O seksualnom nasilju se u Bosni i Hercegovini šuti

Seksualno nasilje u Bosni i Hercegovini (BiH) prijavila je tek svaka deseta osoba koja ga je doživjela, pokazalo je istraživanje Fondacija lokalne demokratije iz 2021. - godine u kojoj je prijavljeno 50 slučajeva seksualnog nasilja. Razlog malog broja prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja je, prema riječima izvršne direktorice Fondacije lokalne demokratije Jasmine Mujezinović, nepostojanje adekvatnog sistema kojem žene vjeruju, ali i činjenica da u BiH i dalje postoji ogromna stigma koja prati seksualno nasilje.

“Ako ne stoji sistem, vi ste prepušteni sami sebi i ne možete da riješite svoj problem. Seksualno nasilje je jedna od najvećih trauma koja se može desiti jednoj ženi. Ako uspostavimo sistem u kojem će ona znati kome da se obrati, u kojem će imati osobe od povjerenja s kojim će moći razgovarati, u kojem će u zdravstvenim ustanovama biti posebna odjeljenja u kojima neće biti izložena svim tim pogledima ostalih i u koje će se uključiti i nevladine organizacije koje će davati psihološku i svaku drugu podršku, tada ćemo biti u mogućnosti da one izađu iz tog kruga”,  rekla je Mujezinović tokom susreta sa novinarima u utorak 25. oktobra.

Susret s novinarima Fondacija lokalne demokratije organizovala je s ciljem pravilnog informiranja javnosti o seksualnom nasilju u BiH, kao i podrške medija u konačnom usvajanju izmjena Krivičnog zakona Federacije BiH, a koji će biti usklađen sa standardima Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) u oblasti seksualnog nasilja, ali i senzibiliranja javnosti prema žrtvama seksualnog nasilja. 

“Mi još uvijek imamo prisutne one rečenice poput ‘Zaslužila je’, ‘Ona je izazivala’, ‘Obukla se tako’, i tako dalje, i ta stigma je najveći problem”, rekla je Mujezinović, dodajući da se o temi seksualnog nasilja u BiH najmanje govori. 

Sa novinarima i novinarkama razgovarano je o tome zašto se seksualno nasilje veoma slabo prijavljuje u BiH,  dobijaju li žrtve seksualnog nasilja neophodnu podršku i tretman kakav zaslužuju, šta se dešava sa izmjenama Krivičnog zakona Federacije BiH, kakve su kazne za počinioce, te kako uspostaviti i unaprijediti sistem podrške za žrtve seksualnog nasilja. 

Mujezinović je najavila otvaranje kriznih centara za žene. U Općoj bolnici “Prim. Dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu, Univerzitetsko kliničkom centaru Tuzla i Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar naredne godine bi trebali postojati centri za žrtve nasilja u kojima će žrtva imati osiguranu psihološku podršku, ali i mjesto na kojem će biti prikupljeni dokazi. 

Bosna i Hercegovina je ratificirala Istanbulsku konvenciju 1. augusta 2014. godine, ali do danas, kako navodi Amer Homarac iz Fondacije lokalne demokratije, BiH kao država još nije uskladila krivično zakonodavstvo sa stadardima koje propisuje Istanbulska konvencija.

Konvencija Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, ili Istanbulska konvencija, definiše nasilje nad ženama kao „kršenje ljudskih prava i formu diskriminacije nad ženama i predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode ili mogu da dovedu do fizičke, seksualne, psihičke odnosno ekonomske povrede ili patnje za žene, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, prinudu odnosno arbitrarno lišavanje slobode, bilo u javnosti ili u privatnom životu”, a rodno zasnovano nasilje definiše kao nasilje nad ženama koje je usmjereno „protiv žene zato što je žena, odnosno ono koje nesrazmjerno utiče na žene”.

Prema riječima Homaraca, krivično djelo silovanja, koje spada u kategoriju djela protiv morala, je najteže djelo te naglašava da je neophodno izvršiti definisanje samog djela silovanja, integrisati pojam u postojanje dobrovoljnog pristanka, što je standard koji je propisan Istanbulskom konvencijom, ali je u skladu i sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava. 

Krivični zakon u cijelosti treba da se harmonizira sa Istanbulskom konvencijom i to je prvi korak koji treba da se uradi, poručila je Dijana Šehić, direktorica Udruženja Prava za sve. Nakon toga, kako dodaje, potrebno je paralelno da se na teritoriji BiH entitetski krivični zakoni harminiziraju, da se, kako objašnjava, ne bi dešavalo da određena krivična djela budu sankcionisana na jedan način u jednom, a na drugi u drugom entitetu. 

“Moramo osigurati sigurnu i jednaku zaštitu svim žrtvama nasilja u BiH i jednaku sankciju svim počiniocima nasilja u BiH. Potreba usklađivanja sa Istanbulskom konvencijom je idealna prilika da se država konačno odredi o tome šta je najveća vrijednost u ovoj zemlji. Najveća vrijednost je pravo na život, bez nasilja. Usklađivanjem sa Istanbulskom konvencijom država će pokazati da to jeste najveća vrijednost, da je spremna da normativno reaguje a onda da osigura punu primjenu zakona u praksi, što znači da se osigura zaštita svim žrtvama nasilja na jednak način”, zaključila je.

Bitno je takođe, kako je rekla, raditi na prevenciji, na zaštiti, na krivičnom gonjenju za seksualno nasilje i na saradnju sa civilnim sektorom.