Neravnopravan pristup liječenju: Kanton Sarajevo zanemaruje ovisnice

Od osnivanja Javne ustanove "Terapijska zajednica Kampus Kantona Sarajevo (KS)" prošlo je više od hiljadu muškaraca, ali ne i žena koje su ovisnice, kojih je u ovom kantonu sve više. Osuđene su ostati u paklu droge, boriti se same sa ovisnošću ili potražiti pomoć izvan KS ili u zemljama regiona, jer u Bosni i Hercegovini (BiH), od nekoliko terapijskih zajednica, "Marjanovac" kod Banjaluke je jedino mjesto u kojem se mogu liječiti i žene.

Ne postoji ni jedinstven registar ovisnika u KS, niti uopšte u BiH. Sve relevantne ustanove i institucije bi trebale svoje podatke o ovisnicima slati u jednu bazu, kako bi se objedinili, te kreirati jedinstveni registrar prijavljenih i liječenih ovisnika. Bilo je nekoliko pokušaja od Zavoda za javno zdravstvo KS da se to uradi, ali bezuspješno. U prilog nepostojanju tih podataka ide i činjenica o sprecifičnosti bolesti ovisnosti. Da bi neko bio registrovani ovisnik, osoba mora izjaviti da je ovisna, odnosno da prijavi svoj problem u neku od ustanova. Dalje, da je osoba evidentirana da se liječi ili je bila liječena.

Najave ženskog odjeljenja, ali bez konkretnih koraka

Žensku kuću za ovisnice najavljivale su vlasti KS unazad godinama. Almir Mesić, šef Službe za prijem i psihosocijalnu podršku korisnicima JU Terapijska zajednica Kampus KS, za N1 kaže da postoji potreba za ovom vrstom usluge, jer su nerijetko kontaktirani od žena koje traže pomoć.

“Da bi se problem ovisnosti o drogama među ženama počeo rješavati, na lokalitetu Kampusa je planirana izgradnja objekta za žene ovisnice. To je objekat koji bi fizički bio odvojen od odjela za muškarce, te prilagođen ženskoj populaciji i njihovom boravku i tretmanu. U radu sa ženama ovisnicama koristila bi se dugogodišnja dobra praksa iz Kampusa ali i iskustva iz sličnih institucija iz regiona. Međutim, iako je bilo inicijativa od subjekata izvan Kampusa (zastupnica u Skupštini KS, ministrice za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS), još uvijek se ozbiljno i konkretno ne pristupa rješavanju ovog problema”, kaže Mesić.

Trenutno, po pitanju ovisnosti kod ženske populacije, ovaj kampus pruža samo usluge psihosocijalne podrške i savjetovanja.

Na osnovu podataka koje posjeduje ustanova Kampus, kažu da je droga više dostupna na ulici i da je njena ponuda postala sve raznovrsnija. Usljed procesa globalizacije i tehnološkog razvoja, prvenstveno misleći na moderan i ubrzan transport robe i slobodnu trgovinu, danas je na ulicama sve više različitih vrsta psihoaktivnih supstanci.

“Nekada ste u društvu imali, uslovno rečeno, najviše ‘klasičnih heroinskih ovisnika’, što danas nije slučaj. Korisnici koji su prošli tretman u Kampusu, najviše i najčešće su zloupotrebljavali tzv.'speed’ koji je veoma lako dostupna droga zbog svoje niske ulične cijene. Nažalost, također je česta pojava zloupotreba lijekova, koju često ovisnici koriste sa alkoholom. U program tretmana Kampusa sve više dolaze i javljaju se osobe koje imaju tzv. dualne dijagnoze, što znači da pored primarne bolesti ovisnosti, često kao posljedicu imaju i druge psihičke poremećaje kao što su anksioznost, depresija, pa čak i nerijetko, teške i složene psihičke bolesti poput šizofrenije”, navodi Mesić.

Pravo na terapijski tretman – obaveza države

Kako bi glavni grad BiH dobio komunu za ovisnice, ovom problem bi se trebalo ozbiljnije pristupiti jer očigledno se radi o ozbiljnoj diskriminaciji i ugrožavanju ljudskih prava. Iz Gender centra Vlade Federacije BiH za N1 kažu da, kada je u pitanju podrška osobama koje su ovisne o opojnim sredstvima, ovo pitanje sagledavaju primarno iz ugla ljudskih prava odnosno prava na zdravlje, koje je utvrđeno Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima a koji je sastavni dio Ustava BiH i Ustava FBiH.

“Specifičnost ovog prava se ogleda u obavezi države da osigura svim osobama ‘najbolje psihičko i mentalno zdravlje koje može da postigne’ i naravno bez diskriminacije. I Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH je potvrđeno pravo na jednak pristup zdravstvenoj zaštiti bez diskriminacije na osnovu spola. Odgovornost za osiguravanja najboljeg stepena zdravlja svakako na državnim institucijama, i ovo pravo je progresivno, tj. osiguravaju ga državne institucije u najvećoj mogućoj mjeri koristeći svoje raspoložive izvore i poduzimajući korake kako bi se postepeno postiglo puno ostvarenje ovog prava”, ističu iz Gender centra FBiH.

U konkretnom slučaju, dodaju, postavlja se pitanje da li podrška koja se pruža putem terapijskih zajednica predstavlja pravo na zdravlje i ako da, da li terapijska zajednica koja je otvorena samo za muškarce predstavlja diskriminaciju na osnovu spola, te da li je terapijska zajednica koja postoji trenutno najveća moguća mjera za ostvarenje prava na zdravlje osoba koje su ovisne o opojnim sredstvima?!

“Terapijski pristup odnosno ‘psihosocijalne intervencije bi trebale biti prva linija tretmana za većinu osoba koje doživljavaju mentalne zdravstvene poteškoće’, što je potvrđeno od Specijalnog izvjestitelja UN za pravo na zdravlje. Pravo na zdravlje zahtijeva provođenje politike prema drogama zasnovane na ljudskim pravima, uz primjenu preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), UNAIDS-a i tijela za ljudska prava. Specijalni izvjestitelj dodatno naglašava da je ovisnost o drogama povezana s različitim faktorima i identitetima, a posebno pogađa žene, naročito one s mentalnim poteškoćama, izlažući ih većem riziku od zaraze HIV-om“, kažu iz Gender centra FBiH.

Iz Gender centra FBiH dodatno pojašnjavaju da osnovni princip ljudskih prava, kao i pravnog sistema u BiH, je da se pristup svakom pravu mora osigurati bez diskriminacije na osnovu spola, “tako da bi onemogućavanje pristupa istom nivou prava za žene i muškarce, bez objektivnog razloga, predstavljalo diskriminaciju na osnovu spola”.

Gender centar FBiH najavljuje inicijativu za ravnopravan pristup liječenju

Budući da je “Terapijska zajednica Kampus” javna ustanova osnovana od Skupštine KS, iz Gender centra FBiH napominju da je jasno da je podrška koja se odvija u okviru ove ustanove segment zdravstvene podrške osoba koje su ovisne o opojnim sredstvima.

Gender Centar Vlade FBiH je, kako govore, u prošlosti podržavao rad ove ustanove u pogledu smanjivanja uticaja faktora rizika koji se vežu sa ovisnosti i njegove korelacije sa nasiljem u porodici, ali kažu, nisu bili upoznati da je muški spol preduslov za tretman u ovoj zajednici.

“Posebno interni akti (Pravila JU Terapijska zajednica – Kampus KS, član 15. stav 7) eksplicitno navode da će se u organizacionim jedinicima Kampusa formirati muško i žensko odjeljenje. U tom pogledu, na osnovu dostupnih informacija, ne vidimo niti jedan problem u zakonskom tretiranju ovog pitanja. Međutim, ukoliko je praksa različita od informacija sa kojima mi raspolažemo, to potencijalno može predstavljati diskriminaciju na osnovu spola. Naime, ukoliko nije osnovano ženskog odjeljenje i odnosno ako spol predstavlja uslov za pristup uslugama terapijske zajednice, to bi vrlo teško moglo predstavljati objektivan i zakonit cilj te mjeru koja bi bila proporcionalna cilju koji se želi ostvariti. U tom slučaju odgovornost je Javne ustanove odnosno osnivača da poduzme sve mjere da osigura jednak pristup ženama i muškarcima terpijskim uslugama”, naglašavaju iz Gender centra Vlade FBiH.

Gender centar FBiH, dodaju, djeluje reaktivno, u onim situacijama kada institucije traže njihovu podršku ili kada se utvrdi da institucije nisu provele svoje obaveze u oblasti ljudskih prava i sloboda bez diskriminacije na osnovu spola koje su utvrđene Ustavom i Zakonom.

U ovom, kao i svim drugim slučajevima, iz Gender Centar Vlade FBiH najavljuju da će, ukoliko se navodi pokažu tačnim, pokrenuti inicijativu prema nadležnim kantonalnim institucijama da se osigura jednak pristup zdravstvenim uslugama za žene koje su ovisnice.

“U tom smislu smo sigurni da ćemo ostvariti uspješnu saradnju budući da je Kanton Sarajevo jedan od kantona koji redovno donosi i provodi kantonalni Gender akcioni plan kao i druge obaveze iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH”, govore oni.

Obećanja za rješenje problema

Iz N1 su se obratili i resornom ministarstvu koje podsjeća da je Kanton Sarajevo, u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom osnovao Javnu ustanovu Terapijska zajednica – Kampus KS. Kantonalni zakon u članu 98. propisuje nadležnosti Kampusa, između ostalog, propisao i da će se u organizacionim jedinicama 1. i 3. navedenog člana formirati žensko i muško odjeljenje.

Smještaj korisnika u ustanove socijalne zaštite regulisan je Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih “žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH i Kantonalnim zakonom. Također, shodno članu 57. Kantonalnog zakona propisano je da izuzetno u Kampus, korisnici se mogu smjestiti i prije donošenja rješenja IU “Kantonalni centar za socijalni rad”.

Podsjećaju da je Kampus u julu 2017. godine primio na smještaj prve žene ovisnice o psihoaktivnim supstancama. Također, stav Kampusa je da se u praksi pokazalo bezuspješnim zbrinjavanje i pružanje usluga u okviru iste stambene jedinice muških i ženskih korisnika. Nadalje su istakli da se to prvenstveno odnosilo na nedostatak odgovarajućih tehničkih uslova, odnosno stambenog prostora koji ne odvaja fizički muške i ženske korisnike Kampusa što je onemogućavalo adekvatno provodenje terapijskog rada sa ženama ovisnicama o psihoaktivnim supstancama i što je u konačnici za posljedicu imalo otpuštanje korisnica u vrlo kratkom periodu.

Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS je, kao i Gender centar Vlade FBiH, obećalo da će se aktivnije uključiti u aktivnosti na prevazilaženju ovog problema po dostavljanju konkretnog prijedloga Kampusa za njegovo rješavanje, a sve u cilju osiguravanja adekvatnih usluga korisnicima socijalne zaštite u Kantonu Sarajevo.

Tekst autorice Berine Bahtanović preuzet sa portala N1info.ba.