazano sve ono što je godinama uporno dokazivala. Međutim, nakon presude je trebalo nastaviti sa životom. U malom mjestu gdje se svi znaju, neizbježno je bilo da se problemi nastave, samo u nekom drugom obliku.
Život nakon presude
''Još nije Općina prestala s diskriminacijom, niti sam imenovana ravnateljem, a niti sam dobila odštetu. A kad će biti, ni to ne znam'', rekla nam je sestra Jana-Martina. ''Ono što znam jeste da je jako teško u današnje vrijeme i u ovoj i ovakvoj državi biti mali čovjek o kome se ne brine niti susatav, niti pojedinci koji su kao nostelji vlasti (na bilo kojem nivou) samim zauzimanjem tih pozicija odgovorni upravo za tog malog čovjeka'', dodaje ona.
Sestra Jana nam je rekla da je bila ptpuno svjesna šta je čeka kada se upustila u proces, ali nije znala koliko će trajati. Umjesto da se sve završi potvrđivanjem presude, problemi su se i dalje nastavili. Na žalost, Glamoč - malo mjesto u kome se gotovo svi poznaju - podijeljen je oko ovog slučaja. ''Društvo je podjeljeno, od mnogih dobijem rječi podrške, ali isto tako su mnogi indiferentni jer žive u maloj sredini, gdje svi skoro sve znaju, a staviti se na stranu potlačenog protiv onog koji tlači nije baš pametno, pa se mnogi drže po strani i ne izjašnjavaju se. A i to mi nešto govori'', naglasila je sestra Jana-Martina.
Ima i drugih problema sa kojima se treba suočiti. ''Moje tete iz vrtića i ja nismo dobili plaću 30 mjeseci. To je jako velik problem za jednu majku koja ima šestoro djece, radi za tuđu djecu, svaki dan sve čini da se oni ugodno osjećaju u vrtiću, a svojoj djeci nema za što kupiti kruha…'', kaže Jana.
Gdje je pravda i kada će stići
Bez obzira ne sve što se dešava nakon presude, sestra Jana je jako ponosna što je podigla svoj glas i dokazala nepravdu koja joj je načinjena. Ni u jednom momentu nije oklijevala i kaže da bi ponovo bi učinila isto. ''Opet bih sudskim putem tražila svoja prava i bunila se protiv nepravde koja mi se činila i čini'', poručila je sestra Jana. Oni koji je dobro poznaju i dalje su ostali njeni dobri prijatelji. Ona kaže da su to ljudi koji znaju kakvi su njeni stavovi i kakva je ona zapravo. ''Mogu reći da nikad nisam patila od toga što će tko reći, ako sam ja u sebi bila mirna za svoja djela i riječi'', kaže ona.
Od momenta kada je pokrenuta tužba, pa sve do danas, agonija sestre Jane-Martine traje, ali ona ne pokazuje slabost. Na kraju razgvora, sestra Jana-Martina Katović je upitila poruku koja će, vjeruje, ohrabriti i duge ljude da podignu svoj glas protiv nepravde. ''Zar samo zato što sam drugačija, što se drugačije oblačim i imam drugačija uvjerenja - nisam čovjek?! Za ta prava ću se uvijek boriti, bez obzira na cijenu.”
