Centralizacija sektora socijalne zaštite neophodna, kantonalni propisi neadekvatni
Razvijenost i civilizaranost jednog društva može se mjeriti i u odnosu na to kako se odnosi prema svojim starijim sugrađanima i sugrađankama. Na žalost, Bosna i Hercegovina pala je i na ovom testu.
Iako Zakon o socijalnoj zaštiti propisuje novčanu pomoć licima starijim od 65 godina kojima je zdravlje ugroženo, ta pomoć je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu mrtvo slovo na papiru. Većina njih, nakon što kupi lijekove i plati režije, od minimalne penzije (ukoliko je uopće imaju) od 310 KM – ne ostane ništa.
Jedna od naših sagovornica (koja je željela da ostane anonimna) brinula je o svojoj majci, čiji je stepen invaliditeta bio 100%. Penzija i invalidnina pokrivali su tek trećinu njenih troškova liječenja, tako da je cijela porodica morala da se uključi u finansiranje njenih potreba. Da je kanton isplaćivao novčanu pomoć, na šta je zakonski obavezan, kvalitet njege koju bi joj mogli pružiti bi svakako bio bolji.
No, njena majka je makar imala pomoć i podršku porodice. Šta sa onima koji je nemaju?
Pusti izgovori
U nadležnim institucijama kantona pravdaju se nedostatkom novca u budžetu za ova izdvajanja. Zahtjevi korisnika i korisnica u HN Kantonu na ime pomoći iznose 3 miliona KM, no nijedna marka nije izdvojena za ove potrebe.
Hercegovačko-neretvanski kanton jedan je od pet najzaduženijih kantona u Federaciji i zasigurno da to utiče na provođenje zagarantiranih prava, ne samo u oblasti socijalne zaštite. Međutim, kada se pogleda budžet kantona za 2013. godinu, samo za plate i naknade troškova uposlenih u Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne zaštite, kanton izdvaja 877.600 KM. Najveći dio budžeta ide na pokrivanje troškova administracije – ukupno 31 uposlenih.
Važno je napomenuti da u Federaciji BiH nekoliko kantona – Sarajevski, Tuzlanski i Zeničko- Dobojski, redovno isplaćuju naknade licima starijim od 65 godina propisane zakonom. Ovi kantoni su uskladili propise sa federalnim zakonom, te na primjer u ZD Kantonu, oko 1.580 osoba ostvaruje naknadu za tuđu njegu i pomoć. Salko Čolaković iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite HNK objašnjava njihovom ''povoljnijom ekonomskom situacijom''.
„Iz humanih razloga bi bilo neophodno donijeti propis i u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i pomoći osobama iz navedene kategorije, međutim iako postoji dobra volja ne postoji dovoljno novca u budžetu“, kazao je Čolaković. No, kada se uporede budžeti i troškovi odgovornih ministarstava u HNK i ZDK, vidi se da su troškovi u Zeničko-dobojskom kantonu znatno manji, posebno administrativni – administraciju u dva ministarstva (za socijalnu politiku i zdravstvo) ZDK čini ukupno 20 ljudi, za razliku od 31 uposlenih u najzaduženijem kantonu u Federaciji.
Također, poređenja radi, u HNK živi oko 220.000 stanovnika a budžet kantona je oko 180 miliona KM, dok u ZDK živi oko 400.000 građana s kantonalnim budžetom od oko 273 miliona KM.
Senad Kraljušić, direktor centra za socijalni rad u Konjicu, smatra da je neophodna centralizacija sektora socijalne zaštite u Federaciji BiH. On objašnjava razlike u primjeni propisa različitim finansijskim mogućnostima kantona. Također, sve osobe iz iz jedne kategorije bi trebalo da imaju istu naknadu, kako bi se zloupotrebe u smislu korištenja duplih prava, izbjegle. „Riječ je o preporukama i mišljenju mnogih stručnjaka iz oblasti socijalne zaštite“, istakao je Kraljušić.
